By U jednom od najbogatijih hrvatskih gradova, kako Dubrovniku vole tepati, dogodilo se da školsko dijete cijelo prvo polugodište ide na nastavu bez školskih knjiga.
To se možda nikad ne bi ni otkrilo da se na fb stranici Pomoć za Dubrovčane nije pojavila molba za pomoć jednoj djevojci čija je majka samohrana i ima troje školaraca. Za Božić je samo poželjela – školske knjige, prenosimo priču Dubrovačkog vjesnika.
Dobro srce
– Ide u 1. srednje i nažalost još uvijek nisu uspjeli kupiti knjige. Cura je jako vrijedna i pomaže mami koliko može. Stavit ćemo popis knjiga, pa tko može koju knjigu nabaviti, bit ćemo zahvalni, a cura presretna da ima knjige kao i ostali učenici – stoji u objavi ove divne grupe, koja je bezbroj puta pomogla ljudima u nevolji.
– U kratkom roku se dosta vas javilo za sudjelovati, hvala vam do neba! – uskoro su javili na stranici. – Napisat ćemo svakome koju knjigu uzeti – istaknuli su u grupi koja tako često i brzo pomaže Dubrovčanima u nevolji.
Vrlo brzo sve su knjige ‘pokrivene‘, javili se ljudi da će kupiti, a bilo je čak i onih koji su ponudili kupiti ih sve o svom trošku, tako da djevojka iz naše priče novo polugodište može započeti sa svim knjigama u školskoj torbi.
Ljudi su tako još jednom pokazali svoje dobro srce, a tko bi uopće mogao ostati ravnodušan na ovakvo traženje? No, ono što ostaje jest pitanje s velikim upitnikom – zašto dosad nitko nije znao – ili je možebitno ignorirao – činjenicu da djevojka koja pohađa prvi razred jedne srednje škole u Dubrovniku nema školske knjige?
U potrazi za odgovorima obratili smo se osnivaču srednjih škola, Županiji, njihovom resornom Ministarstvu znanosti i obrazovanja, te Centru za socijalnu skrb u Dubrovniku, svima s istim pitanjima: Jeste li već imali ovakvih slučajeva i kako ste ih rješavali? Mogu li se roditelji koji svojoj djeci ne mogu kupiti knjige obratiti za pomoć Županiji/Ministarstvu/Centru i na koji način? Kako komentirate činjenicu da ima srednjoškolaca koji pohađaju nastavu cijelo polugodište, ali nemaju nijednu knjigu potrebnu za praćenje nastave i učenje? Kako je moguće da nitko u sustavu to nije primijetio?
Do četvrtka do 14 sati, koji smo naveli kao rok za odgovor, stigao je odgovor Ministarstva znanosti i obrazovanja koji prenosimo u cijelosti:
– Sukladno Zakonu o udžbenicima i drugim obrazovnim materijalima za osnovnu i srednju školu, Vlada Republike Hrvatske donijela je Odluku o nabavi obveznih udžbenika za učenike srednjih škola u Republici Hrvatskoj te na temelju navedene Odluke Ministarstvo znanosti i obrazovanja financira udžbenike učenicima koji su članovi obitelji korisnika zajamčene minimalne naknade.
– U skladu s navedenim, ukoliko roditelji nisu u mogućnosti nabaviti udžbenike, moraju se obratiti Centru za socijalnu skrb koji Ministarstvu dostavlja podatke o učenicima za koje onda Ministarstvo financira nabavu udžbenika – odgovorili su.
Dao bih joj svoje!
U ovom je slučaju vrlo vjerojatno izostalo ovakvo traženje od roditelja, što bi nam u svom odgovoru trebao potvrditi ili demantirati Centar za socijalnu skrb Dubrovnik od kojeg još čekamo odgovor.
U daljnjoj novinarskoj istrazi što je ovdje zapravo na stvari, kako je moguće da netko od profesora nije primijetio da na klupi jednog učenika nema knjiga ili zašto netko od razrednih kolega i prijatelja nije ovaj porazni podatak podijelio s nekim tko može pomoći, došli smo do nekoliko informacija. Kako nam kažu neki dubrovački profesori koji su željeli ostati anonimni, učenica se za pomoć mogla obratiti izravno školi jer bi se nastavno osoblje, bez iznimke, potrudilo nabaviti djetetu knjige. Naime, srednjoškolcima roditelji sami kupuju knjige, bilo polovne ili nove, ili ih nasljeđuju od prijašnjih generacija, tako da škola uvijek može lakše doći do neke knjige za njihov nastavni predmet.
– Ovako ispada da nitko u školi nije mario za nju, a to nije istina. Nastava je počela 4. rujna, danas je 14. prosinca i zašto je tek sad objelodanila da nema knjige? Ako mi između sebe čujemo da je netko slabijeg imovnog stanja, tražimo od učenika ima li netko za pokloniti knjige – kaže nam jedan profesor.
– Pa ja bih joj dao moje knjige! Razumijem da se u tim godinama srame, ali što je s roditeljem, zašto nam se majka nije obratila? – pita se, pa pojašnjava da dosta predmeta u, primjerice, njihovoj školi ne zahtjeva udžbenike, nego učenici prepisuju prezentacije koje im se prikazuju na nastavi. Tako im je lakše učiti, kaže ovaj profesor, pa vrlo vjerojatno iz tog razloga nitko nije obadao da učenica nema knjige na stolu. Na kraju razgovora s novinarkom Dubrovačkog još je jednom izrazio svoju nevjericu činjenicom da učenica na kraju prvog polugodišta traži knjige koje dosad nije imala jer se to u našoj sredini, kako kaže, ne bi smjelo dogoditi, aludirajući na dobro srce naše čeljadi.
Bilo kako bilo, ova je priča zapravo sretno završila jer su dobri ljudi velikog srca pohrili pomoći preko fb stranice Pomoć za Dubrovčane i vrlo brzo kupili sve knjige za ovu mladu djevojku. Prema uputama Ministarstva znanosti i obrazovanja, roditelj može zatražiti da im se djeci kupe školske knjige, pa je to možda najbolji put za iduću školsku godinu.
