Početak nove školske godine za Osnovnu školu Vrgorac obilježila je provedba projekta pod nazivom “Stem u OŠ Vrgorac” u vrijednosti 500.000 tisuća eura, koji će zasigurno doprinijeti modernizaciji prostora škole i poboljšanju vještina učitelja i učenika.
Kako je raditi u samoj školi, s modernom i digitalnom opremom, što se promijenilo u odnosu na tradicionalni način predavanja i kako je danas biti učitelj, u razgovoru za Klik Ploče otkrila nam je naša Pločanka Tina Juras, učiteljica engleskog jezika u vrgorskoj osnovnoj školi.
Zašto ste odlučili postati učiteljica, je li netko utjecao na vašu odluku?
Iskreno, moja prva želja koliko se mogu sjetiti, bila je da postanem policajka! Ha, ha, ha… Međutim s vremenom sam shvatila da ono što zaista želim raditi u životu mora imati nekakve veze sa djecom. Do kraja srednje škole ta moja želja se pomalo iskristalizirala, te je tako moj prvi i jedini izbor kad je došlo vrijeme za upis na fakultet bio Filozofski fakultet u Zadru.
Smatrate li svoj posao teškim?
Svaki posao ima svoje dobre i loše strane, tako i svaki čovjek na svom radnom mjestu ima dobre i loše dane. Mislim da je najvažnije da čovjek voli i uživa u onom što radi, a ja stvarno jesam. Naravno, postoje dani kada sam na kraju radnog vremena potpuno iscrpljena, i psihički i fizički, jer ipak mi učitelji svakodnevno radimo sa jednom od najosjetljivijih društvenih skupina, a to su djeca i mladi. Znate, ljudi često imaju potpuno krivu percepciju našeg radnog dana. Prije svega i mi smo ljudi sa svojim svakodnevnim brigama, koje prije dolaska pred djecu moramo ostaviti iza vrata učionice. Zatim svako dijete ima svoje vlastite brige i poteškoće, koje često ne možete tek tako ignorirati, pa ste u učionici često ne samo učitelj, već i roditelj, pedagog, psiholog… Ima dana kada uspijete uskladiti sve te uloge, te se osjećate neizmjerno sretno i ispunjeno, a opet, ima i onih drugih, težih dana kada baš ne ide sve po planu. Kada se pitate, jesam li mogla bolje i drugačije?! Ali uvijek imate priliku za novi dan, novi pokušaj, i to vas tjera da gurate naprijed.
Usporedite sadašnji oblik obrazovanja sa prijašnjim.
Ja radim u školi 18 godina, iako se meni ponekad čini da sam tu tek koju godinu. Iz perspektive mene kao učenika, i kako je to izgledalo kada sam ja išla u školu, mogu reći da smo definitivno jako puno napredovali u smislu tehnologije, pa je najnormalnija stvar da se u školama koriste digitalizirani udžbenici, laptopi, tableti i pametne ploče. Djeci je na neki način sve na dohvat ruke, imaju se priliku školovati po najvišim standardima i kvalitetama. Danas se prava i želje učenika poštuju puno više nego prije, učitelj više nema onu autoritativnu ulogu, već je prije svega onaj koji usmjerava, potiče učenike da samostalno uče, ojačaju samopouzdanje i steknu vještine potrebne za budućnost. Smatram da bi neke sadržaje koje djeca danas uče trebalo barem smanjiti, da ne kažem izbaciti, puno je reformi započeto samo od kada ja radim, ali nažalost, puno toga je ostalo mrtvo slovo na papiru i u praksi se malo toga provelo. Sve se opet svodi na politička prepucavanja, ne uvažavaju se mišljenja stručnjaka, a naravno sve to na uštrb djece, roditelja i učitelja.
Ravnatelj škole, Krešimir Kuran često na društvenim mrežama objavljuje novitete, poboljšanja, sve napretke i programe vezane uz školu, što je za svaku pohvalu.
Recite nam konkretnije o interaktivnim monitorima i pametnim pločama, koji su osim u matične škole raspoređeni i u PŠ Dusina i PŠ Umčani.
U lipnju 2022. godine Ministarstvo regionalnoga razvoja i fondova Europske unije, nakon provedenog postupka dodjele u okviru Poziva na dostavu projektnih prijedloga „Jačanje STEM vještina u osnovnim školama i razvoj regionalnih znanstvenih centara za osnovnoškolski odgoj i obrazovanje u STEM području”, donijelo je odluku o financiranju projekta, te je Osnovnoj školi Vrgorac odobren projekt pod nazivom „STEM u OŠ Vrgorac” u vrijednosti preko 500.000 eura. Partner u ovom projektu je Sveučilište u Stavangeru, Kraljevina Norveška. Projektom je planirana modernizacija prostora škole i nabava STEM opreme za školu, s konačnim ciljem poboljšanja STEM vještina učitelja i drugih odgojno-obrazovnih radnika te poboljšanja STEM vještina učenika. U našoj školi održane su brojne edukativne radionice za učenike i za učitelje, te je škola osim sa 20 interaktivnih monitora opremljena i sa školskim ormarićima za sve učenike predmetne nastave, 23 nova računala, 3 teleskopa za naše male astronome, dronovima i profesionalnim fotoaparatom te specijalnim tabletima za učenike s poteškoćama. Suradnja sa Sveučilištem u Stavangeru nastaviti će se i kroz ovu školsku godinu.
