By 
Novi školski kalendar – stare dvojbe. Trebaju li nam zimski praznici u dva dijela, zašto nam (pre)kasno završava školska godina – obično iza 20. lipnja kada smo već prilično zašli u turističku sezonu, zašto imamo preblizu praznike u drugom polugodištu (tjedan dana drugog dijela zimskih praznika u veljači, pa u travnju opet deset dana proljetnih praznika oko Uskrsa)?
Pitanja su to koja se ponavljaju iz godine u godinu, a tako je i sada kada je u javnu raspravu upućen najnoviji prijedlog školskog kalendara za iduću 2023./2024. godinu.
Slično kao i u Europi
Hrvatska prema strukturi i trajanju pojedinih praznika tijekom školske godine ne odudara previše od ostalih europskih zemalja, međutim, usporedi li se s ostalim mediteranskim zemljama, u nas školska godina počinje relativno rano, a svi znamo da još početkom rujna rijeke znojnih “furešta” plove našim obalnim krajevima, piše Slobodna Dalmacija.
No, Hrvatska očigledno ima problem jer godinama ne uspijeva “iskomponirati” termine školskih praznika prema geografskim područjima. Iako smo proteklih godina imali tu mogućnost – osnivači škola na lokalnoj su razini sami mogli predlagati drukčiji raspored početka i kraja školske godine, trajanja praznika i ostalog – međutim, pokazalo se kako za to nije bilo interesa, pa je sve ostalo na “rogoborenju” na prijedloge školskog kalendara koji donosi središnja prosvjetna vlast.
Naime, sada Ministarstvo znanosti i obrazovanja donosi kalendar za cijelu Hrvatsku s jednakim datumima za sve, a promjena nema ni u idućoj školskoj godini.
A to je šteta, jer brojne europske zemlje, pokazuju podaci iz publikacija poput one koje redovito objavljuje europska mreža o obrazovanju Eurydice Europske komisije, obilato koriste mogućnost da se za svaku regiju/pokrajinu/autonomnu zajednicu unutar pojedine zemlje slože različiti termini školskog odmora, početka i završetka školske godine sukladno njihovim regionalnim osobitostima. Uz to, naravno, što središnje vlasti propisuju obvezno trajanje nastavnih dana tijekom školske godine.
Primjerice, prema izvješću Eurydicea za 2022./2023. školsku godinu, takve različite kalendare za pojedine svoje pokrajine ili regije imaju Njemačka, Španjolska, Italija, Austrija i Švicarska, a o tome se odluka donosi na regionalnoj razini.
U Švedskoj i Norveškoj su također različiti termini školskog odmora, a odluke su na općinama. Različite datume za neke vrste praznika ovisno o zemljopisnom području ima čak i susjedna Slovenija, gdje, kao u Češkoj, Francuskoj, Poljskoj i Slovačkoj, odluke o tome donose, pak, središnje vlasti.
Europske zemlje razlikuju se i prema broju minimalnih ukupnih dana školskih praznika. Prema Eurydiceovu izvješću, učenici u većini zemalja tijekom aktualne 2022./2023. školske godine na praznicima će ukupno biti između 100 i 120 dana (u nekim varijantama u te dane uračunati su i vikendi oko praznika te državni praznici).
Hrvatska je s ukupno 113 dana praznika (zimski, ljetni, jesenski, proljetni/uskrsni i ostali praznični dani) negdje oko europskog prosjeka, s tim da sedam zemalja (Estonija, Grčka, Francuska, Italija, Latvija, Malta i Rumunjska) premašuje 120 dana učeničkih praznika. U Malti ih je najviše, čak 135 dana!
Ali, dok se neki odmaraju, u šest europskih zemalja, među kojima je, zanimljivo, i Slovenija – nema velikog predaha: uz sjeverne susjede, manje od stotinu dana ukupnih praznika imaju još i učenici u Bugarskoj, Danskoj, Nizozemskoj, Lihtenštajnu i Norveškoj, s tim da su na samom dnu s minimalno 87 dana ukupnog odmora đaci u Danskoj, Nizozemskoj i Norveškoj.
Također, moguće je da se u pojedinim zemljama razlikuje duljina odmora za osnovce i srednjoškolce (npr. srednjoškolci imaju više praznika od osnovaca na Cipru – pet dana više, u Portugalu – dva tjedna više, i u Irskoj – čak mjesec dana više).
Za pojedine dijelove Hrvatske, kao što smo naveli, ponajprije osnovne i srednje škole duž naše jadranske obale, velikim se problemom pokazao rani početak školske godine (ove godine to je bilo 5. rujna, a za iduću školsku godinu je prijedlog 4. rujna), kao i kasni završetak nastave – školska godina ove i iduće godine završava 21. lipnja (za maturante ranije).
Iako u Europi u osam školskih sustava nastava počinje već u kolovozu (najranije u Danskoj – 8. kolovoza), a u njih 15 već 1. rujna, Slobodna Dalmacija je usporedia stanje u nama susjednim ili relativno bliskim mediteranskim zemljama.
Premda i tu ima različitih iskustava, za početak navedimo kako najkasnije u novu školsku godinu u Europi općenito kreću učenici na Malti – obično je to “debelo” krajem rujna, ove školske godine u klupe su se nakon ljetnih praznika vratili tek 26. rujna. Međutim, treba reći da oni prilično kasno i odlaze na ljetne praznike, odnosno školska godina završava im tek krajem lipnja.
U Hrvatskoj, gledajući mediteranske i susjedne zemlje, školska godina počinje doista rano: doduše, prije nas (1. rujna) u školske se klupe vraćaju mali Francuzi i Slovenci, kao i učenici iz BiH, Sjeverne Makedonije i Srbije. Međutim, u ostalim zemljama s područja Mediterana stvari su bitno drukčije: u Italiji i Španjolskoj datumi početka i završetka školske godine te rasporeda odmora razlikuju se između pojedinih geografskih područja (regija/autonomnih zajednica) unutar zemlje. U većini regija u Italiji nastavna godina počinje između 12. i 19. rujna, a završava između 3. i 10. lipnja iduće godine.
Izuzetak je regija Trentino-Južni Tirol na krajnjem sjeveru, gdje je školska godina počela 5. rujna prošle godine, a završava 16. lipnja ove godine.
Najsličniji Kataloniji
U Španjolskoj je, pak, ovisno o autonomnoj zajednici (kako se ondje zovu pokrajine) škola počinjala uglavnom između 8. i 20. rujna, međutim, treba ipak reći kako njima školska godina završava još kasnije nego nama – ovisno od pokrajine to može biti od 21. pa čak i do kraja lipnja. Nama najsličnija je Katalonija gdje je školska godina počela 5. rujna, a završava 22. lipnja.
Kasnije nego u Hrvatskoj ova je školska godina počela i u Portugalu (13. rujna, a završava različito, ovisno o uzrastu, od 7. do 30. lipnja), u Grčkoj je počela 12. rujna, a kraj je predviđen za polovicu lipnja, na Cipru su u učionicama učenici bili 12. rujna, a ostaju do 22. lipnja, u Turskoj od 12. rujna do 19. lipnja.
Uglavnom, Hrvatska svoj “ritam” praznika očigledno još traži, a kako će ih ukomponirati – sudeći prema razmimoilaženjima i različitim viđenjima koje dolaze do izražaja i u e-savjetovanju o novom školskom kalendaru – stanje će vjerojatno do daljnjega ostati zacementirano.
