By Razgovarali smo sa Andrijom Pećarom, profesorom povijesti u Srednjoj školi fra Andrije Kačića Miošića Ploče i diplomiranim arheologom.
Andrija se uz predavanja bavi i izučavanjem zavičajne povijesti, a povod našeg razgovora je njegovo sudjelovanje u organizaciji i promociju akcije Zelena tabla-Mala Bara.
Ploče su iako mlad grad, grad protkan bogatom kulturnom i povijesnom ostavštinom, čiji su nositelji današnji stanovnici grada i njegove bliže okolice.
Andrija, otkud tolika ljubav prema povijesti?
Ljubav prema povijesti razvila se još tijekom osnovnoškolskog obrazovanja. Zanimljivo je da sam već prije upisa na fakultet bio siguran da ću studirati povijest. Međutim, kako je studij bio dvopredmetni, morao sam upisati još nešto uz povijest. Za mene je odabir bio logičan, a to je arheologija… Tako sam studiranjem spojio kompletnu znanost o prošlosti, arheologiju i povijest. Povijest je predivan predmet koji kod učenika potiče kritički način razmišljanja, uči ih razlikovati bitno od nebitnoga, ali i razvija ljubav prema Domovini, kulturi, zavičaju….
Osim što predajete povijest vi ste ujedno i diplomirani arheolog, što je naravno usko povezano s istraživanjem povijesti. Na kojim ste arheološkim nalazištima imali priliku sudjelovati?
Arheologijom sam se bavio još od studentskih dana, nekih četiri, pet godina. Bilo je to predivno iskustvo, čisti znanstveni i istraživački rad. Radeći s divnim ljudima i velikim stručnjacima, obišao sam brojne lokalitete, od Zadra do Ploča….
Planirate i vodite razne projekte za učenike srednje škole.Koliko su danas učenici zainteresirani za našu povijesnu baštinu?
Učenici kao učenici, većina povijest doživljava kao i ostale predmete, kao nešto što moraju samo odraditi… Međutim, meni je prioritet da kod učenika prvenstveno probudim ljubav prema zavičaju da uvide značaj kulturne baštine kojom naša okolica obiluje… Nastojim im pokazati da su Ploče, iako mlad grad, grad protkan bogatom kulturnom i povijesnom ostavštinom čiji su nositelji današnji stanovnici grada i njegove bliže okolice.
Nedavno ste sudjelovali u obilježavanju 31.vojno-redarstvene akcije Zelena tabla-Mala Bara. Za okruglim stolom imali smo priliku čuti i vaše povijesne činjenice na tu temu. Smatrate li da bi obilježavanju te akcije Ploče trebale dati i još veći obol?
Cilj snimanja audiovizualnih zapisa bio je pokušaj da se dođe do odgovora na neka pitanja, nedoumica koje već 33 godine zanimaju širu javnost u vezi uloge pojedinaca, ali još više postrojbi u akciji „Zelena tabla-Mala bara“, a koja su i nakon 33 godine neodgovorena ili oko njih postoje dvojbena mišljenja. Danas mnogi na pojedine događaje gledaju različito, svatko iz svoje perspektive, ali srž priče, odnosno događaja svima je isti. Najvažnije je bilo zabilježiti izjave svjedoka i sudionika same akcije za budućnost, za našu djecu, da pamte svoje djedove kako su nekad ponosno i uzdignuta čela koračali boreći se za najviše ideale – Domovinu i slobodu.
Želja mi je bila također pokušati razjasniti neke događaje vezane za bližu povijest našega grada. Nastojao sam na objektivan, historiografski način sakupiti činjenice, priče koje bi mogle budućim generacijama povjesničara pomoći u daljnjim istraživanjima akcije i valoriziranju njene važnosti u domeni Domovinskog rata. Ono najvažnije, pokušao sam u suradnji sa sudionicima akcije, pritom prvenstveno mislim na ljude s kojima sam usko surađivao na ovom projektu, a to su Zoran Pulić, Živko Žderić i Goran Kovačević promovirati akciju Zelena tabla-Mala bara i zainteresirati širu javnost za događaje koji su se odigrali na području grada Ploča početkom devedesetih godina 20. stoljeća. Upravo zbog toga je i organiziran Okrugli stol na temu „Velike su Male bare“ zahvaljujući svima nama, Matici hrvatskoj i gradu Pločama.
