By Obiteljsko je nasilje, nažalost, uvijek aktualna tema. Nekad je, ipak, aktualnija nego inače. Svi su čuli za stravični slučaj u Bosni i Hercegovini – 11. kolovoza Nermin Sulejmanović ubio je nevjenčanu suprugu Nizamu Hećimović. Ubojstvo je prenosio uživo na Instagramu, u krvavom pohodu ubio još dvije osobe, a na kraju presudio i sam sebi.
Naknadno su „isplivale“ informacije da je Nizama prijavljivala ubojicu zbog obiteljskog nasilja. Ipak, nije mu određena zabrana pristupa. Pokrenulo je to pitanje o djelotvornosti državnih institucija – ne samo u Bosni i Hercegovini, već i u susjednim državama.
Pokrenuo se i val prosvjeda. U Gradačcu, gdje se dogodilo ubojstvo, okupilo se mnoštvo žena, a uslijedili su prosvjedi i u drugim gradovima. Stravičan zločin aktivirao je i ženske udruge u Hrvatskoj, koje su organizirale akciju pod nazivom „Sigurnost žena je sigurnost države“. Žene su prosvjedovale u nizu hrvatskih gradova, pa tako i u Dubrovniku, iako to u gradu zapravo nije bilo planirano.
„TO JE KAO ŽELJEZNI KAVEZ IZ KOJEG SE NE MOŽE IZAĆI“
Prosvjed je održan u ponedjeljak, 21. kolovoza, a na njega su se odazvale tek četiri žene.
“Spontano smo se okupile tu, u trenutku kad je objavljena prva lista gradova u kojima će se održati skupovi podrške ženama žrtvama nasilja i kad smo shvatili da Dubrovnik nije na listi. To je zapravo pomalo tužno s obzirom na svjetsku poznatost Dubrovnika, na značaj Dubrovnika kroz povijest. Trebao bi biti na karti osviještenosti o nasilju općenito, a ovdje apostrofirano na nasilju na ženama”, kazala je tada Velinka Buljan iz spontano organizirane grupe žena koja se odlučila priključiti akciji, piše Dubrovački dnevnik.
„Prostor za djelovanje i unapređenje na cijelom jugu Hrvatske je izuzetno velik jer mislim da to treba početi prvenstveno od svijesti zajednice i možda žena, jer sam dojma gledajući okolinu i slučajeve da one nemaju apsolutno nikakvo povjerenje, pa često uopće ne traže pomoć jer misle kako je to uzaludno, kako će si samo zakomplicirati situaciju. Evo primjerice, zamislite samo kako je žrtvama nasilja svakog dana se probuditi i živjeti u kućnoj atmosferi tjeskobe. To je kao željezni kavez iz kojeg se ne može izaći, tako da osobe trebaju psihološku potporu”, objasnila je tada Buljan.
OBITELJSKO NASILJE NE ZAOBILAZI NI JUG
No zašto se tako malo žena odazvalo na prosvjed? Zar obiteljskog nasilja nema u Dubrovniku? Provjerili smo u Policijskoj upravi dubrovačko-neretvanskoj. Prema njihovim podacima, evidentirano je ukupno 114 događaja obiteljskog nasilja tijekom ove godine.
„Najveći broj događaja, njih 94, može se okarakterizirati kao, uvjetno rečeno, blaži oblik nasilja, koji je rezultirao podnošenjem prekršajne prijave protiv počinitelja, dok se preostali dio prijava odnosi na obiteljsko nasilje gdje je počinitelj kazneno prijavljen“, pojašnjavaju iz Policijske uprave.
Govorilo se i kako će korona donijeti povećani broj slučajeva obiteljskog nasilja, no takvo što nije evidentirano u našoj Policijskoj upravi. Ali bilježi se trend porasta prijava obiteljskog nasilja u posljednjih nekoliko godina.
„Iako se s godinama bilježi povećanje obiteljskog nasilja u najširem smislu riječi, moramo istaknuti kako razlog tome velikim dijelom leži u činjenici da se svijest o važnosti prijavljivanja obiteljskog nasilja s godinama povećala te se oštećene osobe puno hrabrije odlučuju prijaviti obiteljsko nasilje, nego je to bio slučaj prethodnih godina“, pojašnjavaju iz Policijske uprave, a dodaju kako je također važno naglasiti kako se u najvećem broju prijavljenih slučajeva ipak radi o verbalnom nasilju i prijetnjama, dok se slučajevi teškog fizičkog nasilja uistinu rijetko bilježe.
PRIJAVITI ILI NE, PITANJE JE SAD
Mnoge žene oklijevaju kad se radi o prijavi obiteljskog nasilja, bilo zbog straha, bilo zbog srama. Rijetki znaju kako uopće teče sama procedura.
