By Odličnu foto reportažu prenosimo sa facebook profila Miše Glavinića. Uživajte.
Durmitor
Prutaš 2393 m
Planinica 2330 m
Datum:11.8.-13.8.2023.
Što povezuje Žabljak i Neretvu. Žabe kojih je sve manje, a u Žabljaku ih više i nema, pa Teo predlaže da mijenjaju ime. Upravo Žabljak je naša baza za odlazak na Durmitor.
Durmitor je najljepša crnogorska planina. Nije masivan poput Velebita, kružna staza oko njegovog ruba dugačka je 90 km (Durmitorski prsten), što znači da se prostire na površini manjoj od Medvednice. Međutim, na tako relativno malom prostoru ima čak 48 vrhova iznad 2000 m i 18 ledenjačkih jezera.
Do Žabljaka idemo trasom Ploče-Gabela Polje-Stolac-Berkovići-Bileća- zajednički Granični prijelaz Deleuša-Vraćenovići-Nikšić-Šavnik-Žabljak. Iz Ploča smo krenuli u dva sata, a stigli u Žabljak u osam uz jedno zadržavanje. Nema tu puno kilometara, ali vrijeme se izgubi na čekanju na granici i na čekanju na neuskađenom semaforu na radovima na cesti blizu Nikšića.
Domaćin Petar nas je dočekao u kući zvučnog imena Vila Tijana. Već na ulasku smo se uvjerili da je smještaj malo bolji nego u planinarskom domu. Imali smo sve što nam treba: dobar krevet, kupatilo, kuhinju i blagovanicu.
Nije bilo televizije pa nismo mogli pratiti Maraton lađa, ali zahvaljujći mobitelu saznali smo za nezgodu Stabline i pobjedu Zagreba.
Prutaš 2393 m
12.8.2023.
Odlučio sam se na uspon na Prutaša najbržom rutom iz Todorovog dola udaljenog od Žabljaka 20-tak kilometara. Temperatura je oko pet stupnjeva, a hladan vjetar pojačava osjet hladnoće. Oblačno je i navlačimo tople jakete i kape na glavu.
Stalno se penjemo, u početku po travi a zatim po siparu. I tako stalno uzbrdo. Pravimo često petminutne pauze. Malo prije prijevoja između Prutaša i Grude znatiželjno nas je pratila divokoza. Dalje slijedi dio staze gdje plazimo po kamenju tražeći sva četri oslonca. Taj dio je malo zahtijevniji.
Nastavljamo grebenom do jedne zaravnini i još malo i eto nas na vrhu koji je ustvari zaravan. Sunce je već pobijedilo oblake i guštamo u pogledu prema najvećem vrhu Durmitora Bobotovom kuku načičkan planinarima i Šarenim pasovima.
Spuštanje prema Dobrom dolu bila je prava uživancija. Utabana staza po travnatom terenu dovela nas je do Škrčkog ždrijela odakle se jedan put odvaja prema jezerima, a drugi prema našem odredištu, Dobrom dolu.
Po povratu u Tijanu Teo je spremio juhu, lešo meso s krumpirima na salatu. Nakon malo odmora otišli smo prošetati Žabljakom prepunom strancima i to uglavnom mlađim ljudima.
Planinica 2330 m
13.8.2023.
Jutro je vedro i sučano, nije kao jučer. Idemo na Planinicu po savjetu Hasne, planinarke koju sam sreo na vrhu Motka.
Staza kreće od Zminjeg jezera kroz smrekovu šumu. Prvi dio je potpuno ravan i taman smo se lijepo zagrijali. Nastavljamo usponom i dalje kroz gustu šumu sve do Crepulj poljane na kojoj dominira crveni šator. Ne treba spominjati da je nekad bio pun ovaca.
Sad započinje malo strmiji put i izloženi smo suncu, nema šume koja nas je štitila. Odmaramo se u Donjoj Ališnici, prelijepoj travnatoj udolini. Sad idemo gotovo pa ravno taman dovoljno da se odmaramo i nastavljamo prema Gornjoj Ališnici, udolini kao kao Donja. Sa staze su predivni vidici na okolne vrhove. I ovdje nas je posjetila jedna divokoza, a oko staze su vidljivi tragovi divljih svinja.
Popunac je u cavatu kao i gospina trava. Pred vrhom staza vodi kroz bor krivulj i treba pažljivo hodati i paziti da se ne ogrebete. Vrh je kao i Prutaš, zaravan.
S vrha se treba spustiti tridesetak metara na pogled predivnih Škrčkih jezera,na Prutaš, Bobotov kuk, Maglić, Lovćen…
Bilo mi žao otići. Sjetio sam se gorohodca Morđina i njegove družine koji bi čekali zalaz sunca i tek onda silaze. Pogled sa Planinice je nestvarno lijep pa, eto, moram zahvaliti Hasni na savjetu i moja je preporuka da se uspon na Planinicu obveznu uvrsti u sve buduće pohode na Durmitor.
Tekst i foto: Mišo Glavinić
