Već par godina pratimo izvrsne rezultate Pločanina Tome Krilića koje ostvaruje u možda najtežim trkačkim disciplinama trailu i ultra trailu (trail utrka je fizička aktivnost koja podrazumijeva kretanje na nogama – hodanje, planinarenje ili trčanje po različitim prirodnim terenima: doline i ravnice, brda, gore, planine.. na kopnenom dijelu ili na otocima). Sportskoj javnosti je već otprije poznat kao vrstan nogometaš i malonogometaš koji se, nakon što je “objesio kopačke i patike o klin”, posvetio trčanju. I to jako uspješno. S obzirom da je Tomo po zanimanju poštar, volimo reći da Ploče imaju najbržeg poštara u Hrvatskoj!
Tomo, s obzirom da nam je poznato kako si cijeli život sportski aktivan, kako je nastala tvoja ljubav prema trčanju?
Istina, cijeli život sam u sportu i u nekom pokretu, a trčanje je uvijek bilo za održavanje forme. Nakon prestanka igranja nogometa jednostavno sam se povezao sa trčanjem.
Zašto baš trčanje, a ne neki drugi sport?
Prije svega me počelo opuštati, pogotovo nakon napornog radnog dana, a onda sam otkrio koliko mogu upoznati novih ljudi iz raznih krajeva i preko utrka otići u neke gradove i mjesta u koje nikad prije ne bih otišao.
Koliko utrka si dosad istrčao, u kojim disciplinama i koja ti je bila najteža?
Službeni maraton nikad nisam otrčao jer više volim trail od cestovnih utrka, ali otrčao sam nekoliko ultra trailova od kojih je najduži 70km, a najteži dosad mi je bio Dalmacija ultra trail od 57 km i skoro 3000m elevacije. Skoro cijelu utrku sam želio odustati, a na kraju sam nakon 10 sati utrke uspio završiti.
Kako se pripremaš za same utrke?
Nema tu nekih posebnih priprema, kada dopusti slobodno vrijeme “obuci tene i ajde trčat”. Bitna je volja, i ljubav prema onome šta radiš.
Znači li trčanje i mijenjanje životnog stila i načina prehrane? S obzirom na količinu napora koji se ulaže u utrkama.
Daa. U početku je sve bilo jednostavnije, ali sa dužim utrkama dolazi puno više odricanja, treniranja, i pripreme oko prehrane.
S obzirom da si široj populaciji poznat i po svom zanimanju poštara, kako usklađuješ posao i sve ostale životne obveze sa trčanjem?
Posao i obaveze su najvažnije, a trčanje, iako je hobi zahtjeva dosta vremena i izgubljenih vikenda. No nekako sve to još usklađujem i nađe se vremena za sve ako si dobro organiziran.
Kada najviše voliš trčati, u koje doba dana, u kojim vremenskim uvjetima?
Najviše trčim popodne i predvečer jer mi tako posao dopušta, ali mislim da su ranojutarnja trčanja najljepša jer te napune energijom za cijeli dan. Trenira se i trči po svakakvom vremenu jer nije uvijek lijepo vrime. Time se stječu nova iskustva jer utrke znaju biti po svakavim vremenskim uvjetima.
Možeš li usporediti trčanje u Hrvatskoj sada i unatrag desetak godina?
Ne znam kako je bilo prije jer sam relativno novi u ovome, ali vidim da interes raste svake godine sve više. Sve više ljudi trči, bilo rekreativno ili natjecateljski, što je svakako dobra vijest.
Možeš li podjeliti s našim čitateljima neku zanimljivu anegdotu s utrke, natjecanja ili treninga?
Teško se sad sjetiti konkretnih situacija, bilo je tu svega, od traženja wc-a negdje gdje je rijetkost i ljudska noga, pa do dobrih tuluma iza utrka.
Kako bi druge pozvao u trkački svijet i što tebi uopće znači trčanje?
Svima koji se još nisu odlučili, a imaju želju poručujem: Probajte. Teško je u početku, no poslije uživate i samo želite još više i duže, jer ispitujete svoje granice. Sreću čine male stvari, a trčanje je za mene prvenstveno opuštanje i druženje.
I za kraj, koji su ti budući planovi i ciljevi? Planiraš li ovu svoju aktivnost dignuti na još veću razinu?
U svakom slučaju ću nastojati zadržati ovu razinu kvalitete, a ukoliko bude uvjeta, jednog dana možda pokušam istrčati trail od 100km, a možda i od 100 milja.
Razgovarala: Eleonora Doboš