By Prenosimo drugi razgovor sa stranica Luke Ploče u sklopu serijala “SNAŽNE RUKE LUKE PLOČE” s Monikom Batinović, koja u Luci Ploče radi već 15 godina. Ova samohrana majka smatra kako je ključ uspjeha i balansa između privatnog i poslovnog života ljubav prema svom poslu.
Ima 53 godine, trenira crossfit, vozi lokomotivu, samohrana je majka, ali i baka. Tijekom 15 godina rada u Luci Ploče, pronašla je balans između obiteljskih obaveza i zahtjevnog posla. Svojim primjerom pokazuje kako je moguće prevladati sve prepreke. Poručuje da u životu nema mjesta stagnaciji – s ljubavlju prema onome što radiš, svaki izazov postaje prilika.
U Luci Ploče radite već 15 godina, kako biste opisali tih 15 godina rada?
Posao je jako zanimljiv i harmoničan, svaki dan donosi nešto novo. Inače, završila sam matematičko-informatički smjer. Prvo sam radila u Razvitku, zatim u policiji, potom u dućanu i kafiću, a kao srednjoškolka sam radila u Vrtovima sunca. Tako da sam prošla kroz razne poslove.
Odgojena sam u velikoj obitelji. Moj tata je uvijek govorio: „Daj i susjedu dobro sjeme da svi imamo dobro, jer onda kad je sklad, sve bolje ide“. Vodim se i mišljenjem da nema glupih ljudi, samo lijenih. Nisam osoba koja voli stagnirati i sada, s 53 godine, mogu reći da mi je super i da se znam snaći u raznim situacijama. Na mom poslu definitivno ima izazova, ali ja volim tu dinamiku. Općenito, mogu reći da volim svoj posao.
Posao je dinamičan i zahtjevan. Koliko Vam je naporan?
Naporne su mi bile samo ove ljetne vrućine. Ostalo mi ništa nije naporno. Vožnja lokomotive mi je stvarno super.
Možete li opisati ove godine rada u Luci u nekoliko ključnih riječi?
Teško na početku, kasnije zanimljivo, a danas se osjećam potpuno prihvaćeno.
Kako doživljavate rad u pretežno muškom okruženju?
Što se tiče muških kolega, osjećam se ravnopravno, osim kada je u pitanju pranje suđa (smijeh). Oni većinom misle da je to ženski posao. No, kad je u pitanju vožnja lokomotive, kažu da je to zajednički posao. Nikad nisam tražila da se suzdržavaju u mome društvu. Ravnopravni smo, ali sam se od početka postavila tako da se međusobno poštujemo.
Samohrana ste majka, ali i baka. Uspijevate li uskladiti privatni život s poprilično zahtjevnim poslom?
Imam nekoliko prijateljica koje ne rade, pa se one prilagođavaju meni. Zajedno volimo izlaziti, družiti se i biti vani. Idem i na treninge, odnosno crossfit, a jedan od mojih ispušnih ventila je košenje trave. Najmlađe dijete još uvijek ide u školu, što također nosi svoje obaveze. Nemam puno slobodnog vremena, ali uvijek pronađem trenutak za prijatelje i za trening. Zbog svega toga nemam mnogo vremena za spavanje.
Koje ste vrijednosti usadili svojoj djeci, a na koje ste ponosni?
Mislim da je najvažnija vrijednost koju sam im prenijela moral. Također, naučila sam ih da ne gledaju samo sebe, već i ljude oko sebe. Stariji ljudi u selu mi uvijek kažu da ih moja djeca s poštovanjem pozdravljaju.
Koja bi bila Vaša poruka ili savjet ženama koje rade u izazovnim industrijama, poput rada u luci?
Neka stalno uče i neka se ne srame pitati što ih zanima. Uvijek je bitna dobra komunikacija, a ne oslanjanje na činjenicu da si žena. Osobno nisam površna osoba i volim znati kako stvari funkcioniraju. Prije svega, smatram da trebaju voljeti svoj posao jer onda ništa nije teško. Posao jest zahtjevan, ponekad iscrpljujuć, ali sve je lakše kada voliš ono što radiš.
Tekst i foto: Luka Ploče