Također, od nasilnika se oduzima oružje koje posjeduje legalno ili ilegalno, a kada se utvrdi činjenično stanje, protiv nasilnika se podnosi odgovarajuća prijava prekršajnom sudu ili državnom odvjetništvu, pri čemu se sucu predlaže izricanje odgovarajuće zaštitne mjere, odnosno mjere opreza prema nasilniku, dok je samo kažnjavanje u nadležnosti pravosudnih tijela.
Kada su ispunjeni zakonski uvjeti, policija nasilnika privodi Prekršajnom sudu ili pritvorskom nadzorniku, a o njegovom eventualnom puštanju na slobodu izvješćuje žrtvu. U konačnici, o svom postupanju policija dostavlja izvješće nadležnom centru za socijalnu skrb kako bi se provele mjere obiteljsko-pravne zaštite.
Postupanje policije je uvijek isto, bez obzira na ranije prijave obiteljskog nasilja s razlikom da se kod ponovljenog slučaja obiteljskog nasilja sud službenom bilješkom obavještava o svim ranijim policijskim intervencijama kako bi se ta okolnost uzela u obzir kod izricanja kazne.
„Dodajmo ovom da policija kod svih slučajeva obiteljskog nasilja u kojima su utvrđena obilježja kaznenog djela, u svom prijedlogu kažnjavanja prema nadležnom sudu traži istražni zatvor za počinitelja radi prevencije ponavljanja djela“, rekli su u Policijskoj upravi.
Naglasili su i važnost prijavljivanja svakog oblika obiteljskog nasilja, jer se jedino na takav način može zaustaviti.
Ukoliko ste žrtva ili svjedok nasilja, a postoji potreba za online prijavljivanjem ili anonimnim prijavanjem, to se može učiniti preko online aplikacije Red Button.
IZLAZ UVIJEK POSTOJI
U posebno teškim slučajevima, postoji nužnost smještanja žrtava nasilja u Sigurnu kuću, koju je, prema podacima Dubrovačko-neretvanske županije od početka projekta koristilo 13 osoba iz županije, ali i cijele Republike Hrvatske. Korisnici mogu biti i muškarci i žene, koji su žrtve nasilja u obitelji, sami ili s maloljetnom djecom. Smještaj u Sklonište realizira se po prijavi nasilja policiji ili nadležnom područnom uredu Hrvatskog zavoda za socijalni rad. Ukoliko je kapacitet popunjen, kontaktiraju se druge sigurne kuće u Hrvatskoj.
„Sa željom da se osigura još bolje i trajnije rješenje Županija s partnerom Caritasom Dubrovačke biskupije od veljače 2021. godine, a sredstvima koje je osigurala Vlada RH, provodi projekt „Josipov dom – Osiguravanje Sustava podrške za žene žrtve nasilja i žrtve nasilja u obitelji“. Navedeni projekt je pri samom završetku“, kazali su u Županiji.
Žrtve se mogu javiti za pomoć i putem telefona Sigurne kuće 091 605 4668, mail adrese info@sigurnakuca-dnz.hr, a detaljne informacije o proceduri ulaska u Sigurnu kuću nalaze se i na web stranici sigurnakuca-dnz.hr.
Tijekom boravka u Skloništu korisnicima se pruža odgovarajuća podrška i stručna pomoć psihologa i socijalnog radnika. Podrška uključuje aktivnosti vezane uz upis djeteta u vrtić, školu, osiguravanje zdravstvene skrbi, razne radionice za osnaživanje korisnika kao i druge radnje potrebne za uključivanje u život zajednice.
„Dubrovačko-neretvanska županija aktivno radi na prevenciji obiteljskog nasilja kroz redovan rad Povjerenstva za ravnopravnost spolova i Županijskog tima za sprečavanje i borbu protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, kroz obilježavanje važnih datuma i obljetnica, te organiziranja edukacija, predavanja i skupova. Važno je napomenuti da projekt Josipov dom ima za svrhu uz spomenute aktivnosti i podizanje svijesti javnosti o neprihvatljivosti nasilja zbog čega su uključena i djeca od predškolske dobi“, objašnjavaju u Županiji.
„Uz Dubrovačko-neretvansku županiju, problematikom prevencije obiteljskog nasilja, u prvom redu bave se Područni uredi Hrvatskog zavoda za socijalni rad, policija, Odjel za mentalno zdravlje Zavoda za javno zdravstvo Dubrovačko-neretvanske županije, Obiteljski centar Područne službe Dubrovačko-neretvanske, Obiteljsko savjetovalište Caritasa Dubrovačke biskupije, te udruge od kojih ističemo udruge DEŠA i Feniks“, kazali su u Županiji.
Ivana Smilović
*Objavljeno u tiskanom izdanju Dubrovačkog dnevnika
