By 
„Simboličnim činom vraćamo fra Aleksandra Ribičića na rivu u Zaostrogu kojom je nekada šetao“, rekao je načelnik Općine Gradac Matko Burić prilikom otvaranja spomenika omiljenom fratru među narodom na Obali Hrvatskih domoljuba u Zaostrogu. U kratkom obraćanju prisutnima Burić je istaknuo kako je na ovaj način ispoštivana želja mještana Zaostroga koji su inicijatori podizanja spomenika i prikupili su jedan dio sredstava za njegovu izradu.
Načelnik Graca također je rekao kako fra Aleksandra nije osobno poznavao, ali je od svoga oca čuo sve najbolje o njemu. Zahvalio se akademskoj kiparici Adni Bakiji koja je izradila spomenik.
Podsjetimo, Adna Bakija, rođena Sarajka koju je životni put odveo u Gradac, nije krila zadovoljstvo što je radila na spomeniku fra Alekse, Maratonca u habitu, kako su ga zvali. „Iz priča sam znala da je bio dobar čovjek i da nije gledao tko pripada kojoj religiji, nego mu je bilo važno da je dobra osoba. Zato nisam ovaj projekt gledala isključivo kao posao, željela sam biti dio nečega što je lijepo i što trajno ostavlja poruku dobrote. Dodatno sam istraživala i informirala se o ovome fratru. Uvjerila sam se da je bio jako bitan mnogim običnim ljudima, a ne samo onim istaknutima. I zato sam htjela na njegovome licu pokazati blagost i dobrotu“, rekla je Adna.
Životni maraton fra Aleksandra počeo je u Brelima 1921. godine. Nakon osnovne škole koju je završio u Brelima 1934. upisao se u gimnaziju u Sinju kao sjemeništarac. Nakon završene gimnazije nastavio je studij filozofije i teologije u Makarskoj i Zagrebu. Svečane zavjete položio je u teškim ratnim godinama 1944. godine., kada ga je, s drugim kolegama, zahvatio vihor Drugoga svjetskog rata. Zaređen je za đakona 1948. godine u Zagrebu, a za svećenika 1949. također u Zagrebu. Mladu misu je proslavio u rodnim Brelima 24. travnja iste godine. Bio je župnik u Imotskom i u okolnim župama Prološcu, Podbablju, Ričicama i Vinjanima.
Nakon jedanaest godina u Imotskoj krajini, nastavio je maratonsku trku u rodnom Primorju, najprije kao župnik u Zaostrogu od 1961. do 1967. a potom u Drveniku, Podaci i Plini–Stablini do 1972., kada se konačno vraća u Zaostrog: najprije kao samostanski vikar, a potom od 1976. do 1982. godine kao gvardijan i konačno kao župski vikar do 1991. Od tada se troši kao ispovjednik, bibliotekar, arhivar, pisac i botaničar u samostanu u Zaostrogu sve do smrti u spltskoj bolnici Firule.
Objavio je djela: „Podaca“, u prigodi 400. obljetnice prvoga spomena imena Podaca,1972., „Crtice o školstvu u Zaostrogu“, u prigodi 100. obljetnice pučke škole u Zaostrogu (1888.–1988.), 1989., „Moj križ na mrtvim zgradama“, doživljaji stablino–plinsko– baćinskog župnika,1992., „Moj križ na živim zgradama“, opis života i djelovanja u poratno doba u Imotskoj krajini, 1993., „Bonace i nevere“, u povodu 500. obljetnice prvog spomena imena Zaostrog, 1994., “Glas srca”, zbirka pjesama (religiozne, refleksivne, rodbinske, prijateljske, “Zrnca zahvalnosti”, zbirka pjesama (teme: duhovnost, domovina, priroda…), 19996., “Podrijetlo Ribičića u Brelima”, obrađen je zaselak u kojem živi pleme Ribičića, 1997., “Arboretum Kačićeva samostana”, u prigodi velikoga jubileja fra Andrije Kačića, 2004.
Tekst i foto: Ante Šunjić/Dubrovački vjesnik
Fra Aleksandar Ribičić bio je svećenik i partizan o kojem je pisao Vedran Sršen:
“Kada je okupator došao u njegovo Primorje, kada je počela tortura, ubojstva i paljenje kuća i kada to narod nije više htio mirno gledati i trpjeti, već je odlučio pružiti otpor neprijatelju koji ugnjetava njegov dom, za našega fra Aleksandra nije bilo dileme.
Iako je mogao ostati zaštićen u miru samostanskih zidina u Zaostrogu, on se odlučio poći i biti sa svojim narodom i s njim dijeliti sudbinu u vrleti i neizvjesnosti Biokova.
Svećenik fra Aleksandar Ribičić postao je partizan”.
