By Još je ilirska kraljica Teuta obožavala Baćinska jezera, pa se stoga nazivaju, biseri kraljice Teute. Danas, u ovo moderno doba, srećom imamo entuzijasta i čuvara tradicije koji je pred sobom imao viziju i želju da Baćinska jezera i dalje budu zapisana u vremenu kao prirodno bogatsvo u kojem mogu uživati svi posjetitelji.
Prema riječima aktera ove naše priče, sve je počelo prije dvadeset godina u razgovoru sa Pavom Jerkovićem, koji je na Neretvi pokrenuo inicijativu očuvanja neretvanske lađe na način da se ona i dalje koristi. Možda ne više u svrhe teretnog prijevoznog sredstva već one turističke.
I tako je Taco došao na ideju da na Baćinskim jezerima omogući posjetiteljima, turistima kao i domicilnom stanovništvu, uživanje u plovidbi lađom preko šest povezanih Baćinskih jezera.
– Kad sam rekao mom ocu Josipu što želim napraviti i čime se baviti, nije htio sa mnom uopće razgovarati. Prije dvadeset godina još uvijek nismo bili turistički kraj, odnosno ljudi su se bavili poljoprivredom, a lađa je bila prijevozno sredstvo, nikako nešto što bi kroz turizam donijelo prihode.
Međutim, bio sam odlučan u svojoj namjeri da na neki način oživim lađu i samim time Baćinska jezera. Da ne budem krivo shvaćen, u jezerima ima itekakvog života, samo kad se osvrnete oko sebe i vidite tu, gotovo netaknutu prirodu, ali ja sam htio ljepote s kojima sam odrastao pružiti svima. Danas, nakon evo gotovo dvadeset godina, mogu reći da sam u tome i uspio, a ni otac više nije ljut na mene – kroz smijeh nam govori Taco.
Osim vožnje lađom, djelatnost je proširio na ugostiteljstvo pa se u posao uključila cijela obitelj. Kako je Taco od milja zove, stara majka, svi posjetitelji često vide i Mariju Bogunović koja počasti domaćom rakijom sve one koji se odluče na plovidbu lađom koja traje otprilike sat i pol vremena.
Osim organiziranih tura, često svrate i slučajni posjetitelji koje privuče ljepota jezera, posebno u ljetnim mjesecima kad veliki jablani i vrbe, blizina vode, pružaju prijeko potrebno osvježenje. Dok sjedite i čekate svoj red na vožnju lađom, oko vas neometano plivaju patke uzburkujući inače nepomične lopoče.
A lađa je tek priča za sebe. Onu koju posjeduje Taco, stara je preko stotinu godina, pa je sama pomisao na stoljetnu izdržljivost vozila i brigu o istoj njenog vlasnika, itekako vrijedna divljenja.
– Na početku sam imao jednu lađu s kojom je sve započelo. Danas u posjedu imam četiri lađe i za vrijeme turističke sezone od svibnja do listopada u pogonu su sve četiri. Zadovoljstvo mi je što mogu reći da imam jednu od najstarijih lađa na ovom području. Dužine je 7.50 metara, široka je 2.56, a nosivosti 3 tone. Izgrađena je u Plini, a prilikom registracije, 1952. godine, luka pripadnosti navedena je Šarić Struga – govori nam dalje Taco.
Često se na lokaciji Beach bara Parić održavaju i razne manifestacije poput kupa lađarica Sedam jezera, memorijalne biciklijade Igor Penava, utrke Baćinska jegulja, na kojima se ljudi okupljaju, druže, ujedinjuju, a za što je zaslužan skromni vizionar, uvijek spreman pomoći, vedar, nasmijan, koji rijetko i gotovo nikad ne dozvoljava da se ističe njegovo ime. Međutim, ovoga puta kad govorimo o čovjeku koji je oživio lađu i usprkos svim preprekama, omogućio najljepše fokuse o objektivu kamere i zjenice oka, ne možemo ne istaknuti Nikšu Bogunovića Tacu.
Ako je baćinski toponim Željudgrad, onda znajte da vam se na tom Teutinom biseru dok plovite Tacinom lađom, itekako mogu ostvariti želje kao i stvoriti nove.
Autor: Eleonora Doboš