U tome smo jednim dijelom uspjeli jer smo probudili interes za Akciju kod Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata i gosp. Ante Nazora što podiže vrijednost cijeloga projekta.
Želja mi je da ovom događaju koji je iznimno bitan u našoj pločanskoj povijesti vratimo značaj koji je imao devedesetih godina 20. st. kada se u čast akcije počeo voziti i maraton lađa, a koji je danas od nacionalne važnosti i jedan od važnijih kulturnih potencijala i promotora doline Neretve.
Zaintrigirali ste pločansku javnost svojim govorom prilikom svečanog obilježavnja akcije Zelena tabla-Mala Bara, u kojem ste jasno ukazali na propuste u organizaciji i provedbe akcije ali bez detaljnjijih objašnjenja. Zanima nas kad će pločanska, a i šira javnost moći čuti pravu istinu potkrijepljenu povijesnim činjenicama?
Ne mislim da je u akciji bilo nekih velikih propusta. Da bismo razumjeli događaje koji su se odigrali u ono vrijeme, ne možemo ih promatrati iz današnje perspektive. To je vrijeme kad se stvarala hrvatska država, hrvatska vojska… Vrijeme kada je već trajao napad na herojski grad Vukovar…
Akciju Zelena tabla- Mala bara promatramo u kontekstu Rujanskog rata- bitke za vojarne, gdje su Pločani, Metkovčani, Vrgorčani te Makarani zajedno dali svoj obol kako bi se akcija uspješno provela.
Doprinos Ploča i Pločana u tome je najveći, što je sasvim normalno jer se akcija odigrala na području grada Ploča.
Moje je mišljenje da su svi sudionici akcije bili vrlo hrabri i odvažni ljudi koji su pomogli (netko više, netko manje) u realizaciji akcije i protjerivanju JNA s ovih prostora.
Teško bi bilo spomenuti sve važno na čemu smo radili… Ustanovili smo da je došlo do određenih odstupanja od unaprijed utvrđenog plana zaključenog na Vlaci u kući don Ljube Pavića. Pokušali smo razjasniti razloge odgađanja akcije 13. rujna, te kako je gledalo političko vodstvo Metkovića i Ploča na sam početak akcije. Zanimljivo je bilo saznati na koji je način uspostavljena komunikacija između zapovjedništva Garnizona i VPO-a Split iako je bilo na snazi radijsko ometanje. Zanimljivo je da je VPO Split unatoč tome već bila obaviještena o događajima koji su se u tom trenutku odvijali na području grada. Jednim dijelom zbog želje da se zarobe minolovci u Ratnoj luci Portina i pridruže floti HRM-a , a drugim dijelom zbog snažnog otpora koji su minolovci JNA pružili grupama Borko i Šiljo, nije uspostavljen kružni tok i time je otežan odvoz naoružanja iz Malih bara. Osvajanjem skladišta na Malim Barama uvidjelo se da nema dovoljno PZO oruđa za uspostavu protuzračne obrane Poneretvlja. Prilikom preuzimanja PZO oruđa u Malim barama presudnu ulogu odigrao je PZO Ploče. Uloga PZO-a Metković u noći akcije još će biti predmet istraživanja jer postoje indicije da su i oni tijekom večeri bili na Malim barama, ali na ukrcaju pješačkog naoružanja….
Pričuvna satnija ZNG-a Metković te večeri je prisustvovala akciji, ali ne na Malim barama kako je bilo predviđeno dogovorom, već na području Portine. Razlog tome prema izjavi svjedoka je neinformiranost sudionika od strane onih koji su to trebali obaviti.
