By Hrvatska reprezentacija u socca malom nogometu sjajno je odradila skupinu na svjetskom prvenstvu u Omanu. Pobijedili smo Južnu Afriku (5:2), Argentinu (4:1) i Tunis (3:1) te odigrali neodlučeno s Mađarima (2:2). Duje Medak jedan je od trojice naših igrača koji su postigli do sada najviše pogodaka u reprezentaciji – tri. Dva je postigao protiv Tunisa.
– Mislim da možemo biti jako zadovoljni dosadašnjim učinkom. Imamo dobru atmosferu i idemo probati otići do samog kraja, po prvu hrvatsku medalju na svjetskim prvenstvima. Dobro smo se priviknuli na ove vrućine s obzirom na to da je kod nas zima, ali i na vremensku razliku. To što igramo danas u šest ujutro po hrvatskom vremenu neće nas sputati, znamo po što smo došli – rekao je Duje u razgovoru za Večernji list, kojem je ovo prvo Svjetsko prvenstvo.
– Igrao sam ove godine na Europskom prvenstvu u Moldaviji. U reprezentaciju me pozvao izbornik Dino Kovač, koji jako dobro poznaje većinu dobrih igrača futsala. Kako ove sezone igram za Podstranu, pozvao me i evo, tu sam. Morao sam malo uskladiti privatne i poslovne obaveze. Naime, zaposlen sam na carini pa sam morao uzeti godišnji, a ni supruga, s kojom sam se vjenčao nedavno, u listopadu, nije bila baš presretna što idem u Oman. Zanimljivo je da sam sa suprugom bio u Egiptu na medenom mjesecu, tamo je bila pustinja, kao i ovdje. Nikako da pobjegnem od pustinje, ha-ha.
Nogometna karijera bila je obećavajuća?
– Već u osmom razredu osnovne škole primijetio me Ivan Gudelj, bivši igrač Hajduka, i rekao da je vrijeme da se oprobam u nekom većem klubu. Između Dinama i Hajduka izabrao sam Split jer mi je bliži kući. Naime, rođen sam u Metkoviću i tu sam igrao za mlađe dobne skupine Neretvanca. No roditelji su željeli da osnovnu školu završim doma pa sam u Hajduk otišao u prvom srednje. U isto vrijeme iz Metkovića je u Hajduk došao i Vlado Štimac pa smo nas dvojica stanovala zajedno. Bilo mi je lakše jer bih inače bio sam u gradu koji još nisam dobro poznavao. U Hajduku su se dobro brinuli o nama, imali smo obroke na stadionu, ma ništa mi nije nedostajalo.
S obzirom na to da ste iz Metkovića, kako to da niste završili u rukometu?
– Očigledno mi ide bolje s nogom nego s rukom – dodao je.
Prošli ste sve mlađe selekcije Hajduka?
– Da, igrao sam za U-17 i U-19. Sa mnom u generaciji bio je Marko Livaja. Već u ono vrijeme pokazivao je svu raskoš svog talenta. Moram priznati da je izgledao puno starije od svih, pa on se brijao kada mi o tome još nismo ni razmišljali. Sve je išlo po planu, čak sam debitirao za prvu momčad Hajduka protiv Lokomotive. Izgubili smo na Poljudu s 1:0, a pogodak za lokose postigao je Kramarić.
Bio je to jedini nastup u HNL-u?
– Nažalost, tako je ispalo. Kada je završila ta sezona, juniori Hajduka još su igrali prvenstvo, a ja sam bio dio te ekipe. Uglavnom, osvojili smo kup i prvenstvo kad smo u posljednjoj utakmici prvenstva svladali Hrvatski dragovoljac. Odmah nakon završetka juniorske lige morali smo se drugi dan javiti treneru prve momčadi, Miši Krističeviću. Naš trener juniora, Stjepan Andrijašević, molio je da se odmorimo barem tjedan dana, ali Krstičević nije bio za tu opciju. Otišao sam na pripreme na Kupres, a kada sam se vratio, imao sam šest hematoma na trbuhu. Morao sam pauzirati osam tjedana i kada se prva momčad vratila sa završnih priprema u Njemačkoj, trener mi je savjetovao da idem na posudbu negdje gdje ću igrati. I otišao sam u Primorac iz Stobreča. Kada mi je istekao ugovor s Hajdukom, tamo se više nisam vidio pa sam otišao u Inter iz Zaprešića. Nakon samo pola sezone dobio sam prvu ponudu za inozemstvo. Prihvatio sam Drugu slovačku ligu, gdje sam igrao za Poprad.
Međutim, karijera više nije išla uzlazno?
– Iz Poprada sam otišao u GOŠK iz Gabele, gdje sam igrao Premijer ligu Bosne i Hercegovine, a onda sam se zaposlio na carini, nešto malo igrao za Neretvanac i Metković i sad više ne stignem igrati veliki nogomet. Samo futsal.
Kutija šibica?
– Samo sam jednom igrao, mislim da smo došli do četvrtfinala. Ove godine ništa, ne mogu zbog obaveza – zaključio je Medak u razgovoru za Večernji list.
