By 
Kad u Hrvatskoj i šire spomenete Vrgorac u sportskom smislu prva aktualna asocijacija je dvoranski nogomet, te majstor borilačkih vještina Nikica Radonić, a prije toga košarkaški reprezentativac Nikola Vujčić.
Što tek reći za legendarnog hajdukovca Alena Bokšića koji je, istini za volju, rođen u Makarskoj gdje je napravio i prve nogometne korake, ali je korijenima vezan uz mjesto Zavojane, gdje i dana rado svraća i podržava lokalne projekte, prenosimo priču iz Slobodne Dalmacije.
Pomalo se zaboravlja da je Tinov grad nekad imao i nogometne klubove, čak tri. Prvi je bio “Strijelac”, osnovan prije Drugog svjetskog rata, zatim “POŠK” iz Velikog Prologa, utemeljen 1979. godine, kao i “Vrgorac” iz 1984. godine, pri čemu su se potonja dva i natjecala u tadašnjim nižim dalmatinskim ligama.
Nažalost, svima je bilo zajedničko da nisu imali adekvatno igralište, nego su svoje utakmice igrali po susjednim mjestima, pa i onima koja danas administrativno pripadaju Dubrovačko-neretvanskoj županiji, odnosno u natjecanjima koja su obuhvaćala taj dio Dalmacije. Tako je ostalo do danas.
Vrgorac je vjerovatno jedini hrvatski grad slične veličine koji nema nogometni klub ni igralište. Postojalo je dosta incijativa, predizbornih obećanja, ali u jednom trenutku je toliko bio jak malonogometni lobi da je “ugušio” sva nastojanja za organiziranje u “velikom” nogometu, a poslije nije nikoga bilo briga da to izvuče.
Na kraju su svi shvatili da financijski i demografski prilično oskudna sredina u današnje vrijeme nema snagu za usporedno “guranje” nogometa i futsala. Međutim, djeca s tog dijela dalmatinskog krša izuzetno su talentirana, godinama su bila pokretačka snaga makarskog “Zmaja”, danas četvrtoligaša.
Bivši kapetan splitskog “Hajduka” Zoran Nižić vozio se svakodnevno iz Vrgorca na treninge u Makarsku, kao i Jure Granić, bivši igrač “Gorice”, zatim Mateo Roskam, nekadašnji napadač “Širokog Brijega” (BiH), kao i Ivan Primorac, bivši igrač “Hajduka”, “Dugopolja” i Radničkog nogometnog kluba “Split”.
No, jedan igrač ostavio je poseban trag u “Zmaju”, a riječ je o samozatajnom Ivanu Šalinoviću, koji je prošao školu Nogometnog kluba “Zagreb”, a skrasio se pod Biokovom i skupio velikih 214 nastupa za makarski klub, u nekim utakmicama nosio je i kapetansku vrpcu.
Djeca iz Vrgorske krajine poznata su po tome da “grizu na terenu” i ulažu posljednji atom snage kako bi došli do uspjeha i pobjede. Makarski klub ih više nema u svojoj akademiji, mladi Vrgorčani okrenuli su se više prema trećeligašu “Jadranu” iz Ploča koji vodi Mišo Krstičević stariji, nekadašnji “Hajdukov” igrač i trener.
Zašto je se to dogodilo? Pa vjerovatno zato što mladi ljudi iz tog dijela dalmatinskog zaleđa imaju 15-ak minuta vožnje autocestom A1 od Vrgorca do Ploča, osim toga mnogi od njih smatraju da se bolje radi u Pločama pod Krstičevićevom trenerskom palicom i da im je veća šansa da uspiju u karijeri nakon što prođu tu školu.
Kako je to nekad bilo priča Ivan Šalinović.
Antonio Radonić i Šime Erceg
– “Zmaj” je jedno vrijeme ima tri kapetana u mlađim uzrastima koji su dolazili iz zabiokovlja, ja sam bio kapetan u godištu 1994. Lovre Barbir među igračima rođenima 1993., a Dino Ančić u godištu 1992. Jedno vrijeme su nam prijevoz subvencionirali Grad Vrgorac i “Zmaj”, a roditelji bi plaćali trećinu iznosa. Od 2013. godine u seniorima “Zmaja” nema nikoga iz Vrgorca – ističe Šalinović.
Sad su zapuhali neki drugi vjetrovi u Zabiokovlju, brojna djeca iz tog kraja svakodnevno putuju na treninge u Ploče, a neki od njih su već dogurali do prvog sastava poput juniora, 19-godišnjeg Antonija Radonića iz Koteza i 17-godišnjeg Šime Ercega iz Milošića, pred kojima je sjajna budućnost ako nastave neumorno raditi.
Treba istaknuti kako Erceg ima i mlađeg brata Dominika koji se s futsala prebacio na nogomet, igra lijevog veznog u starijim pionirima “Jadrana”:
Dominik Erceg
– U Pločama sam počeo trenirati prvenstveno zbog prijevoza, lakše mi je ocu bilo voziti. Iznimno mi je drago da sam tu počeo s nogometom, jer smatram da je “Jadran” jedan od boljih klubova u Dalmaciji u svakom pogledu.
Igram nogomet i futsal, ali trenutno se vidim na zelenim travnjacima, jer mislim da mogu puno napredovati i naučiti od Miše Krstičevića koji mi je dao priliku da se nametnem i na tome sam mu zahvalan. Sad je na meni da radim iz dana u dan i idem korak po korak – kaže Radonić.
Njegov mlađi suigrač Erceg već je upisao dva pogotka za seniorsku ekipu u prijateljskim susretima.
– Već sam deset godina u Pločama, igram veznog igrača, a na odlazak u “Jadrana”, a ne u “Zmaja” sam se odlučio zbog prijevoza. Puno mi je bliže ovdje. “Jadran Luka Ploče” je dosta dobro organiziran klub, ima dosta trenera koji traže igrače, a puno je toga na afirmaciji kluba učinio i susret u Hrvatskom nogometnom kupu sa splitskim “Hajdukom”.
Sebe u budućnosti vidim u nogometu, ali treba trenirati i radit kako bi se moje želje ostvarile – za Slobodnu Dalmaciju naglašava 17-godišnjak.