Saznali smo da je bio neuspjeli pokušaj miniranja skladišta podvodnih mina i goriva u Tatinju od strane pripadnika JNA, čije bi uništenje imalo nesagledive posljedice za grad Ploče i njegove stanovnike. Također, u dva skladišta na Malim barama postavljene su podvodne mine, koje su na svu sreću uklonjene u srpnju 1991.
Dobili smo i odgovore zašto policija nije uspostavila punktove 15.9. i spriječila ilegalni odvoz naoružanja ili kako su reagirali prilikom ulaska u prostorije vojarne nakon odlaska JNA vojske.
Snimanje izjava svjedoka pomoglo nam je da rekonstruiramo kretanje svih postrojbi u večeri akcije i da dobijemo bolji uvid što se to tih dana događalo na području Grada Ploča.
Ovo je projekt koji se definitivno mora nastaviti u bližoj budućnosti. Nužno je u prvom redu okupiti sve zapovjednike akcije na jedno mjesto kako bi se određeni događaji strogo definirali, riješilo se prisutnih razilaženja u razmišljanjima o ulozi pojedinih pojedinaca i postrojbi u samoj akciji.
Što se mene tiče, ja ću nastaviti prikupljati pisane izjave sudionika akcije i na taj način pokušati saznati još više informacija o događajima prije, tijekom i nakon same akcije. Također, poslušat ću izjave svjedoka i pokušati ih vrednovati u povijesnom smislu. To znači analizirati ih u kombinaciji sa sačuvanim pisanim izvorima i dokumentima koji postoje iz tog vremena. U sljedećem razdoblju u planu je izrada Spomen- sobe na akciju Zelena tabla- Mala bara pa ovom prilikom pozivam sve građane Ploča da provjere u svojim albumima imaju li kakve stare fotografije ili na svojim tavanima sačuvane neke predmete ili snimke iz vremena kad se akcija Zelena tabla- Mala bara odvijala.
Akcija Zelena tabla–Mala bara definitivno je jedan od najvažnijih događaja moderne hrvatske, neretvanske i pločanske povijesti i definitivno zavrjeđuje da se na adekvatan način prezentira široj javnosti i da se građani Ploča s ponosom sjećaju tih događaja iz 1991. godine. Drago mi je što sam barem malo pomogao očuvanju sjećanja na te ponosne dane hrvatske povijesti kad se stvarala moderna hrvatska država.
Ploče su jedan mladi grad, međutim povijesna istraživanja dokazuju kako imamo baštinu vrijednu izlaganja, koja nažalost, osim zavičajne zbirke u Domu kulture, nema opširniju verziju.
Što bi Grad Ploče i Turistička zajednica, po vama, mogla učiniti kako za očuvanje tako i za ostavljanje mladim generacijama u nasljeđe, ono što je može nazvati našom povijesti. Možda muzej?
Svakako ima prostora za napredak posebno jer ste naglasili da na prostoru grada Ploča ne postoji neka značajnija institucija koja bi prezentirala našu neretvansku kulturnu baštinu, ali isto i primorsku… jer Ploče su spoj Neretve i mora. Ja imam određene ideje, ako su odgovorni zainteresirani bit će mi drago da pripomognem u realizaciji….
S obzirom na kompleksnost vaših proučavanja i istraživanja, koliko vam u svemu pomaže i podupire vaša obitelj?
Obitelj mi je najveća podrška i inspiracija u svemu. Uvijek su tu uz mene, kao što sam i ja uz njh.
Planirate li možda u skorijoj budućnosti objaviti neke vaše radove?
Radim na više strana, prikupljam podatke, zapisujem, istražujem. Imam određene zamisli i ideje, ali ne bi još volio ništa iznositi unaprijed. Svakako je moja nit vodilja prenositi povijest, istraživati, učiti… jer povijest to i je – učiteljica života.
Razgovarala: Eleonora Doboš
