By 
Poluotok Klek, Lopata, Turski rep, Ponta, Opuće – sve su to nazivi okršenog i kamenitog prostora u moru nedaleko od velebnog Pelješkog mosta.
Na “špicu” Kleka, oko kojega su se svojevremeno sporile Hrvatska i BiH, prema kojem puca pogled s Jadranske magistrale, ali i s mosta, živi samo osam stanovnika. Svi su prezimena Krmek, a administrativno pripadaju općini Neum, prenosimo priču Stanislava Solde za Dubrovački vjesnik.
Uglavnom su to stariji ljudi koji su premašili sedamdeset godina. Što je tim ljudima donio ili oduzeo Pelješki most i jesu li oni u Hrvatskoj ili u Hercegovini – vječno je pitanje, na koje su se trudili dati odgovore međunarodna zajednica, ali i Tuđman i Izetbegović te brojni hrvatski i bošnjački političari.
Za Krmeke nema nikakve dileme. Vrh Kleka, kao i čitav teritorij poluotoka, u Bosni je i Hercegovini, što opet nema nikakve veze s novoizgrađenim Pelješkim mostom, koji je udaljen samo stotinjak metara.
Poluotok Klek najduža je ulica u Hrvatskoj i BiH. Službeno se zove Jazine. Duga je više od pet kilometara i započinje s Magistrale na izlazu iz Neuma i završava pod Pelješkim mostom. Najduža je to ulica u BiH, a u Hrvatskoj je od nje duža samo ona braće Radića u Strizivojni. Ali nema tu zgrada, trgovina, kafića ili nogostupa. Ma ništa od suvremene civilizacije. Nije ni asfaltirana.
Pelješki most izmijenio je vizuru Neretvanskog kanala i olakšao putovanje prema Dubrovniku, Pelješcu i Korčuli. Ljudi koji su svakodnevno oko njega primijetili su dosta promjena u podmorju, a jedna je i da se oko stopa mosta skuplja riba. Ima je koliko god hoćeš, kažu. Mirjana Rajič gotovo svaki dan lovi cipole. Zatekli smo je dok je ulazila u kaić i kretala prema pučini. Zadovoljna je ulovom.
– Jučer sam ulovila petnaest kila – otkriva nam.
– Nije nikakvo čudo što se riba skuplja ispod mosta. Tu ima planktona, a čim se skuplja plankton, dolazi mala plava riba, srdela, inćun, a za njom ide velika riba. Stupovi mosta prirodna su zaštita ribi koja se množi. Za ribolov ispod mosta nema nikakvih problema jer su otpadne vode riješene s obje strane. Ništa se ne ispušta u more, nego se filtrira – govori Ivan, umirovljeni policajac, kojega je ekipa Dubrovačkog vjesnika zatekla u radovima na ribogojilištu.
