By 
Razgovarali smo sa direktoricom organizacije Prijateljice plus d.o.o, Marinom Mustapić koja zapošljava osobe s invaliditetom.
Marina je i sama rođena kao osoba niskog rasta, stoga ne čudi njena neizmjerna posvećenost poslu, kao i svakodnevna borba za prava, uspjehe i sreću osoba s invaliditetom.
U intervju za Klik Ploče otkrila je kako je tekao njen put do čelnog mjesta organizacije, odrastanja u rodnom gradu te koje su daljnje ambicije i nade za sve osobe s invaliditetom.
Kako je biti na čelu organizacije koja zapošljava osobe s invaliditetom?
Razvoj bilo koje organizacije pa tako i Prijateljice plus d.o.o. iz Metkovića zahtijeva tim ljudi koji će biti uključeni u realizaciju određene ideje, stoga ne volim govoriti o sebi kao pojedincu koji ima neke veće zasluge. Posao u s civilnom sektoru je za mene prije svega zajedništvo u službi čovjeka.
Koliko osoba s invaliditetom radi u dolini Neretve, preciznije koliko je poduzeće Prijateljica plus d.o.o. zaposlilo ljudi i koliko Vas djeluje u samom poduzeću?
Misija Prijateljice plus d.o.o. Metković je osposobljavanje i zapošljavanje osoba s invaliditetom i drugih teže zapošljivih osoba, te iznalaženje novih mogućnosti njihovog zapošljavanja stvarajući pri tomu ugodno i poticajno radno okruženje. To se postiže zapošljavanjem osoba s invaliditetom po proizvodnim jedinicama, sukladno njihovim mogućnostima i sklonostima, te rehabilitacijom u sklopu integrativne radionice. U Prijateljici plus je trenutno zaposleno 9 osoba s invaliditetom.
Ovdje moram spomenuti i Udrugu osoba s invaliditetom ,,PRIJATELJ” i socijalnu zadrugu Prijateljica koji su i osnovali Prijateljicu plus, a koji se također aktivno bave zapošljavanjem osoba s invaliditetom. Udruga osoba s invaliditetom ,,PRIJATELJ” Metković zapošljava 60 djelatnika, a od toga 10 osoba s invaliditetom.
Vratimo se dalje u prošlost i pokušaj nam opisati svoj život i svoje odrastanje, obzirom da si rođena kao osoba niskog rata?
Rodila sam se ne tako davno, ali u vremenu kada je moja dijagnoza bila dosta nepoznata i neistražena. Sa chondodistrophiom, rijetkim tjelesnim poremećajem koji uzrokuje skraćenje kostiju udova, dok su kosti trupa normalne. Odrasla sam u obitelji gdje sam bila čitav život okružena ljubavi i podrškom. Istovremeno su me roditelji i starije sestre motivirale da se radi različitosti ne predajem već borim i djelujem u ravnopravnoj osnovi sa drugima. Borim se i ne predajem, jer život je sam po sebi borba. Svakom od nas, neovisno imao netko invaliditet ili ne. Sa školom nisam imala problema, kao ni sa kolegama, naišla sam na jednu sredinu gdje sam bila prihvaćena upravo takva kakva jesam. Iz perioda školovanja, nosim samo lijepe uspomene.
Danas je situacija ista, svoj tjelesni nedostatak kojeg sam svjesna da imam i da postoji i da je dio mene, nosim ali se trudim da me ne ograničava u ničemu.
Na kakve sve prepreke nailaziš i kako se nosiš sa predrasudama u svojoj okolini?
Prirodno je da ljudi na različitosti, različito reagiraju. Ljude treba pustiti da iznesu svoje mišljenje onda im objasniti ako imaju krivu percepciju o nečemu. Zdrava i kvalitetna komunikacija je ključ u borbi protiv predrasuda. Ukazivanje na pogreške. Ne treba nitko zatvarati oči pred problemom, sramiti se sebe i svog izgleda. Živimo u vremenu kada svaki čovjek ukoliko želi može doprinijeti zajednici pa i na način da svojim ponašanjem otklanja predrasude.
Nedavno si imala jedan vrlo zanimljiv status u kojem pozivaš roditelje, obzirom na početak školske godine kada je puno više djece na ulicama, da kažu i uče svoju djecu da osobe s invaliditetom nisu strašni ljudi i da Vam slobodno mogu prići i pitati Vas sve što ih zanima, no jesu li svi tako otvoreni kao ti i spremni na razgovor?
Da svojim statusom sam htjela potaknuti roditelje, posebno roditelje mlađih dobnih skupina da će početkom školske godine susretati osobe s invaliditetom u gradu Metkoviću i Dolini Neretve i da se ne boje odgovarati na njihova pitanja. Roditelji također ne trebaju osjećati niti sram niti nelagodu ako dijete nešto kaže ili ako se prepadne. Kada dijete i upita zašto je netko različit i odgovori neka budu sukladno njihovom uzrastu i na način na koji će ih oni moći razumjeti.
