By 
Već tradicionalno, ožujak je rezerviran za Mediteranski sajam zdrave prehrane, ljekovitog bilja i zelenog poduzetništva koji se po 21. put održava u Dubrovniku. U Hotelu Rixos Premium do 19. ožujka okupljeni su izlagači i prodavači iz cijele Hrvatske, a zadovoljstvo novim izdanjem Sajma ne krije ni voditelj, Vedran Kraljević.
– Puni smo! Sva su mjesta popunjena, veseli me što su ovdje prisutni izlagači iz svih hrvatskih županija s vrlo kvalitetnim, po mom mišljenju, dosad najkvalitetnijim proizvodima, rekao je za Dubrovački vjesnik, voditelj sajma.
Također, veseli me što se puno mladih ljudi uključilo u ovaj vid proizvodnje – od prvog dana smo zamislili da s ovim sajmom propagiramo ‘stani na selu i čuvaj djedovinu i baštinu‘, ali to nije bilo moguće jer nije bilo financijskog interesa za ostati na selu i na svojoj imovini gdje ćeš živjeti i raditi, a potrebna su ipak nekakva sredstva. Tada nitko nije pomagao, a sad se to ipak kreće, ulaskom u Europu još više. Davno sam govorio da ovo nije momentalni nego rastući trend i da interes za ovakvim proizvodima nikad neće padati, nego da će više i više rasti jer je svijest ljudi jača, ljudi su danas obrazovaniji u prehrambenom smislu, aktivnije kupuju, ne kupuju pasivno, razmišljaju što će staviti u svoj organizam. Organizam je prirodna stvar, Božji dar i ako ga počneš zbunjivati i davati nešto što on ne prepoznaje, što nije prirodno, to nije dobro, a čovjek je izdanak prirode. S tim treba razmišljati, djelovati i raditi, poručuje Kraljević.
Može se primijetiti kako su ove godine prostori ispunjeniji, stolovi puniji, a ponuda raznolikija. Tako već na ulazu u samu hotelsku dvoranu stoje izlagači, među njima Antonio Bebić i njegov sin Drago iz firme Kulina Nova Sela.
– Svake godine smo na sajmu, lani nismo bili zbog korone. Jedini smo registrirani proizvođači pršuta u Dubrovačko-neretvanskoj županiji gdje uglavnom plasiramo naše proizvode. Preodređeni smo i specijalisti smo za pršut, šunku i pancetu. Radimo na stari, izvorni način, članovi smo Klastera “Hrvatskog pršuta”, ističe Antonio ne krijući kako je zbog sve blažih i blažih zima velika ‘borba‘ oko sušenja pršuta:
– Treba iskustva za znati prilagoditi se svakoj situaciji, bila to južina, bura ili kiša… Zna se kako u kojoj situaciji treba reagirati, kako se ponašati prema mesu, znači, hladiti ga, ložiti, dimiti, konzervirati, čuvati na raznorazne načine i uspjeh je neizbježan. Dubrovčani traže da je pršut malo više dimljen, za razliku od ostalih. Naši stari su meso sušili na domaćim drvima, ali sad imate određene parametre koliko ga treba dimiti, na kojem drvetu… Ali, o okusima se ne raspravlja, to je sve od područja do područja. Istrani ne dime pršut, njima je njihov najbolji, nama je naš najbolji, o tome se ne raspravlja, ali svaki pršut nađe svog kupca, kaže za Dubrovački vjesnik veseli sugovornik.
