By Salonitne ploče masovno su se koristile u građevini do 2000. godine. Zbog kancerogenog svojstva azbesta koji sadrže takve ploče, prije 17 godina zabranjeno je njihovo korištenje, ali ne postoji rok u kojem moraju biti uklonjene s građevina. Kako piše Dubrovački vjesnik, Dubrovčaninu su, koji na propisan i po zdravlje ljudi neopasan način želi zbrinuti deset salonitnih ploča, u dubrovačkoj Čistoći rekli da ne primaju azbest i savjetovali da zove privatnu specijaliziranu tvrtku koja se time bavi. Našao je jednu putem interneta, a uslugu bi trebao platiti preko 500 eura!
Odgovor kako ne primaju azbest, ovaj je građanin dobio od osobe koja se javila na broj korisničke službe Čistoće. Međutim, ova informacija nije točna. Udruga Moj otok s Krka već godinama provodi akciju ‘Moja Hrvatska bez azbesta’. Niz edukacija održali su i u Dubrovačko-neretvanskoj županiji. Snježana Maljković, predsjednica udruge, kaže kako je upravo za njihovog posjeta Dubrovniku 2019. uklonjen posljednji azbest s javnih građevina u ovom gradu. Međutim, salonitne ploče su ostale na privatnim objektima, ne toliko u samom Dubrovniku, koliko u ostatku županije. I danas se polovne ploče mogu kupiti preko oglasnika.
– Ako jedna salonitna ploča u prosjeku teži 16, 17 kilograma, tih deset ploča se jednostavno može besplatno zbrinuti u reciklažnom dvorištu. Međutim, ako imate kuću od sto četvornih metara, to je tonu i pol salonitnih ploča, vi ćete godinama nositi otpad svakih šest mjeseci 200 po 200 kilograma. To nije uputno, ugrožavate sebe i okolinu. Male količine se, dakle zbrinjavaju u reciklažnim dvorištima kako otpad ne bi završio u prirodi – kaže Maljković.
Na pitanje primaju li u svojim reciklažnim dvorištima salonitne ploče, član Uprave Čistoće Tomislav Tabak najprije kaže: “Salonitne ploče mi ne radimo, koliko znam, i uopće nemamo dozvolu za takvo što. Znači, moraju se zvati specijalizirane firme”.
Na primjedbu kako iz udruge Moj otok tvrde da su reciklažna dvorišta dužna primiti određenu količinu, Tabak je zatražio pismeni novinarski upit. U pismenom odgovoru Čistoće se, pak, navodi: “Građani Dubrovnika svoj građevinski otpad, (uključujući i salonit), imaju pravo i mogućnost odložiti u reciklažnim dvorištima i to do 200 kilograma u tijeku šest mjeseci. Sve vrste otpada prikupljene u reciklažnim dvorištima predaju se ovlaštenim oporabiteljima na daljnje zbrinjavanje”.
U 2021. Čistoća je na taj način primila tri tone građevnog materijala koji sadrži azbest, što nisu ni dva krova prosječne dubrovačke kuće, a lani samo 0,2 tone. Ostaje dvojba radi li se o neupućenosti pri davanju informacija građanima ili svjesnom odvraćanju ljudi, ali važno je znati da je neophodno s oprezom postupati sa salonitnim pločama i da građanin ima pravo svakih šest mjeseci donijeti do 200 kilograma takvog otpada u reciklažno dvorište u svom gradu ili općini, i to besplatno!
Potvrđuju to za Dubrovački vjesnik i u Fondu za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost (FZOEU). Navode i da su jedinice lokalne samouprave komunalnim društvima dužne u cijelosti nadoknaditi troškove za gospodarenje građevnim otpadom koji sadrži azbest nastao u kućanstvima. Grad Dubrovnik se prije pet godina obvezao izraditi Studiju procjene količine azbestnog otpada, u proračunu osigurati pola milijuna kuna za sufinanciranje preuzimanja azbesta, a u prvim izmjenama i dopunama prostornog plana na županijskoj i lokalnoj razini predložiti lokaciju za formiranje plohe za azbest.
