By Veslači iz Udruge lađara Zagreb proteklog su vikenda u 2 sata i 15 minuta prešli 25 kilometara dugu trasu Maratona lađa na Neretvi te tako treću godinu zaredom pobijedili na natjecanju.
Kad su umornih, ali ozarenih lica stigli do cilja u Pločama, znali su da su ispisali povijest. Veslači iz Udruge lađara Zagreb proteklog su vikenda u 2 sata i 15 minuta prešli 25 kilometara dugu trasu Maratona lađa na Neretvi te tako treću godinu zaredom pobijedili na natjecanju. Tri godine zaredom osvojiti prvo mjesto dosad je pošlo za rukom još samo dvjema ekipama u povijesti, pa su zato lađari iz Zagreba postali tek treća momčad koja je kući ponijela štit kneza Domagoja.
Bubnjar mijenja veslača
Taj je vladar Neretvane poveo u pobjedu protiv Mlečana, dok sam Maraton lađa ima veliko kulturno značenje za tamošnji kraj. U lađama se provodio najveći dio života, nerijetko se u njima i rađalo i umiralo, a sam maraton vozi se od 1998. Što se zagrebačkih lađara tiče, na natjecanju oni sudjeluju od 2019., već sljedeće godine osvojili su prvo mjesto, viceprvaci postaju 2021. godine, dok prvu poziciju na postolju zauzimaju posljednje tri godine, prenosimo priču Večernjeg lista.
– Jako smo ponosni na naš uspjeh, to je rezultat naše ljubavi i truda, a ponosan sam i na našu žensku ekipu koja je ove godine debitirala i osvojila treće mjesto. To je izvrsni pokazatelj koliko su se trudile – kaže Petar Brljević, predsjednik Udruge lađara Zagreb koja broji pedeset članova. Većina ih je podrijetlom s neretvanskog područja, a stari su između 25 i 56 godina. Amateri su svi i nitko se od njih, dodaje, nikad nije bavio profesionalnim sportom. Udrugu su osnovali Brljević i prijatelj Ivan Obad 2019. godine, a trener Josip Kaurin momčad je doveo u vrhunsku kondiciju.
– U plovilu je 12 ljudi, po pet veslača sa svake strane, jedan kormilar te bubnjar koji drži ritam i, po potrebi, zamijeni nekog od veslača. Kormilar mora paziti na okolnosti na rijeci, valove, vjetrove. Dođe li do velikog vala i naglog naleta vode, lađa može potonuti. Treba pratiti Neretvu, znati kamo se skloniti u zavjetrinu, gdje voziti po sredini – priča Brljević. Dečki iz Zagreba, evidentno je, u tome su pravi majstori, a ključ uspjeha je, napominje njihov voditelj, ljubav prema sportu i spremnost na odricanja. Znaju to itekako i njihove obitelji, na čemu su im lađari zahvalni.
– Mnogi od nas su oženjeni, neki imaju malu djecu, a provodimo sate na treninzima od kojih nemamo nikakve materijalne koristi. A naše bolje polovice imaju i vlastite obveze. Nije to lako – kaže Brljević pa dodaje da se za Maraton lađa ekipa priprema cijelu godinu. Nakon što se vrate kući s Neretve, lađari uzimaju pauzu od dva mjeseca, a ponovno se okupljaju u listopadu. Tada počinju “suhi” treninzi koji se održavaju tri puta tjedno, a uključuju trčanje oko Jaruna te vježbanje u sportskoj dvorani srednje škole u Voltinom. Negdje u travnju, odnosno četiri mjeseca prije maratona, počinju treninzi na vodi.
– Sastajemo se četiri puta tjedno, treninzi traju između sat i pol i dva sata, a u to vrijeme ne računamo presvlačenje, pripremu i zagrijavanje za veslanje. To oduzima ogroman dio dana našim članovima, a uzmemo li da neki dolaze s istoka Zagreba, to znači da na trening odlazi po četiri sata dnevno, pa i više – pojašnjava za Večernji list Brljević.
Pomažu sponzori
I premda ekipe provode nebrojene sate na Jarunu pripremajući se za veliki događaj u Metkoviću, zagrebački lađari presvlače se na livadi jer nemaju vlastiti prostor. Tijekom šest godina, koliko postoji udruga, više puta su apelirali na gradske vlasti da im se omogući nekakav prostor ili hangar na Jarunu, ali zasad sluha za njih nije bilo.
– Kazali bi nam da se javljamo na natječaje, što smo i činili, ali nikad nismo ništa dobili. Nismo uspjeli dobiti ni sufinanciranje iz Grada. Nije lijepo da se presvlačimo na otvorenom, tuda prolaze i roditelji s djecom, a imamo i ogroman broj medalja, pehara i priznanja koja bismo voljeli negdje izložiti jer smo zaista uložili veliki trud posljednjih godina. Nosimo ime glavnog grada Hrvatske i na to smo ponosni, a nemamo svojih nekoliko kvadrata niti dobivamo financijsku potporu. Nekoliko puta nas je ugostio predsjednik Gradske Skupštine Joško Klisović kojemu smo rekli što nas muči, ali ništa se još nije promijenilo – napominje predsjednik udruge, kojoj gradonačelnik Tomislav Tomašević na uspjehu redovno čestita na svojim društvenim mrežama. Udruga se, dodaje Brljević, financira od sponzora i članarina, a to pokriva troškove opreme za trening te putovanje na jug kako bi sudjelovali u natjecanju. Uvijek su, dodaje Brljević, otvoreni i za nove članove.
