By HZZO se oglasio priopćenjem radi točnog informiranja javnosti oko primjene Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju koji je stupio na snagu 1. travnja ove godine.
Priopćenje prenosimo u cijelosti.
Ovom zakonskom regulativom još je jače utvrđen kontrolni mehanizam. Taj kontrolni mehanizam ide u dva smjera, prvi kao vjerodostojna statistika osiguranih osoba, a drugi smjer je racionalno trošenje sredstava namijenjenih za zdravstvenu zaštitu. Za troškove zdravstvene zaštite osoba evidentiranih s osnova nezaposlenosti godišnje se troši više od 234 milijuna eura, te je postupanje sa sredstvima poreznih obveznika s pažnjom dobrog gospodara obveza glavnog osiguravatelja zdravstvenog osiguranja u državi koja mora voditi računa o strogo namjenskim troškovima i svakom potrošenom centu.
Zakon o obveznom zdravstvenom osiguranju pruža širok spektar osnova osiguranja pa je skoro nemoguće da se osoba ne može obvezno zdravstveno osigurati što znači da se vodi računa o svim skupinama društva pa se tako i najranjiviji rješavaju na njima najprihvatljiviji način, a detaljne informacije možete dobiti na više od 130 lokacija HZZO-a, mrežnoj stranici HZZO-a i info telefonima.
Poslovni proces ovog novog instituta osobnog javljanja ustanovljen je i dalje će se poboljšavati jer se život ne možete uokviriti zakonom, pravo može biti fleksibilno, a cilj je djelovati u korist osiguranih osoba.
U skladu sa Zakonom o obveznom zdravstvenom osiguranju status osigurane osobe odnosno prestanak statusa osigurane osobe HZZO utvrđuje u pravilu bez donošenja rješenja, na osnovi prijave na obvezno zdravstveno osiguranje ili odjave s obveznog zdravstvenog osiguranja, odnosno po službenoj dužnosti na osnovi podataka dostavljenih od nadležnih tijela koja imaju ovlasti prikupljanja i dostave podataka radi prijave na obvezno zdravstveno osiguranje, odnosno odjave s obveznoga zdravstvenog osiguranja, osim u situacijama kada je Zakonom izričito utvrđeno da se donosi rješenje po službenoj dužnosti. Iznimno, HZZO donosi rješenje na zahtjev osobe kojoj je utvrđen status osigurane osobe, odnosno prestanak toga statusa na način kako je prethodno navedeno što nije novost uvedena ovim Zakonom. Stoga nije točno da nije osigurana pravna zaštita.
Osobe koje žive u inozemstvu i imaju obvezno zdravstveno osiguranje u drugoj državi EU, ne mogu istovremeno imati obvezno zdravstveno osiguranje u Republici Hrvatskoj.
Zakonske izmjene u ovom slučaju imaju učinak utvrđivanja stvarnog stanja osiguranih osoba kao i njihovih osnova osiguranja, odnosno uvođenje reda u sustav obveznoga zdravstvenog osiguranja na način da status u istom mogu ostvariti samo osobe koje za to ispunjavaju Zakonom o obveznom zdravstvenom osiguranju i propisima EU propisane uvijete. Zbog svega navedenog, važno je osobno pristupanje HZZO-u, te nije moguća elektronička prijava.
Prilikom osobnog pristupa osiguranika također je potrebno provjeriti okolnosti vezane i uz članove obitelji osiguranika, točnije da li je eventualno došlo do zasnivanja radnog odnosa ili ostvarenja prava na mirovinu npr. supružnika u drugoj državi članici EU ili ugovornoj državi, a koje podatke HZZO ne može dobiti od drugih institucija. U tom slučaju, osiguraniku je daljnji status u obveznom zdravstvenom osiguranju potrebno utvrditi kao članu obitelji inozemnog osiguranika ili korisnika mirovine, a sukladno odredbama EU propisa ili međunarodnih ugovora. Obveza pristupanja omogućit će puno bolji uvid u činjenice od utjecaja na status u obveznom zdravstvenom osiguranju te ispravno daljnje reguliranje statusa osiguranika.
Što se tiče statusa studenata u inozemstvu, status u obveznom zdravstvenom osiguranju osnovom redovitog studija u inozemstvu mogu ostvariti studenti koji redovito studiraju na fakultetima u državama članicama Europske unije, uključujući EEP i Švicarsku (u daljnjem tekstu: države članice EU), kao i studenti koji redovno studiraju u Ujedinjenom kraljevstvu Velike Britanije i Sjeverne Irske (u daljnjem tekstu: UK).
Za navedeno ne postoje zakonske pretpostavke u slučaju studija u državama izvan Republike Hrvatske i izvan EU i UK te naglašavamo da isto nije predviđeno čak niti u slučaju studija u državama s kojima Republika Hrvatska ima ugovor o socijalnom osiguranju, kao što je npr. susjedna Bosna i Hercegovina.
Osobe koje su studirale izvan Republike Hrvatske i izvan EU i UK nisu niti do sada mogle ostvariti status osigurane osobe s osnova svoga statusa redovitog studenta, već su status osigurane osobe ostvarivale prema jednoj od zakonskih osnova osiguranja za koje su u trenutku prijave HZZO-uz ispunjavale zakonom propisane uvjete.
Dakle, sve osobe koje redovito studiraju izvan Republike Hrvatske i izvan EU ili UK ne mogu steći status u HZZO-u osnovom svog redovitog studija, ali mogu prema nekoj drugoj zakonskoj osnovi radi čega se trebaju javiti u najbliži regionalni ured odnosno područnu službu HZZO-a gdje će im se utvrditi valjana osnova za prijavu.