Dosta roditelja već odavno traže direktan kontakt osoba s invaliditetom i njihove djece što se pokazalo vrlo uspješnim. Otvorenost dolazi s godinama i iskustvom. Sve veći broj osoba s invaliditetom jača svoje samopouzdanje i otvoreno priča o svojim problemima.
Aktivno sudjeluješ u svakodnevnoj borbi za prava osoba s invaliditetom, čekaju se i zakonske izmjene, po tebi, kakav je položaj osoba s invaliditetom u Hrvatskoj?
Položaj osoba s invaliditetom je kompleksno pitanje koje zahtjeva stalni angažman i djelovanje. Riječ je o osjetljivim skupinama i kao takve zahtijevaju posebnu pozornost. Mi imamo uredne Zakone i Vlada Republike Hrvatske se trudi da Zakonima kao i raznim mjerama, doprinese poboljšanju kvalitete života djece s teškoćama u rastu i razvoju i osoba s invaliditetom. Vjerujem da će i u vremenu pred nama iznaći rješenje da zaštiti građane na margini društva.
Što ti najteže pada u poslu?
Bitno se prilagoditi i kada nastane problem iznaći rješenje. Posao u civilnom sektoru je dosta izazovan. Istovremeno Vam pruža toliko osjećaj zadovoljstva i radosti kada uspijete osobu s invaliditetom zaposliti i uključiti u zajednicu. Predrasude su svugdje prisutne posebno kod zapošljavanja osoba s invaliditetom, možda je to ono najviše što bi izdvojila da me smeta.
Što je tvoj cilj u budućnosti, znam da si odbijala druge poslove i da si odlučila upravo raditi na pomaganju osobama s invaliditetom?
Ako me pitate kao osobu s invaliditetom cilj mi je biti zdrava tako da mi je fokus na zdravlju.
S poslovne strane, raditi sa istim intenzitetom i žarom kao do sada. Učiti i educirati se, truditi se osvojiti tržište u skladu sa mogućnostima. Natječajima osiguravati sredstva za rad i daljnja zapošljavanja osoba s invaliditetom. Daj Bože da u tome i uspijemo zajedničkim snagama!
Koliko grad Metković sudjeluje u pomoći za Prijateljicu plus i imate li pomoć i od države?
Imamo. U gradu Metkoviću imamo snažnu podršku i prijatelja. Gradonačelnik Milan je veliki profesionalac ali on je prvenstveno sjajan čovjek, empatičan, susretljiv i obziran prema svima a posebno prema najosjetljivijim skupinama ovog društva. To će Vam posvjedočiti svaka osoba s invaliditetom u Dolini Neretve. Vjerujem i sigurna sam da ćemo se i dalje zajedničkim snagama truditi na poboljšanju kvalitete života osoba s invaliditetom.
Što se tiče države tu civilne organizacije u kojima ja radim i djelujem imaju podršku najznačajniju. Zahvaljujući upravo Vladi Republike Hrvatske i resornim Ministarstvima imamo kontinuiranu financijsku potporu i podršku. Jedna od naj značajnih koju vrijedi izdvojiti a koja je usmjerena na civilni sektor je upravo ona koja dolazi od Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike. Također ovdje vrijedi spomenuti Županiju Dubrovačko – neretvansku, Ministarstvo zdravstva, Ministarstvo obrazovanja i školstva, Ministarstvo gospodarstva.
Osim što poduzeće Prijateljice plus kao primarni posao, zapošljava osobe s invaliditetom, nudite li im ikakav drugi oblik pomoći?
Posao s osobama s invaliditetom zahtjeva stalno slušanje, osluškivanje njihovih potreba. Većinom su to potrebe za uključivanjem u zajednicu, ostvarivanje prava iz sustava socijalne skrbi, zapošljavanjem. Trudimo se da svakoj osobi s invaliditetom u potrebi pomognemo u okviru mogućnosti. Pomoć treba biti takva da u konačnici donese pozitivan rezultat za osobu s invaliditetom.
I za sam kraj, što bi poručila, ne samo osobama s invaliditetom, nego već svima nama?
Kad smo zdravi i nismo svjesni koliko smo sretni i blagoslovljeni. Budimo svi zajedno zahvalni na tome. Invaliditet se može desiti bilo kome, bilo kada. Poštujmo i uvažavajmo različitosti. Ne okrećimo glavu od drugačijih jer sam sigurna da smo svi na ovom svijetu sa nekom misijom i pozivom. Potičimo promjene na bolje, svi zajedno. Nije teško a donosi puno lijepoga.
Razgovarala: Eleonora Doboš
