By Tanka Punta kao mjesto na koje se odlazilo bez predrasuda, obilježja i stigmi. Tanka Punta kao mjesto slobode, mladosti i mira.
Ljeta su uvijek vruća u Pločama i iako se oni raseljeni diljem Hrvatske i svijeta rado vraćaju u svoj grad i mjesto odrastanja, očekujući šušur, a i oazu mira, osjećaja komfora koji grli uspomenama djetinjstva, ja kao ona koja je ostala u ovom gradu, držim i dalje da su vruća, sparna, vjetrovita i nadasve nostalgična.
Odrasli smo ljudi i vrijeme više ne stoji kao prije, dva duga mjeseca ljeta došla su u par događaja koje treba posjetiti i obilježiti, iščekujući već početak školske godine i povratak u rutinu.
A nekad je upravo kraj školske godine značio okupljanje i pripremu za minimalno deset dana kampiranja na Tankoj Punti. Sretnici koji malo bolje znaju momka sa velikim brodom vožnju do Tanke doživjeti će kao klasu prvog razreda, a za one manje sretne pustolovina u malom kaiću na kojem najčešće čuvaš bidone vode pokušavajući spriječiti injekciju protiv tetanusa na povratku kući.
Ali šta je malo boljke na mlado i blesavo.
Deset dana kampiranja, oko desetak nas, zahtijeva i poveću količinu hrane i iako se prenatrpamo mesom, konzervama, paštetama, znamo da ćemo treći dan ovisiti o par spremnih dobrovoljaca koji će se vraćati u Ploče po nove zalihe hrane. Drugi dan lovimo ribu, kao veliki ribolovci, niti smo je tad znali uloviti, a još manje očistiti, no namjera je bila takva da smo mi s mora i znamo sve samo što smo gledali roditelje i to nam je usađeno u genima.
Šta ti više treba?
Vožnja do Tanke uvijek je bučna, grlata, pjevna, užurbana, ali onog trenutka kad se ugasi motor i baci sidro u toj uvali hladovine, sve se stiša i uspori. Uvijek onaj najsmotaniji baca sidro i ta radnja se bespotrebno oduži na više minuta, što nama curama daje priliku da kao prave ženske šeprtljavo izlazimo iz broda, noseći sve stvari pomno spakirane u vrećicama. Ekipa u kaiću pristiže nakon nas i izbacuje stvari brzinom munje jer oni se se iščeličili na putu do uvale i već traže potpalu za vatru.
Robinson Crusoe lifestyle započinje.
Tko je u ljubavi, njima bi uvijek ustupili mjesto za najveći šator, ovima iz čamca najbolju hladovinu, a nama ostalima mjesto gdje se može čuvati kruh na sigurnom da ga ne dograbe puhovi. A dograbe ga. Uvijek.
Ljeta na Tankoj nisu vruća, ni sparna ni sjetna. Iako je svaka slika upravo takva, dok gori vatra čekajući gradela, dok svirka na gitari i naša pjesma, a svaka je bila naša, ispraća zalazak sunca. Dani su bili kratki, a dugi, najduži. Prijatelji skladni i smioni, čuvajući jedni druge u ljetnoj oazi Tanke Punte, koja veže spone i po povratku kući.
Autor: Eleonora Doboš
