By 
Anela Barbir službeno je postala ravnateljica Srednje škole fra Andrije Kačića Miošića Ploče.
Već je Zaposleničko, Nastavničko, Vijeće roditelja i Školski odbor donijelo odluku da Anela Barbir stupi na mjesto ravnatelja, no do jučer se čekala najvažnija odluka resornog ministarstva, koje je donijelo pozitivno odluku te je time profesorica Barbir službeno postala ravnateljica škole.
U razgovoru za Klik Ploče, Anela nam je rekla da je završila Prirodoslovno-matematički fakultet u Splitu, smjer Matematika i informatika još 2004.godine. Njeni prvi poslovni počeci dogodili su se u Ivanić-Gradu 2004. ali se iste godine vraća u rodni grad Ploče gdje počinje s radom u Osnovnoj školi Vladimira Nazora u kojoj održava nastavu iz informatike.
– Lijepo i ugodno mi je bilo raditi u Osnovnoj školi, no nakon tri godine rada, ukazala mi se prilika da počnem raditi u našoj srednjoj školi i da učenicima predajem matematiku.
Imala sam čast jednu generaciju izvesti kao razrednica.
Malo kad čujemo da netko voli matematiku, a posebice još da se odluči njome baviti cijeli život.
– Oduvijek sam voljela matematiku i meni je osobno bila najdraži predmet. Osim što sam vjerojatno u sebi imala usađen osjećaj za brojeve, ljubav prema matematici mogu zahvaliti prvenstveno svojoj učiteljici, sad pokojnoj Mariji Katić, koja mi je prva pokazala ljepotu zbrajanja i uvela me u svijet koji meni nikad nije bio nepoznanica. Kasnije mi je predavala Milka Krstičević, zatim Franka Gašpar i Dragan Popović znani kao Špiro kako smo ga svi zvali.
Starije generacije se sjećaju ovih izvanrednih nastavnika koji su zaista znali prenijeti znanje i usudila bi se reći prenijeti i ljubav prema omraženoj matematici.
Posao ravnatelja pred vas je postavio nove izazove, koliko ste spremni na njih i na koji način ste se pripremali za ovaj posao i koji je vaš krajnji cilj?
– Posao ravnatelja je jedan vrlo odgovoran posao koji zahtijeva visoku razinu koncentracije i tolerancije. Što se tiče priprema, nije tu bilo priprema na način da vas netko usmjeri točno što vam je činiti, jer je ovo posao u kojem je važna dobra komunikativnost, smisao za probleme drugih, strpljivost u odnosu s drugima, a to su vještine koje svatko od nas, obzirom da smo svi jedne inidvidue, posjeduje različito. Ono što je konstanta je da se pobrinem da organizacija rada svih zaposlenih bude na što većem nivou i kvalitetna.
Kako bi moji planovi i ciljevi koje imam s ovom ustanovom bili ostvarivi morati ću biti vrlo objektivna te na vrijeme planirati.
Ravnatelji su ključ u izgradnji pozitivne školske kulture, središnja osoba koja može ljude učinito sposobnima za zajednički život.
Koliko vam sad pomaže to što ste došli na mjesto ravnatelja škole u kojoj ste predavali dugi niz godina?
– Gotovo da i ne poznajem drugačiji rad od onog u kolektivu. Glavna motivacija da se odlučim za ovaj posao mi je bio promjena. Moja osobna promjena. Bila sam takav nastavnik da nisam olako davala ocjene koje bi bile zadovoljavajuće za učenika, ukoliko to nije zaslužio, a s druge strane to mi je poprilično teško padalo. Vjerujem da učenicima danas nije ni lako ni jednostavno, okruženi smo raznoraznim sadržajima sa svih strana i teško se ponekad fokusirati, ali moramo sačuvati i njegovati vrednote poput učenja, vježbanja, ponavljanja.
Nekome neke stvari idu od ruke, a za neke se treba pomučiti. Kako smo na početku i rekli malo tko s radošću ide doma radit domaći iz matematike, ali ja kao nastavnik ne mogu dopustiti da se osnove ne savladaju, to bi značilo da nisam uspjela u svom poslu.
Sve kolege vrlo dobro poznajem, osjećam da sam na svom terenu.
Cilj mi je da ovo i dalje bude škola koja će kvalitetno pripremati učenike za nastavak obrazovanja, cjeloživotno učenje, svijet rada koristeći se suvremenim metodama, sredstvima i oblicima rada. Također mi je jako važna dobra komunikacija učenika i nastavnika, jedan suradnički odnos jer bez toga smo kao vlak bez tračnica. I dalje ćemo prihvaćati nove izazove, nove tehnologije da škola ide u korak s vremenom..
I dalje ću se truditi koristiti suvremene metode, da prihvaćam nove izazove, nove tehnologije, da škola ide u korak s vremenom i da sve to zajedno, kao jedan kolektiv, primjenjujemo u nastavi.
Kako je reagirala vaša obitelj na odluku o promjeni?
– Suprug i ja imamo dvije prekrasne kćeri, za koje uvijek kažem da su moja prva i najvažnija diploma. Trenutno je sve malo stresnije jer sam gotovo po cijele dane u školi ali upravo su mi one bile poticaj da postanem ravnateljica. Kao majka puno toga možete sagledati o školovanju i iz drugog kuta, tako da smatram da sam blagoslovljena time što širinom stečenog znanja i iskustva itekako mogu pridonijeti kvalitetnijem radu škole i uvijek na prvo mjesto staviti potrebe djece, odnosno učenika iznad svega – rekla je Anela u razgovoru za naš portal.
Obzirom da su odlučnost, empatija, objektivnost i odgovornost ključne vještine potrebne za obavljanje ravnateljskog posla, možemo Aneli Barbir još samo, čestitati.
Razgovarala Eleonora Doboš
