By Mladi i obrazovani ljudi budućnost su svih nas, stoga je više nego optimistično pronaći one koje se vraćaju u male sredine poput onih u dolini Neretve.
Pločanin Nikola Radovanović mladi je stomatolog koji očevim stopama utaba nadu svima nama da nije svijet negdje drugdje, velik je i u malim mjestima.
Nikola se nakon završenog studija u Osijeku odlučio na korak na koji se danas sve rjeđe odlučuju mladi ljudi, a to je povratak u malu sredinu u kojoj je rođen i odrastao.
Nikola, zašto si upisao studij stomatologije?
– Nakon završene srednje škole prijavio sam se na doslovno desetak fakulteta, među kojima je naravno bila i stomatologija i iako sam htio imati priliku za izbor, znao sam odmah da je stomatologija broj jedan za mene.
Otac mi je oduvijek bio inspiracija i uzor, ali me nijednog trenutka nije nagovarao da postanem stomatolog.
Stomatologiju si završio u Osijeku, koliko je zahtjevan studij, što ti je bilo najteže i kakav je utisak na tebe ostavio grad Osijek?
– Studij je zahtjevan kao i bilo koji drugi fakultet ukoliko ste posvećeni i željni znanja. Neki kolegiji su bili zahtjevni zbog težine samog gradiva, neki zbog očekivanja samih profesora. Kad bi morao izdvojiti neke teže kolegije onda bi to bili patologija, ortodoncija i mobilna protetika koja zapravo postaje jasnija tek kad uvidite sve što ona je u praksi. U svakom slučaju težina studiranja se svodila na balans mog uloženog truda i očekivanja profesora.
Što se tiče Osijeka kao grada, to je jedan divan studentski grad, sve je pristupačno i iako je prilično velik, nema stresa kao u nekim drugim većim gradovima. Zaista me na Osijek vežu jako lijepe uspomene.
Od svih mogućih izbora koje si, kao mladi akademik imao na raspolaganju, zašto si se vratio u Ploče?
Pa prvenstveno zato što uz svog oca Tonćija i njegovo mentorstvo mogu najbolje napredovati, on ima savršeno znanje koje mi svakodnevno prenosi u svojoj ordinaciji i da postanem samo pola onoga što on je, bit ću odličan – iskreno je rekao Nikola za Klik Ploče.
Otac Tonći Radovanović završio je stomatologiju u Zagrebu 1996. godine i radi kao stomatolog već dvadeset i osam godina. Tonćija njegovi pacijenti znaju kao izuzetno smirenog, susretljivog, profesionalnog stomatologa. Rijetko kad ćete u stomatološkoj čekaonici pronaći pacijente koji nisu nervozni, međutim kad vas Tonći dočeka uz osmijeh i koju šalu sve brige se smjesta otklone.
Tonći, kako se osjećaš kao otac čiji je sin krenuo tvojim stopama, još k tome se vratio u rodni grad raditi zajedno s tobom?
– Izuzetno sam ponosan na njega i ne treba puno isticati koliko je pohvalno danas imati nekoga tko želi naučiti posao. Danas mladi nemaju velike mogućnosti i teško je nekoga zadržati u našim malim sredinama, ali Nikola se vratio. Vratio se naučiti i vidjeti kako se radi. Ne treba nikoga posebno vezati, pa tako i on mora vidjeti kako i drugi rade, učiti od kolega, komparirati i ne sumnjam ni trenutka da će Nikola biti i bolji stručnjak od mene, usavršavajući svoje znanje.
Koji su zahvati najčešći u vašoj ordinaciji, zbog čega vam se obraćaju pacijenti i koji su trendovi trenutno preuzeli stomatologiju?
– Što se tiče trendova mogu reći da je digitalna stomatologija transformirala stomatološku praksu.
Ono što mi u našoj ordinaciji najčešće radimo je opća rekonstruktivna stomatologija, u primatu je naravno i estetika ali prvo treba zadovoljiti osnovne norme i funkcije. Nastojimo u svemu pratiti struku, koliko je to moguće, od implatologije, endodoncije, uzimanja otisaka, intraoralnog skenera, dakle da u potpunosti zadovoljimo zahtjevima i zdravstvenom stanju naših pacijenata.
Nikola, tvoji budući planovi?
Imam ih dosta, ali zbroj svih njih u jednom bi bio da budem što bolji u onome što radim. Lijepo mi je doma jer stignem raditi, učiti, a i odmoriti.
Uz oca, osim stručnog znanja učim i ono jednako važno, a to je pristup pacijentima i posvećenost.
Razgovarala: Eleonora Doboš
