By U vremenu kada sve ide prebrzo, a vrijednosti se često mjere površnošću i bukom, iz Opuzena dolazi tiha, ali snažna priča. “Ritam zemlje” nije samo projekt, to je način života, povratak sebi, tradiciji i onome što nas uistinu hrani. Iza svega stoji jedna žena koja je odlučila stati, pojednostaviti i podijeliti ono što je otkrila. U razgovoru otkrivamo kako je nastala ova priča koja okuplja ljude iz cijele regije i vraća ih korijenima.
Tko stoji iza projekta “Ritam zemlje” i kako biste se predstavili našim čitateljima?
Iza “Ritma zemlje” stojim ja, Vanesa Popović, 33-godišnjakinja koja se prije 15 godina s obitelji preselila iz Mostara u Opuzen, gdje sam kasnije zasnovala obitelj i ostala živjeti.
Ne stoji tu ništa veliko po mjerilima svijeta samo jedna žena koja je odlučila stati, pogledati oko sebe i vratiti se onome što je stvarno. Majka sam, supruga i domaćica koja vjeruje da se najvažnije stvari ne grade bukom ni velikim praskom, nego tišinom, strpljenjem, poniznošću i rukama koje rade s ljubavlju.
Kako je nastala ideja za pokretanje ovog projekta?
Nije to bila odluka preko noći, nego jedno unutarnje dozrijevanje. Što sam više pojednostavljivala život, to sam jasnije vidjela što ima vrijednost.
U jednom trenutku sam osjetila da to ne treba ostati samo unutar moja četiri zida.
Je li postojao konkretan trenutak kada ste odlučili krenuti u tom smjeru?
Ne jedan trenutak, nego puno malih.
Svaki je nosio istu poruku, da talente koji su nam darovani ne trebamo skrivati, nego ih umnožiti i podijeliti.
Kako su nastale radionice poput “Pitaonice” i “Pastaonice”?
Iz svakodnevice. U našoj kuhinji tijesto se stalno mijesi, brašno se prosipa… Ljudi su to prepoznali, počeli pitati i vrata su se jednostavno otvorila.
Što polaznici mogu očekivati kada dođu na radionicu?
Ne dolaze samo naučiti recept. Dolaze usporiti.
Radi se rukama, ali i srcem. Smije se, priča, dijeli… i na kraju svi sjednemo za stol kao da se znamo cijeli život. To je spoj druženja, radosti i stvaranja.
Tko se najčešće prijavljuje?
Razni ljudi, ali sličnog srca. Oni koji traže nešto više od znanja,traže osjećaj, mir i povratak sebi.
Dolaze iz Splita, Zadra, Sinja, Makarske, Dubrovnika, ali i iz Mostara, Čitluka, Međugorja… Ima i muškaraca i žena, svi s istom potrebom da na trenutak zastanu.
Postoji li neka radionica koja vam je posebno draga?
Svaka ima svoje mjesto, ali “Pitaonica” mi je možda najdraža, iako moram priznati da iza nje imam najmanje čišćenja, a to je najmanje drag dio cijele priče, haha.
Koliko vam znači to što projekt razvijate upravo u Opuzenu?
Vjerujem da se ljepota može roditi bilo gdje ako joj damo prostor.
Opuzen polako prepoznaje trud i rad, a ja vjerujem da život dolazi tamo gdje se ljudi okupljaju. Ne trebaju nam veliki projekti, trebaju nam živa srca.
Kako lokalna zajednica reagira?
Osjećam da postoji prepoznavanje i podrška. Sve ide polako, ali iskreno, i to je jedini način koji ima smisla.
Smatrate li da ovakvi projekti mogu oživjeti manje sredine?
Apsolutno. Ne kroz velike planove, nego kroz ljude koji stvaraju i okupljaju.
Kad se ljudi povežu, prostor oživi.
Kakav odnos gradite s publikom?
Iskren. Bez uljepšavanja i pretvaranja, onakav kakav bi i sama željela vidjeti.
Osjećate li da ljudi sve više traže ovakve sadržaje?
Da. Ljudi su umorni od brzine i površnosti. Sve više traže mir, smisao i povezanost. Na radionicama se to jasno vidi, sudionici tijekom nekoliko sati gotovo uopće ne posežu za mobitelima.
Koju poruku želite poslati kroz “Ritam zemlje”?
Ne trebamo daleko tražiti ono što nam treba. Često je već tu, u našim rukama i oko nas. Samo smo zaboravili gledati.
Vraćaju li se ljudi tradiciji i domaćoj hrani?
Sve više njih osjeća tu potrebu. Kad jednom iskuse rad vlastitim rukama i okus domaće hrane, teško se vraćaju starim navikama. To postaje više od hrane, postaje način života.
Koliko je važno očuvati ovakva znanja?
To nije samo znanje, nego naslijeđe. U tim malim stvarima krije se identitet, priča obitelji i naroda. Ako ih ne prenosimo dalje, gubimo više od recepata, gubimo dio sebe.
Planirate li proširenje ponude?
Već je uvedena sourdough radionica, a u planu su i radionice za djecu. Sve dolazi polako, s mjerom i smislom.
Gdje vidite “Ritam zemlje” za nekoliko godina?
Ne gledam toliko unaprijed važno je gdje je sada. A dok traje, neka traje.
Ritam zemlje” nije samo projekt iz Opuzena, to je podsjetnik koliko nam je danas, više nego ikad, potreban povratak stvarnim vrijednostima. U kuhanju, radu i svakodnevici, u svemu što radimo iskreno.
Na kraju, Vanesu i njezin rad možete pronaći na Instagram profilu Ritam zemlje, gdje dijeli dio atmosfere koja se uživo stvara u Opuzenu.
Autor: Eleonora Doboš
Comments