By Opuzen se oprašta od čovjeka koji nije samo svjedočio desetljećima života svoga grada, nego ih je svojim glasom, perom, humorom i predanošću pomagao sačuvati od zaborava. Preminuo je Dragan Popić Vladika, jedna od onih prepoznatljivih opuzenskih figura uz koje su odrastale generacije.
Dragan Popić rođen je 26. svibnja 1937. godine u Opuzenu. Bio je prisutan u gotovo svim porama života svoga mista – od NK Neretvanca i Gradske glazbe Opuzen do opuzenskih maškara, kojima je dao velik dio sebe i uz koje će ga mnogi najviše pamtiti.
Bio je njihov kroničar, čuvar priča, zgoda i ljudi, ali i glas koji se teško može zaboraviti. Generacijama Opuzenaca u sjećanju će ostati njegovo čitanje maškarske oporuke, trenutak koji je svake godine donosio i smijeh i iščekivanje, a danas, kada Dragana više nema, njegove vlastite riječi dobivaju posebno snažno značenje.
U knjizi koju je ostavio budućim pokoljenjima zapisao je:
„Spominju se mnogi naši judi, mrtvi i živi. Dobro je da ih spominjemo, jer živi su dok ih god imenujemo i sićamo se…“
Upravo će tako živjeti i Dragan.
Velik dio života posvetio je i NK Neretvancu. Nekada je stajao među vratnicama kao vratar, a potom desetljećima služio klubu kao tajnik i član uprave. U Neretvancu ističu kako je član klupske uprave bio gotovo pola stoljeća te da je svoje najbolje godine utkao u rad i uspjehe kluba.
„Njegov prepoznatljiv duh i odanost ostavit će neizbrisiv trag u povijesti kluba i u srcima svih Opuzenaca“, poručili su iz Neretvanca, koji će se na današnjoj utakmici s Hajdukom od Dragana, Miće i Frane oprostiti minutom šutnje.
Iza Dragana Popića ostaje mnogo više od zapisanih stranica, fotografija i uspomena. Ostaje dio jednog Opuzena kakav se čuva kroz ljude – kroz njihove priče, glasove, šale, običaje i sve ono što su ostavili generacijama poslije sebe.
A možda se od Dragana najljepše može oprostiti upravo njegovim riječima: živi smo dok nas imenuju i dok nas se sjećaju.
Zato, za svaku suzu, a još više za onu od smija – hvala, Dragane.
Adio, Vladika.
Počivao u miru.
Comments