By Posljednji dan u godini, 31. prosinca, često se u žargonu naziva Stara godina, ili Silvestrovo, budući da je riječ i o spomendanu svetom Silvestru I. Riječ je o 33. papi nakon sv. Petra, koji je bio na funkciji pape od 31. siječnja 314. do 31. prosinca 335. godine. Povjesnice kažu da je za njegovog pontifikata vladao rimski car Konstantin I. Veliki, koji je 313. godine donio Milanski edikt i neposredno pred Silvestrov pontifikat objavio da kršćanstvo postaje slobodna religija.
Time su državne vlasti u Rimu napokon prestale proganjati kršćane, što je bio veliki preokret za kršćanstvo, pišu 24sata.
Naime, još kao biskup, Silvestar je proživio brojna mučenja i pogubljenja kršćana zbog vjere, što je zasigurno bilo i najteže razdoblje za kršćanstvo. Legenda kaže da je upravo on preobratio cara Konstantina Velikog te da ga je 313. godine i krstio. Car je navodno bolovao od neke zarazne bolesti i doživio viđenje u kojem su mu se javili sv. Petar i Pavao i savjetovali ga da pozove Silvestra.
Car je pristao da ga ovaj njeguje, a nakon što ga je Silvestar u obližnjem ribnjaku krstio odmah je ozdravio, što je bio povod da izda naredbu da se u cijelom carstvu ima štovati Isusa, kao jedinoga pravoga Boga.
O samom Silvestru se zna relativno malo, postoje tek zapisi da je bio sin Rimljanina Rufina (Rufinus), kao i da mu je car Konstantin Veliki darovao zemlju i novac za izgradnju i obnovu crkava (poznato je Konstantinova darovnica). Za vrijeme pontifikata pape Silvestra I. sagrađene su neke od najpoznatijih rimskih crkava: Bazilika sv. Ivana Lateranskog, Bazilika svetog Križa Jeruzalemskog i Stara bazilika svetog Petra u Rimu.
Nicejski koncil
U ikonografiji se Silvestar prikazuje u papinskoj odjeći i s papinskim oznakama. U ruci mu je često knjiga, a do nogu mu leži bik. To se povezuje s legendom prema kojoj je u nekoj raspravi s poganskim filozofima i vračevima oživio uginulog bika, kako bi im dokazao da je Krist Bog živih. Nekad ga prikazuju i sa zmajem, čime se želi reći da je upravo u vrijeme njegove papinske službe slomljena moć poganstva u Rimskom Carstvu.
Jedan od važnijih događaja za njegova papinstva bio je i nicejski koncil, održan povodom arijanske hereze koji je održan u nazočnosti samog cara Konstantina. Naime, prezbiter Aleksandrijske Crkve, Arije, prethodno je negirao vječnost Riječi te proglasio da Krista smatra običnim stvorenjem, a ne Sinom Božjim. Koncil je počeo 25. svibnja 325. godine i na njemu je sudjelovalo oko 270 biskupa, uglavnom iz istočnih pokrajina. Papa Silvestar zbog starosti nije prisustvovao tom događaju, ali je imao izaslanike. Koncil je trajao mjesec dana i završio osudom arijanizma i Arijevih sljedbenika, te proglašenjem dogme o istobitnosti Oca i Sina, prenosi 24sata.
Sudionici su formulirali Nicejsko Vjerovanje, kojim se utvrđuje Božanstvo Isusa Krista: “… Jedinorođeni Sin Božji, rođen od Oca prije svih vjekova, Svjetlo od Svjetla, pravi Bog od pravog Boga, rođen, a ne stvoren, istobitan s Ocem.” Car Konstantin tad je izopćio i protjerao Arija.
Unatoč tome, Arije je počeo pridobivati sve više sljedbenika i arijanizam se ubrzano širio, pa ubrzo uz njega pristaje i sam car Konstantin. On se 326. sastao s Arijem u Sirmiumu (Srijemska Mitrovica) i pomilovao ga. Papa Silvestar I. pratio je razvoj događaja i preminuo je neposredno prije toga, žalostan zbog novog jačanja arijanizma i Konstantinovih uplitanja u crkvenu hijerarhiju.
Njegov pontifikat trajao je čak 21 godinu, odnosno 8005 dana, što je u to vrijeme bio jedan od najdužih pontifikata, dok je danas osmi po redu papa po dužini obnašanja te funkcije.
