By Velibor Marinković, trener, veslač, čovjek, prijatelj…
“Kada smo listopadu, davne 2015. godine stupili u kontakt sa ovim mladim Brčkom, nismo ni slutili kakva nas zajednička životna, da ne kažemo filmska priča čeka” – napisali su na početku svog upisa Gusari iz Komina na svojoj facebook stranici i nastavljaju;
“Epiteti iz naslova nisu slučajni te nam je žao što ovaj tekst nismo objavili puno ranije jer Velo to zaslužuje. Druge ekipe ne kriju respekt prema njemu jer znaju koliko je lađa Gusara jača s njim, što je i dokazao svake godine kada je veslao za Komin. Bilo je čak i podmuklih igrica da ga se isključi iz naše lađe, ali te ćemo igrice, u ovoj jako lijepoj priči ostaviti sa strane. Nismo se bojali da će nam ga netko oduzeti i privoliti jer znamo kolika je njegova ljubav prema „biloj makinji“ i Kominu, nego smo samo bili lijeni, a on samozatajan te ćemo tu nepravdu ovim postom pokušati ispraviti.
Respekt prema svim trenerima, ali Velo je jednostavno druga priča, te još jedan razlog našeg posta je taj što smatramo da zaslužuje puno veću pozornost u medijima koji sve više prate Maraton lađa! Ali vratimo se na početak…
Ruku na srce, sa nepune 24 godine, napustiti obitelj i doći u nepoznatu sredinu velika je hrabrost, ali u pričama s njim kasnije objasnio nam je da je imao veliku podršku najprije pokojnog oca, ali i ostatka obitelji. Sigurno da će čitatelje ovog posta zanimati kako smo do Vele došli, a mi ćemo reći da smo „guglali“ , a biti ćemo iskreni i reći da ni mi u tom trenutku nismo znali koliko godina Velo ima jer je na slikama izgledao dosta starije te smo tek pri prvom susretu shvatili da smo „guglali“ svjetsko juniorsko prvenstvo!😊Hvala Bogu, a i povijest će pokazati da smo imali puno sreće!
Prvi svoj Maraton nakon stjecaja nesretnih i nespretnih okolnosti u lađi Gusara završava na drugom mjestu te je možda taj trenutak početak neraskidive veze između mladog dečka, Maratona lađa, Gusara, ali i cijelog Komina.
Na Maratonu lađa 2017. godine zajedno sa 11 luđaka osvaja svoj prvi Maraton lađa, u trenutku kada je malo tko vjerovao u tu ekipu, a njegove suze iz cilja su posvjedočile koliko mu ta pobjeda znači. Upravo na Maratonu lađa, upoznaje svoju današnju suprugu Ligitu s kojom te godine seli u Latviju gdje zasnivaju obitelj čega su plod dvoje prekrasnih blizanaca, jedan dečko i jedna curica.
Ostali njegovi rezultati s Gusarima iz Komina su: 2018.(3.mjesto), 2019.(1.mjesto), 2020.(10.mjesto), 2022.(4.mjesto) i 2024.(2.mjesto). Jako važna stvar za napomenuti da je svaku godinu koju je bio u Kominu veslao za našu ekipu, a mogao je jednostavno biti samo trener, uzeti štopericu i sjesti na provu lađe, ali nije! Isto tako, nikada nije tražio novčanu naknadu za svoj rad, govoreći da on u našoj lađi nije radi novaca! Možda netko neće vjerovati u svu ovu priču, ali upućeniji iz naše udruge će potvrditi da je ovo istina od početka do kraja!
Kada su se događale situacije da radi poslovnih obveza Velo ne bi mogao doći u Komin i nastupiti na Maratonu, kontakt ne bi izostao te je uvijek onom zaduženom za provedbu treninga slao program prema kojem bi se Gusari spremali za Maraton.
Naš Velo, ove godine je ponovno doletio iz Latvije i pomogao nam u osvajanju srebrene medalje te ponovno s 11 luđaka ozbiljno ugrozio pohod Zagreba pri osvajanju štita u trajno vlasništvo! Mi smo se iskreno nadali „déjà vu“ iz 2017., ali ovo je nevjerojatan uspjeh obzirom da ova klapa prije 4 mjeseca nije ni postojala.
Od samozatajnog dječaka iz kojega je pri samom dolasku trebalo izvlačiti riječi, Velo je došao u trenera, veslača, čovjeka, prijatelja čiji uzvik „ajmo,ajmo!“ još zvoni u glavama ostalih suveslača i onih koji su pratili treninge. Istini za volju, nekad sad i pretjera u svojoj zaj.banciji, ali to ćemo sve oprostiti i pripisati psihološkoj pripremi veslača za Maraton!
Ovim putem se želimo zahvaliti Veli, ali i njegovoj obitelji na razumijevanju ljubavi prema Gusarima te se nadamo da će se ova lijepa priča nastaviti, barem dok Velo ne zasluži plaketu za 10 Maratona 😉, ili možda čak blizanci koji majice naše udruge nosaju po Latviji ne stasaju i nastupe za našu ekipu, jer jabuka ne pada daleko od stabla! 😊
Za kraj ove priče, na kraju možemo samo reći: „Snagom čiste ljubavi!“ – pišu lađari Gusara iz Komina.