Ono što je za mene kao učitelja novo, drugačije i zanimljivije je da se putem interaktivnih ekrana uspješno mogu povezati različiti stilovi učenja kroz vizualnu, zvukovnu i interaktivnu kompoziciju, a nastavni sadržaj učenici doživljavaju kroz potpuno novu dimenziju. Učitelji imaju mogućnost odabira pripreme raznovrsnog nastavnog sadržaja kroz filmove, grafike, fotografije, ilustracije, video prezentacije i sl. Interaktivni monitori imaju ugrađen Android sustav tako da za rad na ekranu nije potrebno računalo, nema dodatnih troškova licenci, većina njih imaju edukacijski softver za kreiranje mapa, zadataka, video zapisa, igara, kvizova i digitalnih mentalnih mapa.
Sudjelujete i u Erasmus + projektima i projektima e-škole, koje ste sve zemlje posjetili i kako takav jedan sveobuhvatan projekt znači jednoj školi i vama kao učiteljici?
U eTwinning i u Erasmus + projekte uključila sam se iskreno na nagovor ravnatelja. Naša škola ima već dugi niz godina iskustva u provedbi projekata, te sam se uz pomoć kolegica koje su već imale iskustva u provedbi istih i sama odlučila okušati u tome, i moram priznati koliko god to ponekad naporno bilo, nisam požalila.
Do sada sam u sklopu Erasmus + projekata posjetila Španjolsku, Litvu, Italiju, Tursku i Rumunjsku.
Cilj Erasmus + projekata je poboljšanje kvalitete odgoja i poučavanja, razmjena dobre prakse, razvoj profesionalnih vještina kroz suradnju sa zemljama partnerima u Europi. Kroz suradnju i mobilnosti imala sam priliku upoznati divne ljude, različite kulture i tradicije, a posebno će vjerujem i meni i učenicima u sjećanju ostati mobilnosti u koje su bili uključeni i oni. Neki od njih doživjeli su prvo iskustvo leta avionom, prve odlaske u neku stranu državu gdje su bili primorani sporazumijevati se na stranom jeziku. Iskustva su to koja su ih obogatila za čitav život.
Ljudi koji nemaju iskustva u samim projektima cijelu ovu priču doživljavaju kao putovanja koja nama otprilike dođu kao godišnji odmori. Međutim koliko je puno rada i truda uloženo tijekom trajanja samog projekta, malo ljudi doista zna. U mojoj školi zaista imamo tu sreću da odlično funkcionira međusobna suradnja ravnatelja, kolega i cijele stručno-razvojne službe te je utoliko puno lakše voditi i odraditi projekt na zadovoljstvo svih. Iako smo mala škola iz malog mjesta, tijekom godina uspješno smo promovirali i našu školu i učenike u mnogim europskim državama, doživjeli brojne pohvale i na račun učenika i na račun našeg rada, i time se neizmjerno ponosimo.
Koliko je izazovno danas biti učiteljica?
Već sam ranije spomenula da ja svoj posao zaista volim, i nikada ga ne bih mijenjala. Izazovi su brojni, ja s godinama postajem sve starija a moji učenici sve mlađi. Naime, neki od mojih bivših učenika su već su i sami roditelji, sada učim njihovu djecu. Kao što se mijenja moda tako se mijenjaju i trendovi među mladima, potrebno ih je pratiti ukoliko želite razumjeti djecu i mlade. Često ni sama ponekad ne razumijem izraze kojima se koriste, ali ih pitam što pojedini izrazi znače, tako da sam i ja često u poziciji učenice. Ne sramim se toga, dapače, često se zajedno smijemo kada ih pitam za pomoć vezanu uz neku aplikaciju ili korištenje pametne ploče.
U posljednje vrijeme škole ukidaju digitalizaciju, što vi mislite o tome?
Naravno da tehnologija i digitalizacija ima brojne prednosti, na način da je djeci i mladima danas puno lakše i brže doći do određenih informacija. Nastavni materijali prezentirani putem interaktivnog ekrana su učenicima često razumljiviji, dinamičniji i zabavniji. Ali isto tako smatram da prekomjerna upotreba tehnologije dovodi do smanjenja koncentracije i ometanja tradicionalnih vještina poput pisanja rukom i komunikacije uživo. Trebamo ići u korak s vremenom ali djecu je potrebno naučiti kako odgovorno i umjereno koristiti tehnologiju, tu je odgovornost i na nama učiteljima, ali prvenstveno na roditeljima. Tehnologija nam može biti odlično pomoćno sredstvo u učenju ali nikako zamjena sadržajima i iskustvu koje nudi knjiga.
Svakom je učeniku njegova učiteljica jedinstvena, koju biste poruku vi poslali svojim učenicima?
Osim znanja iz predmeta koji predajem, učenicima kroz vlastita iskustva nastojim prenijeti neke osnovne ljudske vrijednosti kao što su: iskrenost, odgovornost, zahvalnost, osjetljivost… Nastojim se sa njima povezati na iskren način, dati im do znanja da se veličina čovjeka ne može izmjeriti ocjenom od jedan do pet, već djelima i tragovima koje ostave iza sebe. I onima koji već kroče nekim svojim životnim stazama i onima koji su tek na početku svojeg obrazovanja poručujem da budu svoji, da vjeruju u sebe i u svoj uspjeh, bez obzira na poteškoće i izazove koje život pred njih postavi.
Razgovarala: Eleonora Doboš