By Nakon vraćanja „Kaerovog“ stećka na originalno mjesto iznad Jezerca u Bristi, udruga građana „Obličevac“ Ploče je izvela još jednu akciju u svrhu prepoznavanja, očuvanja i promocije pločanske povijesne i kulturne baštine. Naime, u srijedu 12. listopada članovi udruge Obličevac (Boro Bustruc, Jure Jovica, Neven Nikolac i Miško Erak) su sa svojim gostima: Ivanom Aldukom, pročelnikom Konzervatorskog odjela u Imotskom, Markicom Vuicom predsjednikom udruge Baštinik iz Metkovića i Vinkom Hercegom, zaljubljenikom u arheologiju iz Ljubuškog, izveli još jednu akciju vezanu uz, do sada, malo poznati lokalitetet gradine „kod Tangarije“ u Pasičini (zaleđe Staševice).
Kao što sam već više puta isticao, don Petar Kaer je stavio Grad Ploče na europsku arheološku kartu kada je objavio članak u vodećem hrvatskom arheološkom časopisu toga doba (Viestnik Hrvatskoga arkeologičkoga družtva, Zagreb, god. VII, 1885., str. 107-113,) pod naslovom Starine u Bristi – Pasičini okružn. poglavarstva Metkovskoga. U ovom iznimno korisnom članku Don Petar Kaer vjerno opisuje 4 gradine (dvije gradine u blizini crkve Svih Svetih u Bristi, gradinu iznad Mateljkovih kuća i gradinu „kod Tangarije“ u Pasičini), danas se sve nalaze na području Grada Ploča.
Pišući o gradini „kod Tangarije“ u Pasičini don Petar Kaer kaže: Svit zove tu gradinu kod Tangarije; to zadnje ime izvela je pučka presuda, da je tu bila velika tangarija, a to čine oni po tomu, što na vrh te glavice nahodu se u živcu kamenu izdubljene dvi kamenice od metra dugljine, na pol širine i blizu toliko duboke. U dno istih kamenica pri užjoj strani prošupljeno je dno, kao da bi se iz istih imala iztočiti kakva tekućina. Zašto su te kamenice služile, ja ne bi znao čisto kazati, nu ipak nevirujem, da se predaja dobro slaže s istinom. More bit, da su iste služile za kakav religiozni obred, uzmemo li na obzir, da u staro doba po vrhuncim bi se ponajviše zbivali virozakonski obredi, te prilično je moglo bit tu kakvo posvetilište.
Pojam „tangarija“, prema hrvatskom jezičnom portalu, označava bojadisaonicu tkanina odnosno radionicu u kojoj se „tanga“ ili što bi u Dalmaciji rekli pitura ili farba sukno. Međutim, iako se na vrhu gradine nalaze dvije kamenice, don Kaer je skeptičan u pogledu njihove namjene i smatra da nisu služile u navedenu svrhu, već pretpostavlja kako se radi o drevnom mjestu za religiozne obrede, odnosno o svetištu.
Gotovo 130 godina iza don Petra Kaera, u Hrvatskom neretvanskom zborniku broj 6 iz 2014. godine, objavljen je članak makarskog arheologa Marinka Tomasovića o istoj temi. Međutim, arheolog Tomasović, za razliku od don Kaera, smatra kako ima dovoljno dokaza da se je na istom mjestu nalazila bojadisaonica tkanine odnosno „tangarija“ i kaže: Činjenicom kako je samim imenom i ušla u narod dokazivala bi svoje postojanje, što je, uostalom, posve logično ima li se na umu ovčarstvo i prerađivanje vune, ali i, relativno uzevši, dostatno vodno bogatstvo, iako na području Miluše nisu poznati stalni izvori vode…… Odlučujući u izboru mjesta na kojemu se tkanina bojala, a ne u najužemu prostoru sela, morao je biti uzdignuti položaj, vjetrovitiji i time pogodniji za njezino sušenje nakon pranja i rastezanja.
POVIJESNI I KULTURNI ARTEFAKTI
Potaknuti navedenim proturiječnim stavovima, ekipa udruge Obličevac je odlučila posjetiti lokalitet, te ga približiti i promovirati široj javnosti. Osim TRI kamenice koje se nalaze na gradinskom objektu „kod Tangarije“, na zaravni samog vrha, ali i u okolini gradine, naišli smo na niz kulturnih artefakata iz različitih razdoblja naše povijesti, od kojih ćemo spomenuti samo neke:
- Suhozidi oko gradine „kod Tangarije“ na samoj zaravni na vrhu brda
- Pećina na zapadu zaravni gradine „kod Tangarije“
- Stećak u obliku sanduka na zaravni gradine „kod Tangarije“
- Lokva i čatrnja podno gradine „kod Tangarije“
- 9 stećaka u istočnom podnožju gradine „kod Tangarije“ u Krvavcu
- Ostaci crkve sv. Bartula u istočnom podnožju gradine „kod Tangarije“ u Krvavcu
Upravo je čudesno koliko povijesno-kulturnih artefakata možemo pronaći na relativno malom prostoru, ali se čini još manje vjerojatnim kad vidimo da se starost artefakata proteže od prapovijesti, preko antike, srednjeg vijeka pa sve do naših dana. Naime, keramički ostaci kao i u pećini pronađeni dijelovi rimskih amfora se datiraju u IV. – I. st. pr. Kr., stećke se uopćeno smatra srednjovjekovnim spomenicima, dok se crkva sv. Bartula spominje u pisanim izvorima u 1731. godini, iako je sagrađena mnogo ranije. Veliko je pitanje kada su sagrađeni suhozidi oko same gradine, koja je po svemu sudeći iz ilirskog doba.
Da li ćemo se rukovoditi onom navodnom izrekom W. Churchilla koji je otprilike rekao da „Balkanci proizvode više povijesti nego što je mogu probaviti“ ili ćemo krenuti u sustavno prepoznavanje, očuvanje i promociju naše povijesno – kulturne baštine ostaje samo na nama. U tom kontekstu više nije ni važno da li je u pravu don Petar Kaer koji kaže da je gradina „kod Tangarije“ služila kao drevno svetište ili arheolog Tomasović koji misli da je, između ostalog, bila bojadisaonica sukna, kao što joj i samo ime govori.
Naime, istina se uvijek nalazi negdje u sredini.
Miško Erak, autor knjige Ilirski krugovi života u Plini, Gradu Ploče i Donjoj Neretvi i predsjednik udruge za očuvanje kulturno-povijesne baštine Obličevac
Sudionici akcije promocije Tangarije 12. listopada 2022. godine bili su:
- Ivan Alduk, pročelnik Konzervatorskog odjela u Imotskom
- Miško Erak, predsjednik udruge Obličevac
- Jure Jovica, mještanin Staševice i član udruge Obličevac
- Boro Bustruc, mještanin Staševice i član udruge Obličevac
- Vinko Herceg, zaljubljenik u arheologiju iz Ljubuškog
- Neven Nikolac, član udruge Obličevac
- Markica Vuica, predsjednik udruge Baštinik iz Metkovića
Stećak na zaravni „kod Tangarije“ s kamenicom broj 1
Kamenica broj 2 na zaravni „kod Tangarije“
Antiglobalizam kao takav u Pasičini
Kamenica broj 3 na zaravni „kod Tangarije“
Ostaci crkve sv. Bartula u istočnom podnožju gradine „kod Tangarije“ u Krvavcu
Pećina na gradinini „kod Tangarije“
