By Imamo sve i zato smo prestali primjećivati ljepote svijeta koje su oko nas. Društvene mreže svakodnevno nas obasipaju fotografijama i videosnimkama na kojima prikazuju neke od najljepših dijelova svijeta, i to je dovelo do toga da zaboravljamo ljepote koje nas okružuju svakog dana i ljepote koje se nalaze diljem Lijepe Naše. No, zato smo tu mi da vas svako malo podsjetimo tko smo i u kakvom raju na zemlji živimo.
Jedno od takvih mjesta jest Državna cesta D8, odnosno popularno zvana Jadranska magistrala. Jadranska magistrala, jadranska turistička cesta, jedna je od glavnih cesta u državi koja povezuje sjeverni i južni Jadran. Izgrađena tijekom 50-ih i 60-ih godina 20. stoljeća, izrasla je u ljepoticu kojoj se dive svi u svijetu i koju su mnoge automobilske kuće iskoristile kako bi na njoj predstavile svoje nove perjanice.
Ova cesta povezuje sve važnije gradove na Jadranu – Rijeku, Zadar, Šibenik, Split, Makarsku, Ploče i Dubrovnik. Svi su oni sastavni dio Jadranske magistrale i gradovi koji su dali svoj doprinos njezinoj popularizaciji. Iako se s Jadranskom magistralom paralelno proteže nova, moderna autocesta, ona ipak nije izgubila na svojoj važnosti i sve je više ljudi koji se ‘vraćaju’ na nju kako bi uživali u prekrasnim prizorima i pogledu na Jadransko more s jedne strane i npr. Velebit s druge.
I upravo je to ono zbog čega je proglašena jednom od najljepših cesta na svijetu. Mnogo je cesta koje se protežu kraj obale, ali rijetko koja može se pohvaliti tako azurno plavim morem u kojem su, kao biseri, razbacani otoci. Cesta suprotnosti na nekim mjestima spušta se do samog mora, dok se na drugim mjestima usijeca visoko u brda. Na nekim je mjestima ravna, a ponegdje vrludava i vijugava poput zmije. No kako god bilo, kojim god dijelom da se vozite, budite sigurni da ćete naići na jedan prizor koji će vam oduzeti dah.
Jadranska magistrala duž istočne jadranske obale, od Trsta preko Pule, Rijeke, Zadra, Splita, Ploča i Dubrovnika vodi do Ulcinja, u ukupne je duljine od 1006 km. Njezin najveći dio, dugačak 818 km, prolazi kroz Hrvatsku, a proteže se od hrvatsko-slovenskoga graničnog prijelaza Plovanija na rijeci Dragonji sve do hrvatsko-crnogorskoga graničnog prijelaza (Debeli brijeg).
Do završetka Jadranske magistrale hrvatsko priobalje nije imalo cjelovite prometnice, već su veća naselja tek ponegdje bila međusobno povezana. Trasa Jadranske magistrale mjestimično vodi trasama postojećih rimskih i srednjovjekovnih cesta te onih građenih u XVIII., XIX. i početkom XX. st., primjerice na odsječcima Metković–Dubrovnik te Senj–Karlobag.
Od 1918. do 1941. rekonstruirani su, a dijelom i asfaltirani, odsječci od granice sa Slovenijom do Pule te od Pule do Rijeke, dok su odsječci Rijeka–Novi Vinodolski i Trogir–Split najvećim dijelom dobili betonske kolnike. Kraći dijelovi ceste bili su asfaltirani i u područjima Zadra, Splita i Dubrovnika. Od 1945. do 1959. sagrađeni su ili rekonstruirani dijelovi od Novog Vinodolskoga do Zadra (175 km), a od 1959. do 1963. odsječci Zadar–Šibenik, Rogoznica–Trogir, Split–Omiš i Makarska–Podgora (124 km).
U vrlo kratkom razdoblju, tj. tijekom 1964. i 1965., uz financijsko sudjelovanje Svjetske banke, dovršen je hrvatski dio ceste izgradnjom preostalih odsječaka između Vodica i hrvatsko-crnogorskoga graničnog prijelaza (291 km).
Jadranska magistrala bila je velika federalna investicija i uz autoput Bratstvo-jedinstvo (Ljubljana-Zagreb-Beograd-Skopje) najznačajnija i najduža jugoslavenska cestovna arterija. U potpunosti je završena, računajući dijelove izvan Hrvatske, 1970. godine. Od magistrale se očekivalo rješavanje ekonomskih problema kako bi se riješili oni politički – poboljšavanje životnih uvjeta stanovništva i zaustavljanje raseljavanja i depopulacije u jadranskom prostoru, ali i da ta turistička cesta isto tako puni državnu blagajnu čvrstom valutom.
Veličini ovog projekta svjedoči to što je tijekom izgradnje bilo angažirano preko 10 tisuća radnika i gotovo 300 inženjera i tehničara. Ukupno je iskopano preko 6 milijuna kubičnih metara materijala, većinom miniranjem te je u tu svrhu utrošeno preko dvije tisuće tona eksploziva. U gradnji je sudjelovala i vojska. Most Bistrine u blizini Stona dugačak 482 metra izgrađen u svega 10 mjeseci čime je postignut svjetski rekord. Duž trase podignuto je 26 mostova raspona od 5 do 20 metara i 13 mostova dužih od 50 metara. Mostovi od 30 do 600 metara ukupno su dugi 3.734 metra.
Zadovoljavajući prometne potrebe stanovništva, gospodarstva i turizma, Jadranska magistrala ubrzala je razvoj priobalja i cijele Hrvatske. Pruža se slikovitim krajolikom, pa je zbog panoramske vrijednosti jedna od atrakcija hrvatskoga turizma. No zbog svojih ograničenih prometnih svojstava (kolnik širine 6 do 7 m, a u istarskome području samo 5 do 6 m, polumjeri zavoja mjestimice manji od 60 m, a uzdužni nagibi veći od 6%) nije bila u stanju odgovoriti izazovu povećanoga prometa.
Cesta često prolazi naseljima, a ponegdje ima i slabu hvatljivost kolnika i izrazito je izložena vjetru. Zbog toga su već 1975. počeli radovi na izgradnji zaobilaznica oko Pule, Rijeke, Crikvenice, Trogira, Splita, a do danas je većina prometa preusmjerena na suvremene autoceste, koje bi trebale postati dijelom planirane jadransko-jonske autoceste. Ta bi prometnica trebala povezati Trst i Kalamatu (Grčka), prolazeći kroz hrvatske krajeve od Rupe, na slovensko-hrvatskoj granici, preko Rijeke, Gospića, Svetoga Roka, Splita, Ploča i Dubrovnika do hrvatsko-crnogorske granice.
Zanimljivo je da je naftni gigant Shell ponudio financirati izgradnju cijele jadranske magistrale uz uvjet dobivanja dvadesetogodišnje koncesije za naplatu cestarine i monopol nad benzinskim postajama duž cijele obale.
Prošle godine jadranska magistrala dobila je i jednu novu dionicu, Pelješki most. Najveći hrvatski infrastrukturni projekt koji konačno teritorijalno objedinjuje Hrvatsku i dubrovačko primorje cestovno povezuje s ostatkom zemlje.
Izvor: Enciklopedija.hr
