By Ciparski šipak je najranija sorta. Već je počeo zreliti. Kora ploda je svjetložute boje s izraženim crvenilom na osunčanoj strani, mekana je i poprilično tanka.
Stablo je vrlo bujnoga rasta i dobre rodnosti. Plod je srednje velik, okruglastoga i često nepravilna oblika. Ispunjenost ploda zrnjem je odlična, a sama zrna su velika i tamnocrvene boje. Sok je jako sladak, s malo kiseline i ugodne je arome te spada u skupinu slatkih sorti. Pretežno se uzgaja na području doline rijeke Neretve.
Ali ove jeseni voćari koji imaju ciparski šipak nisu dobro prošli, piše Dubrovački vjesnik. Ciparski šipak je upravo u vrijeme zriobe obolio od neizlječive bolesti. Unutrašnjost ploda truli, na vanjskoj kori su vidljive crne fleke pa se onako odokativno može zaključiti da je ciparski šipak obolio od sive plijesni, suhe truleži i krastavosti kore. Možda ovo nisu neke nepoznate bolesti, pojavljivale su se i do sada, ali za voćare je novost što se ne mogu spriječiti do sada poznatim zaštitnim sredstvima.
Zna to ponajbolje Luka Zonjić čije su plantaže šipaka nedaleko do Ušća Neretve oboljele. Uzaludno se trudi spriječiti trulež, nabavljao je različita zaštitna sredstva, od koji neka koštaju 800 eura za litar, ali ništa ne pomaže. Šipak svaki dan sve više i više gnjije, bolest na plodovima se širi poput požara.
– Evo vidite, ovi šipci su prije nekoliko dana bili zdravi i pripremao sam se za berbu. Danas su potpuno neupotrebljivi – govori za Dubrovački Luka Zonjić, dok pokazuje tek ubrane plodove.
On je na svojim plantažama zasadio oko šest tisuća sadnica šipaka, uglavnom ciparskog te nekoliko vrsta barskog i američku sortu wanderful. Na svu sreću, barski i wonderful su za sada pokazali otpornosti na bolesti sive plijesni. Luka se nada da će tako i ostati.
Foto: Stanislav Soldo
