By 
Joze Tolj Pajo iz vrgorskog sela Stilja, proveo je sate uz svog psa, starog tek četiri mjeseca, pokušavajući ga spasiti. Nije uspio. Kako je rekao za Slobodnu Dalmaciju, netko ga je otrovao.
“Netko bi trebao stati na kraj osobama koje bacaju hrenovke pune otrova po Stiljima i okolnim brdima”, rekao je.
“Taman se počeo učiti, ulaziti u trag, a djeca su mi bila posebno vezana za njega. Vidio sam odmah da nešto nije u redu, došao je do mene lelujajući, potpuno dezorijentiran, počeo je bacati pjenu na usta“, ispričao je vlasnik psa koji je tada shvatio da je njegov ljubimac otrovan.
Vrgorski veterinar Ivo Ajduković kaže kako godišnje ima desetak sličnih slučajeva.
„Počeo sam mu davati slane vode, ugljena… ne bi li izbacio taj otrov iz sebe. No, nakon sati mučenja nisam ga uspio spasiti. To su bile užasne muke za psa, ali i za mene i djecu koja su gledali njegovu borbu za život“, kazao je tužni vlasnik, koji se odmah dao u potragu za tvarima kojima bi pas mogao biti otrovan.
Uskoro je našao hrenovke pune otrova nedaleko kuće.
“Zamislite što vam se mora dogoditi u glavi da krenete po selu bacati hranu punu otrova.“, pita se Joze Tolj Pajo te dodaje kako njegov psa nije prva žrtva u Stiljama. Prije tjedan dana na isti način otrovan je i posavski gonič njegovog susjeda.
– U ovom slučaju ili nekim drugima, gdje se s namjerom truju životinje, radi se o kaznenom djelu. Na području Vrgorca bude godišnje oko deset trovanja pasa, a od toga njih šest-sedam to ne preživi dok dođu do mene kako bi im dao protuotrov.
Za prvu ruku najbolje mu je dati slane vode, da on izbaci taj otrov dok mu nije ušao skroz u krvotok. U proljeće kad krenu radovi u poljima, posebno je izraženo trovanje mačaka. Uglavnom riječ je o tvarima koje se već desetak godinane mogu kupiti u Hrvatskoj, ali može u Bosni i Hercegovini. Imamo zabilježenu i upotrebu pužomora – otkriva veterinar Ajduković.
