By Svake godine 8. rujna, diljem svijeta se obilježava Međunarodni dan fizioterapeuta i fizikalne terapije s ciljem skretanja pozornosti javnosti na iznimni značaj i doprinos fizioterapeuta u promociji i očuvanju zdravlja populacije.
Povodom današnjeg dana posjetili smo fizioterapeutkinju Vukosavu Jurišić u njenom centru Biomehanika pokreta.
Vukosava je rođena u Ogulinu 1982. gdje je završila Opću gimnaziju, nakon čega završava stručni studij fizioterapije na Medicinskom fakultetu u Rijeci, gdje stažira godinu dana (KBC Rijeka).
Nakon toga se zapošljava u privatnoj praksi dr. Violete Vićević Srdoč kod koje stječe iskustvo u radu sa sportašima, u radu sa općom populacijom u rješavanju bolnih sindroma i postoperativne terapije mišićno koštanog sustava, kao i sa populacijom koja radi na prevenciji bolnih stanja.
U tom periodu se educira na nekoliko većih međunarodnih tečajeva (PNF tehnika- koje joj omogućava detaljniji i bolji rad kod neuroloških bolesnika te nakon trauma ili nakon operativnih procedura, Body tehnika- kojom proširuje pristup pacijentu i na preventivu. Kinesiotaping- koji može koristiti uz tehnike u širokom rasponu stanja i pacijenata. Rehabilitacija sportaša i prevencija ozljeda koju primjenjuje kako na sportašima tako i na opću populaciju.
Uvidjeviši da fizioterapija stalno napreduje (kao i medicina općenito), završava Diplomski studij fizioterapije u Zagrebu – smjer Mišićno koštani sustav, te upisuje i drugi veći međunarodni tečaj – Maitland koncept – kojim usavršava fizioterapijski pregled i tehnike mobilizacije tkiva.
Nakon 5 godina rada kod fizijatrice Vičević, prebacuje se u privatni obrt te uskoro počinje raditi u KBC Rijeka, najprije na odjelu fizikalne terapije i rehabilitacije gdje odrađuje veliki broj neuroloških, reumatoloških i traumatoloških pacijenata, te usavršava proteze. Nakon toga prelazi raditi u ambulantnu fizikalnu u sklopu bolnice, sa povremenim odlascima na odjele neurokirurgije, traumatologije, kardiokirurgije i intenzivne njege.
Zbog ljubavi seli u Ploče te nedugo nakon selidbe otvara centar za fizikalnu terapiju i rehabilitaciju, nakon gotovo godinu dana braka na daljinu.
“Bilo me strah pustiti posao, a nemati ovdje opciju kako i gdje raditi, jer moj posao meni odavno nije posao nego poziv, sastavni dio mog života i veliki dio onog što čini mene kao osobu” – govori nam na početku razgovora Vukosava.
Fizioterapeut je lijep poziv, kako ste se vi odlučili upravo kročiti tim putem?
Fizioterapiju sam upisala sasvim slučajno, ali od prvog dana fakulteta do danas mi je bilo jasno da je sve prije u mom životu zapravo vodilo ovom pozivu. Ja sam oduvijek bila prva koja bi reagirala kad bi netko od prijatelja pao, stradao, udario se. U jednoj prilici, sa nekih 10 godina, sam trčala za prijateljem da mu vratim palac koji je doslovno presjekao i da mu ga namjestim da mu ga kasnije mogu „zašiti“. Prijatelj ima palac i danas je vrlo je dobar tokar.
Što vas je posebno zainteresiralo kod fizioterapije i koliko se ona mijenja obzirom na nova saznanja?
Kineziterapija od početka pa i sada, doslovno sve druge procedure – mobilizacije, masaže, elektroprocedure – su samo sredstvo koje mi pomaže da sa pacijentom mogu doći do pokreta i kineziterapije. Fizioterapija se mijenja i to temeljito, posebno tehnologija, većina procedura koje smo mi učili, (a nažalost se još isto i uči na fakultetima i u školama) su zastarjele.
Mi nastojimo pratiti sve trendove te nabavljamo novi moderni aparat Tekar diacare 7000 – aparat za dijatermiju koji ima odlične rezultate kod akutne boli već nakon prvog tretmana.
Tko su vaši pacijenti, odnosno tko vam se najčešće obraća za pomoć?
