By Nova zakonska regulativa će proizvođače vina od početka prosinca ove godine obvezati da na deklaraciji navedu sve sastojke koji su dodani tijekom proizvodnje, počevši od sumpor dioksida, komercijalnih kvasaca, dodatnog šećera, regulacijskih kiselina, bojila i drugih aditiva, a bit će dužni navesti i nutritivne informacije, kao što je količina soli, šećera, ugljikohidrata i proteina te ukupne kalorije, piše Dubrovački vjesnik.
– To je pozitivno, ali da u tome bude reda jer imamo toliko nereda. Pozitivno je da pokušavamo uvesti red, ali s druge strane, sve se podvrgava interesu najgrubljeg i moćnog kapitala, često kapital manipulira time i sve se to pokušava zaobići jer je kapital na prvom mjestu, a onda vam sve pada! Ako je u redu, ako nije manipulacija onda je sve to dobro jer mnogi ljudi alergični na pojedine sastojke, u redu je da to bude navedeno. Hoće li to društvo uspjeti malo urednije kontrolirati, nisam siguran! Tako govorimo da nam šteti GMO-hrana, a onda će nam se isto tako provući puno toga na što nikako nećemo utjecati i na kraju će se ti moćnici izboriti da moramo jesti GMO-hranu, kaže poznati pelješki vinar koji želi ostati anoniman.
Znači li nova regulativa da će se morati navesti i porijeklo korištenog grožđa?
– To je apsolutno u redu i to se i sad mora navesti. Ali, u tome trebaju biti urednije, bolje kontrole… Puno puta se mnogo stvari držimo deklarativno, a suština opet promakne. Kupac bi apsolutno za vino koje je kupio u nas trebao znati porijeklo grožđa, ako je to netko uvezao iz Makedonije onda se točno mora znati da je to, to… To je tako jasno. Imao sam prije više godine priliku u jednom restoranu u Dubrovniku doći do saznanja da je ‘vino kuće‘ zapravo bilo makedonsko vino. To možda nije strašna stvar, nitko se nije otrovao, ali gost koji je došao u Dubrovniku valjda očekuje da će popiti nešto s ovog područja. Ako odem negdje u Italiju onda mi nije štos piti čileansko vino! Ako netko u Dubrovniku kao vino kuće daje makedonsko vino, u kojem smjeru uopće idemo?! Gdje je naš imidž, originalnost, prepoznatljivost?! Istrani to bolje znaju zaštititi, u Istri ćete u većini restorana naći istarska vina i nešto, iznimno i malo neka druga. A kod nas su hotelske kuće kupili veliki lanci i mi svi u Dubrovniku imamo situaciju da nabavu proizvoda diktira netko iz centra, gazde tog lanca, njemu je u interesu prodavati ‘čileansko‘ ili neko drugo vino, a mi gubimo svoju prepoznatljivost, upozorava pelješki vinar.
Njegov kolega iz Konavala, koji također želi ostati anoniman, upoznat je s tim da je u pripremi bio novi Zakon o vinu na nivou Europske unije.
– Za očekivati je da će se i kod nas, kao dijelu Europske unije, primjenjivati taj zakon. Ne znam konkretne stvari, ali očekujem da će biti promjena i ne samo da će sve morati biti deklarirano, nego će se mijenjati upotreba enoloških sredstava, ići će se prema ekološkim načinima proizvodnje. To su nam u neslužbenoj komunikaciji rekli enolozi koji nam pomažu u vinifikaciji. Sve skupa, to mi nije iznenađenje, očekujem da će biti promjena, kaže sugovornik i ističe kako je dosad bilo normalno i logično navesti porijeklo grožđa korišteno za proizvodnju:
– Ne znam kakvi će biti limiti ili pragovi, ali i sad kad šaljemo vino za puštanje u promet, dva su načina analize vina, jedna je objektivna (kemijska, laboratorijska), a druga subjektivna. Na boci je deklariran omjer alkohola, a pored tih parametara i analiza imamo više od 10 parametara koji su mjereni. Sve ono što bude trebalo biti deklarirano na etiketi, bit će rezultat tih kemijskih analiza koje će raditi službeni laboratorij koji vino pušta u promet. Pitanje je hoće li se neke stvari limitirati. Činjenica je da neki parametri nisu isti sad i prije 20 godina. Koliko god neki to doživljavaju kao nešto o čemu se priča, klimatskim promjenama svjedočim svakodnevno. Dosta se stvari promijenilo tako da se i parametri mijenjaju, upozorava vinar te nastavlja:
– Berbe iste sorte na istoj poziciji sad i prije 20 godina, pomakli su se od 20, 25 pa možda neku godinu i 30 dana. Znamo što to znači u uvjetima berbe: više nema berbi po kišovitom vremenu i da strepite hoće li kiša ili neće, sad imamo problem s visokim temperaturama. Vrijeme berbe mi je postalo sve stresnije i stresnije… No, moramo koristiti tehnologije koje će nam pomoći u tome, recimo, ja sam nabavio malu hladnjaču pa poslije berbe, grožđe hladim i ono je ohlađeno na temperaturi od circa 10 stupnjeva. Inače je u trenutku berbe temperatura od 20 do 25 Celzijevih stupnjeva, a ona je inače jako loša za preradu. Krenuo sam s hlađenjem i ono mi je bitno promijenilo kvalitetu i olakšalo, priznaje sugovornik.
