TURISTIČKA PATROLA VEČERNJEG U GRADCU Četiri uvale, Michelin, mačje stube, kristalno čisto more

Šljunčane plaže u hladu borova na Makarskoj rivijeri mnogima su najljepše na Jadranu, a u najjužnijoj općini u Splitsko-dalmatinskoj županiji, Gradcu, te su se prirodne ljepote razvukle u dužini od pet kilometara, u četiri uvale, piše Večernji list u svom serijalu Turistička patrola o nama susjednom Gradcu.

Nad kristalno čisto more nadvilo se Biokovo, podosta je ljudi, ipak ne i “čovjek na čovjeku” kao prijašnjih godina, a rezervacije mjesta na plaži ručnicima, za sutradan, brzo se rješavaju njihovim micanjem. Poviješću, duhom i dobrim ljudima bogat Gradac profilirao se u destinaciju obiteljskog turizma, elitni ni ne preferiraju niti imaju sadržaja i kapaciteta za njega.

Bečke šnicle, sarajevski ćevapi

Dva najveća hotela, Laguna i Labineca, ne rade već drugu sezonu, što znači da je 1400 kreveta manje, gotovo upola od trenutnog hotelskog kapaciteta. K tome, ni izbliza se ne nazire kraj agonije s devastiranim odmaralištima i lokalima na obali Gradca, koji su bili u vlasništvu sindikata, poduzeća i raznih organizacija iz bivše Jugoslavije, a kojih je u ovome mjestu desetak.

Izuzmemo li restoran “Nicolo Polo” boutique hotela “Marco Polo” koji je ove i prošle godine dobio Michelinovu preporuku, bečkim šniclama i sarajevskim ćevapima ugostiteljska ponuda mahom je prilagođena srednjoj i radničkoj klasi, ako si takva više uopće može priuštiti ljetovanje na “najljepšem moru na svijetu”, kako volimo tepati hrvatskom dijelu Jadrana. Makarskoj rivijeri desetljećima vjerni, u Gradcu su (i dalje) najbrojniji gosti Česi i Slovaci. Stanovnika je oko tisuću, ljeti taj broj valja pomnožiti s osam. Zvuči puno, al’ nije strašno. Prije rata i jednih i drugih bilo je kudikamo više. Mjesto ima sve potrebno za život, od vrtića koji radi cijeli dan nadalje.

– Ovdje je lijepo živjeti cijelu godinu, ne samo ljeti – kaže Gradačanin Milko Peko, strip-autor, romanopisac, novinar…, sačekavši nas u sredini sela gdje se od znatiželjnih očiju u hladu pomalo skriven razvio novi Gradac.

Tu se nalazi i popularno igralište za pse, a Gradac za četveronožne ljubimce ima i plažu. U pravu pet friendly destinaciju svakako ih svrstavaju i “mačje stepenice” na koje turisti rado odlaze. Naime, upravo su gradački gosti u Googleovim mapama označili kao Cat stairs Pekića obor, ulicu ponad Starog porta, tradicionalne dalmatinske lučice u kojoj je foto point kakav traže “lovci” na fotografije za Instagram.

– Dolaze ljudi i pitaju za ovu mačju ulicu, od njih sam i doznala da su je tako označili. Mačaka je više od 30, sve su kastrirane, hranimo ih, a na objed nam dođu i ježi – govori mještanka Kristina, zazivajući pitome mace koje su se izvalile po stepenicama duž ulice, loveći hlad.

Mi smo se tim stubama uspinjali prema crkvi svetog Mihovila arhanđela i staroj Gradini pa produžili prema mjestu na kojem je do Domovinskog rata stajao Spomenik slobodi utjelovljen u čovjeku s ispruženim rukama prema morskoj pučini. Jedino je to djelo slavnog kipara Antuna Augustinčića na dalmatinskoj obali, a dobrovoljnim prilozima sebi, svojim precima i potomcima podigao ga je narod biokovsko-neretvanskog kraja i srednjedalmatinskih otoka još 1972.

Screenshot

Dvadeset godina kasnije srušen je i tri je iduća desetljeća ležao na tlu, sve dok se narod Gradca nije ponovno pokrenuo, da ga vrati na mjesto na kojem je i bio. Za obnovu spomenika koji je trenutno u ljevaonici pokrenuta je crowdfunding kampanja, da se prikupi potrebnih 130 tisuća eura.

– Cilj je na vidiku – kaže Peko.

Gradački Manneken Pis

On je novac od prodaje svog povijesnog romana “Brat” donirao za obnovu Spomenika slobodi, govori nam dok se spuštamo starim dijelom Gradca prema obali i spomeniku novijeg datuma nedaleko od konobe “Malo misto”. Na postolju na kojem piše datum ulaska Hrvatske u Europsku uniju, 1. srpnja 2013. fontana je dječaka koji mokri iznad natpisa, svojevrsni gradački Manneken Pis, protumačiti se može na više načina.