Zapravo sve dobne skupine, od 0-99, najčešće već u kroničnoj boli ali sve češće se javljaju i ranije – što znatno pomaže u ubrzanju procesa rehabilitacije.
Jeste se susreli s problemom koji niste uspjeli riješiti?
Jesam naravno, ponekad jednostavno ne možemo postići sve rehabilitacijom ali nastojim da onda pacijenta uputim pravom stručnjaku. Fizioterapija je kao ples, ako ne pratimo jedno drugo ili ćemo se pogaziti ili razići, ali ako se uskladimo otplesati ćemo najljepši valcer.
Vaš centar za Biomehaniku osim fizikalne terapije nudi i niz drugih pogodnosti od grupa za trudnice do body tehnike. Kakav je odaziv na takve aktivnosti i grupe?
Da, moja prva ljubav su grupne vježbe koje su krenule iz Body tehnike ali sam se ja dodatno u zadnje vrijeme educirala u DNS tehnici te sam spojila svoja prijašnja znanja sa novima i stvorila jedan posebni sustav vježbi koji curama koje treniraju kod mene posebno odgovara.
Vježbe za trudnice nisu zaživile koliko sam se nadala no stvarno bi voljela da se mlade žene osvjeste o važnosti kontrolirane tjelesne aktivnosti tijekom trudnoće. Također mi je cilj što više već mlade žene educirati o važnosti pametne aktivnost za kasnije sprečavanje problema sa mišićima dna male zdjelice.
Sve je više samoprozvanih “iscjeljitelja” koliko je opasno baviti se vašim poslom bez adekvatne naobrazbe?
Uffff…. Ovo je pitanje koje nije u mojoj domeni i stvarno bi se tim trebale pozabaviti institucije zadužene za to. Moj stav je da ću uvijek reći pacijentu da savjet traži od stručne osobe, da ne riskira svoje zdravlje kod needuciranih ljudi, dalje od toga nije na meni.
Koliko vremena i energije vam oduzima bavljenje ovim poslom, imate li suradnike?
Puno vremena, kad nisam na poslu razmišljam što novo mogu ponuditi, dati i kako riješiti neki problem ako ne ide lagano kako sam planirala. Onoliko energije koliko oduzima, mogu reći da toliko i daje. Trenutno sa mnom već gotovo godinu dana radi kolegica Ana Barišić, koja je prvostupnik fizioterapije i s kojom imam odličnu suradnju.
I samoj mi je kao i Vukici oduvijek bliska medicina. Preko manualnih pokreta pomažem ljudima.
Ono što mi je posebno važno za istaknuti je da se polako mijenja svijest ljudi o važnosti fizikalne terapije – rekla nam je Ana.
Godinama ste u Pločama, pa nam sad možete i potvrditi, je li vam se isplatilo u malom gradu otvoriti centar za biomehaniku?
Od 2020. sam u Pločama i stvarno me bilo strah otvoriti centar za fizikalnu terapiju i rehabiltaciju u malom gradu u kome sam nepoznata osoba, no radom, trudom i preporukom od usta do usta, mogu reći da se sve polako slaže na svoje mjesto. Uvijek nastojim biti u kontaktu sa kolegama u okolici ali i kolegama iz Rijeke i Zagreba za konzultacije i savjete oko pacijenata.
Postoji li nešto u vašem poslu što biste promijenili, nakon što ste stekli i praktični dio znanja?
Mjesta za napredak uvijek ima, osobno se stalno educiram, ove godine sam postala i neurorazvojni Bobath terapeut za djecu. Iako sam radila sa djecom u dječjoj bolnici kantrida i imali smo pedijatriju i neuropedijatriju u sklopu studija, no uvijek je dobro proširiti i obnoviti znanja. Osobno bih definitivno omogućila mladima da do nekih edukacija dođu ipak jednostavnijim i nešto jeftinijim putem nego što sam ja došla, jer ono što dobijemo na fakultetu je doslovno samo teorija, dok za praksu, iskustva i nova znanja morate konstantno polaziti edukacije i raditi sa pacijentima.
Poruka čitateljima Klika, vezana za njihovo fizičko zdravlje?
Kretanje, vrijeme provedeno u prirodi sa najbližima, iskoristiti benefite mora i sunca koje nam nudi naše podneblje, smijati se i veseliti čim više, a ako zaboli nemojte čekati nego budite slobodni doći da vam pomognemo.
Mogu obećati da ćemo dati sve od sebe.
Razgovarala: Eleonora Doboš