I ekološkiji načini proizvodnje donose nove izazove.
– Živimo gdje živimo. Pogotovo je ova godina izazovna, volio bih da je ove godine malo više prisutna struka na terenu da može patiti stanje na terenu. Imam neka zapažanja i iskustva, ali to će ostati kod mene. Struka bi trebala koristiti ovakve godine koje su malo izazovnije za proizvođače pa bi se iz toga mogli izvući određeni zaključci. Pozicija Konavala je dosta zahtjevna što se tiče zaštite, dosta je izložena napadima bolesti, u ovakvim situacijama bi trebalo locirati mikrolokacije koje se razlikuju od drugih, također, sortiment je zanimljiv jer korištenje zaštite na različitim sortama daje različite rezultati. U tom smislu bi trebalo ostvariti podlogu koja će se temeljiti na iskustvima odnosno struci pa bi struka trebala reći da na tim i tim mikrolokacijama postoje uvjeti za ekološka vina i određene sorte, ali generalno govoriti o tome kako bi sad svi željeli proizvoditi ekološka vino, ta priča teško može proći jer živimo gdje živimo, poručuje vinar iz Konavala.
Niko Karaman: Vinari su i sad dužni bilježiti čime tretiraju vino!
Konavoski enolog i vinar Niko Karaman napominje kako vinari već navode sve korištene sastojke tijekom proizvodnje jer su svi obvezni imati podrumske evidencije u kojima proizvođači evidentiraju sve te podatke.
– Kad krenemo u berbu, moramo voditi evidencije što od enoloških sredstava koristimo u proizvodnji vina. Dakle, kad grožđe ide na mljevenje, navodi se ide li u to sumpor dioksid, antioksidansi… Vinari su obvezni bilježiti čime tretiraju vino. To se radi u vinogradu i sa zaštitom bilja, navodi se kad je što korišteno, gdje su kupljena zaštitna sredstva koja se više ne mogu kupiti bez certifikata i slično. Postoje kontrole samih uređaja s kojima se radi prskanje, provjerava se jesu li strojevi prilagođeni kako ne bi došlo do zanošenja sredstava u okoliš. U konačnici, zasad vinari po zakonu moraju navesti ime sorte, sadrži li vino sulfite (je li sumporeno ili nije), ali ne mora pisati koliko. Također, mora pisati postotak alkohola (ako se analizom utvrdi da ima 14,2 posto alkohola može se zaokružiti na 14 ili na 14,5 posto), postotak šećera ne treba napisati, ali treba navesti je li vino suho, polusuho ili slatko, obavezno mora pisati godina berbe i volumen same boce. Porijeklo grožđa također mora biti navedeno, u našem slučaju je ZOI (Zaštita oznaka izvornosti) pa tako piše Srednja i Južna Dalmacija – Vinogorje Konavle. ZOI je kod nas napravljena samo za Dingač kao položaj, a sad se radi za Grk na Lumbardi. Tako dubrovačku malvasiju moramo proizvoditi unutar vinogorja koje stoji na deklaraciji. I, naravno, vino mora biti pušteno u promet, a umjesto dosadašnjih markica, svaka etiketa mora imati LOT broj pod kojim se prati vino. Puštanje vina u promet odobrava Hrvatska agencija za poljoprivredu i hranu – Zavod za vinarstvo i vinogradarstvo u Zagrebu, pojašnjava Karaman, prenosi Dubrovački vjesnik.
