By 
Sugovornik portala Index bio je Dario Gašpar iz tamošnje vinarije Gašpar. Za početak je rekao kako Vrgorac obiluje brojnim autohtonim sortama kao malo koji grad u Hrvatskoj. Najpoznatije autohtone sorte za bijela vina su Zlatarica Vrgorska i Medna, Trnak (Trnjak) i Plavka (Plavina) za crna vina.
Smatra kako se autohtone sorte moraju očuvati
“Očuvanje autohtonih sorti po meni ne bi trebao biti izbor vinara, nego njihova obaveza. One su ogledalo prošlosti, krijepile su naše pretke i moraju krijepiti i nas. Uostalom, one su razglednice Hrvatske i hrvatskog vinarstva i svi moramo maksimalno raditi na njihovom ne samo očuvanju, nego i napretku”, kaže vrgorski vinar.
Objasnio nam je i uz koju se vrstu hrane najbolje slažu vrgorska vina
Zlatarica Vrgorska i Medna su ljetna, svježa, nadasve mineralna vina koja osvajaju lakoćom ispijanja. Sve su više zastupljena na trpezama poznatih restorana Hrvatske, osobito Dalmacije. Služe se uz laganija jela, većinom morskog menija (razne pašte, rižota, carpaccia i slično).
Plavka je crno vino srednjeg do punog tijela (ovisno o proizvođaču) koje se zbog izvrsnog omjera kiselina i alkohola te voćnih mirisa izvrsno slaže s mnogim vrstama jela. Poslužena uz riblji ili laganiji mesni meni, ova sorta razoružava svakog.
Trnak je moćno crno vino, visokih alkohola i koncentriranog tijela. Zbog specifičnog terroira, sorta Trnak iz Vrgorca daje skladno dalmatinsko crno vino, koje unatoč visokim alkoholima ima dovoljno kiseline da ga čini u istom trenutku i moćnim i elegantnim. Vino je to koje zahtijeva nešto jaču podlogu hrane, poput divljači, steakova, pašticada i sličnih jela.
Koje se vrgorsko vino najbolje slaže s dalmatinskim pršutom
Dalmatinski pršut prepun okusa, dimljen, odležan, ako se servira friško rezan, zahtijeva vino jačih tanina i strukture poput Trnka. Ako su pak jela napravljena na bazi pršuta, onda veoma odgovara i Zlatarica jer termička obrada smiruje okuse pršuta te ih tada veoma skladno prati upravo rashlađena Zlatarica.
Za kraj, Dario Gašpar rekao nam je i kako je u današnje doba u Hrvatskoj baviti se vinarstvom.
“Biti vinar oduvijek je bio zahtjevan posao. Vinarstvo je posao koji je spor za razvijati, a onaj tko se time bavi mora biti i seljak i gospodin da bi imao potpun proizvod. Vinar u svoj proizvod unosi i znanje i emociju, to je živi proizvod koji se neprestano mijenja”, pojašnjava nam naš sugovornik pa zaključuje:
“Ako je vinar u poslu zbog toga što to voli raditi, a ne zbog same zarade, onda nema ljepšeg posla, ne samo u Hrvatskoj, nego u cijelom svijetu. Barem za mene. Moram naglasiti da se u Hrvatskoj sve više cijene vinari, entuzijasti bez čijih muka i truda ne bi bilo niti jedne bolje fešte”.
