Kakva je prosječna prolaznost iz prvog pokušaja polaznika autoškola u Hrvatskoj danas, pitanje je koje se nametnulo nakon što je prije gotovo mjesec dana objavljen tekst o mogućem poskupljenju autoškola i o tome što se u tom segmentu dogodilo nakon liberalizacije tržišta prije pet godina.
Odgovor na to kakva je prosječna prolaznost u autoškolama iz prvog pokušaja za kategoriju B i kakva je bila prije pet godina, kao i na niz drugih pitanja, T-portal potražio je u Hrvatskom autoklubu (HAK). Prema njihovim podacima, prosječna prolaznost autoškola u Hrvatskoj iz polaganja prometnih propisa i pravila u 2022. iznosila je 57,15 posto, a iz vožnje 51,06 posto.
U odnosu na period prije liberalizacije, odnosno prije pet godina, naveli su, prolaznost za predmet Prometni propisi i sigurnosna pravila manja je za 1,29 postotnih bodova (prije pet godina – 58,44 posto), a iz upravljanja vozilom manja je za 0,66 postotnih bodova (prije pet godina – 51,72 posto).
Kada se pogledaju podaci po gradovima, najveća prolaznost u prošloj godini bila je za upravljanje vozilom u Starom Gradu na Hvaru (82,81 posto), slijede Ilok (76,92 posto), Novska (73,89 posto), Labin (73,68 posto), Vrgorac (72,72 posto) i Slunj (72,09 posto), a najmanja je u Opatiji (41,18 posto) i u Supetru na Braču (42,55 posto).
Što se tiče prolaznosti iz polaganja prometnih propisa i pravila, ona je lani najveća bila u Požegi (71,33 posto), slijede Pazin (67,42 posto), Virovitica (67,25 posto) i Karlovac (65,95 posto), a najmanja je u Vukovaru (53,95 posto) i Gospiću (50 posto).
Usporedba prolaznosti na pisanom testu iz propisa i pravila u Zagrebu i Splitu, na području kojih djeluje najveći broj autoškola i gdje su cijene najniže, lani je bila gotovo identična: Zagreb – 59,32 posto, Split – 59,33 posto. Zanimljivo je da je prolaznost na provjeri vožnje u oba grada ispod pedeset posto: Zagreb – 44,51 posto, Split – 48,83 posto. Ispod 50 posto prolaznost je u još dva velika grada – Rijeci (42,86 posto) i Osijeku (44,53 posto).
Može li se to dovesti u korelaciju s tvrdnjom našeg sugovornika o dampinškim cijenama i rušenju kandidata da bi dodatno plaćali satove vožnje ili se naprosto radi o tome da je vožnja u većim gradovima kompliciranija pa je lakše pasti, teško je zaključiti iz suhih brojki.
Kada je riječ o polaganju propisa i pravila, u HAK-u smatraju da tu ključnu ulogu imaju način i kvaliteta izvođenja nastave, osobne značajke, motivacija i razina znanja, a za vožnju drže da su bitne kvaliteta osposobljavanja kandidata za vozače, sposobnosti i kompetencije instruktora vožnje, osobne značajke kandidata za vozače, psihofizičke osobine, motivacija kandidata, kao i prometno-tehnički uvjeti, složenost prometnih situacija itd.
Na pitanje jesu li u nadzorima od uvođenja liberalizacije na tržište autoškola uočene nepravilnosti, iz HAK-a su naveli da su najčešće nepravilnosti u radu bile ‘prostorno-tehnički uvjeti (učionica, uredski prostor, vježbalište), rad djelatnika autoškola (stručni voditelj, predavač, instruktor vožnje), vozila te dokumentacija i evidencija autoškola’.