By Plinom se naziva prostrano područje između Neretvanske doline i Jezera s više desetaka starijih i mlađih sela i zaselaka. U užemu se smislu Plinom naziva selo Karamatići. Ojkonim se dovodi u svezu s apelativom plina ‘tlo pod vodom’. Radovan Jerković bilježi glagol poplinuti ‘poplaviti’ i domeće da je glagol u uporabi za brdske terene (M. Vidović 2000:405).
Također ime se povezuje s “plinom“ (plijen), te priča govori kako su Turci odsjekli glavu ženi nekog Grupkovića i nosili je kao plino. Međutim ih je Grupković sreo, te im oteo plino, a oni pobjegoše govoreći: osta plino u zelenoj gori. No, vjerojatnije je ime Plina u vezi sa riječju “po-plinuti“, koja se upotrebljava za poplaviti, kad se radi o brdskim predjelima, kao što je Plina. Ime se kod domaćih upotrebljava više u pridjevnom, nego imeničnom obliku. Dakle u Plinoj, a ne u Plini.
Plina se prvi put spominje 1571. kad se, kao i 27 sela od Omiša do Neretve, predala Mletačkoj Republici. Od neretvanskih se sela spominju Pasičina, Brista, Crnoća, Plina i Nove Kuće. Tri zadnja sela pripadaju odlomku Pline. Crnoća je na granici Pasičine i Pline, a Nove Kuće su Doljani, kako to svjedoči Vladimirović.
Da je selo i prije bilo naseljeno, svjedoče i ruševine utvrde Grupkovića na Oblićevcu. Knezovi se Grupkovići (njihovi su potomci današnji Puljani) spominju u Hercegovini potkraj 15. st.
Početkom 15. st. rođen je fra Ivan Grupković Puljan kojega su ubili Turci 1570. na otočiću Osinju.
Već se 1646. spominju zaseoci Pline Rupa, Vidonja (kasnije su zabilježeni i likovi Vidovdol i Vidonje) i Vrbica (M. Vidović 2000:408-410). Još se ranije (1452.) spominje zaselak Crnoća (M. Vidović 2000:392). Godine 1725. u Plini su stanovala 102 stanovnika, u Vidonju 55, a u Vrbici 14 (Glibota 2006:179). U službenim se popisima spominju naselja Istočna i Zapadna Plina te Plina Jezero. Plini pripadaju i današnja prigradska pločanska naselja Čeveljuša i Stablina.
Onomastički je veoma zanimljivo prvo ime koje se dovodi u svezu s glagolom raščeveljiti se ‘raščupati se, zamrsiti kose’ koji je motiviran apelativom čevrntija ‘vir, vrtlog’ (usp. tur. çevrinti ‘vrtio se’; Sk 1:319) i neretvanskim glagolom čevrtati se ‘okretati se’.
Uz spomenuto Karamatića selo, pod kojim domaći podrazumijevaju Plinu, još su i ovi komšiluci, koje domaći većinom nazivaju po plemenima, koja tu prebivaju: Orahov (Orov) Do (Puljani), Vidonje, Podadrinje (Ostojići), Dumanjac (Barbiri), Peračko Blato, Trklje (Nikolci), Podatalež (Eraci), Podrujnica (Parmaći), Vrbica (Nikolci), Modro Oko (Batinovići), Kruševo, Zavala, Rupa (Ćulumi), Podvranjina (Zmijarevići i Janjići), Doljani (Gradci), Crnoća (Radaljci), Resna Kosa (Krstičevići), Kod Kule (župske kuće), Šarića Struga, Vučji Brig (Malete), Otunj (Smoljani) i Oršulić-Radonići.
U novije su doba mnogi stanovnici radi lagodnijeg života počeli silaziti s brda u neretvansku dolinu i tako nastaše uz Crnu Rijeku komšiluci: Banja, Malete, Vučji Brig, Šarića Struga, Čeveljuša i Stablina.
I Plina spada među najstarija naselja u Neretvi. Po popisu fra Luke Vladmirovića bile su u Plini g. 1646. ove obitelji. U Vidonju: Štrbić 2, Radošević (Radoš) 1, Zmijarević 2. U Rupi: Kusturić i Glavardić (izumrle prije g. 1774.). U Plini: Grubković, nazvan Puljan 1, Maroević 1, Baštunović 2, danas (g. 1774) u Splitu, Badić 1. U Vrbici: Kijatić (izumrla prije g.1774), Colić (izumrla) i danas (1774.) postoji Colića struga, Banošić (izumrla), Maričić (izumrla), Olivić (izumrla), Šarić 1, danas (1774.) u Račišću, Zvirović 1, danas u Opuzenu. U “Libro del municionero” g. 1687. spominju se u primorju ove obitelji, koje su danas u Plinoj: Štrbić Jure, Zmijarević Ivan, Štrbić Manda u Lavčanju, Puljanić Margarita u Zaostrogu, Radaljić Tadija u Živogošću. God. 1693. bilježe se među novim stanovnicima Pline: Puljanić Ivan, Maričić Frane, Kusturić Toma, Štrbić Grgo, Ivan Radošinović i Jakov Zmijarević.
Čudno je da se ove obitelji spominju među novima, kad znamo da su Štrbić i Kusturić sudjelovali kod osvajanja Norinske kule g. 1684. Isto tako Ivan Radošinović u nekoj parnici primoraca g. 1694. govori za sebe, da je star 43 godine, uvijek mletački podanik i stari stanovnik.
U zemljišniku g. 1704. spominju se u Plinoj ili na drugim mjestima u Neretvi ove obitelji Pline: Karamatić Andrija i Vid, Smoljanović, Štrbić Ante, Bogdanović, Ostojić Andrija, Maletić Ilija, Buljanović, Glavašović, Dukić Janko, Šarić Jakov, Zmijarević Jakov, Radić Mijo, Maritić, Marović Mato, Radiljović Mate. Po popisu prinosnika župske redovine (u arhivu Zaostroga) iz g. 1736. bile su u Plinoj te godine slijedeće obitelji: Harambaša Ante Jeličić, alfir Ante Karamatić, Puljan Jure, Plećaš Bože, Maleta Ivan i Štipan, Jeličić Ivan, Maroević Ivana, Grgić Jure, Popovac Mijo, Parmać Šimun, Jeličić Bartul, Raosavljević Martin, Prkušić Vid, Oršulić Mijo, Ivanković Ivana, Rude Jelena. U Vidonju: Štrbić Petar, Zmijarević Ivana, Štrbić Mate, Jakić Andrija, Dujmović Karlo i Frano, Raič Šimun, Mudelj Petar, Glavaš Ivan, Radaljac Petar, Barišangvić (?) Mijo, Krstićević Ante i Krsto, Ostojić Mate, Jure i Nikola, Šunjić Mijo i Štipan, Rončević Štipan, Jure i Ante.
Izvor: geni.com
Dio teksta preuzet iz knjige autora Mile Vidovića: “Život i djelo don Radovana Jerkovića” 1940g.
