By 
U ponedjeljak, 22. 4. u 18:30 sati na Dan planeta Zemlje i povodom Noći knjige (23. 4.), pjesnik Matko Abramić ispred naše Knjižnice izvest će svoj poetski performans “Reci mi riječ i napisat ću ti pjesmu”.
Riječ je o performansu u kojem prolaznicima piše pjesme na staroj pisaćoj mašini. Recite mu riječ, napisat će vam pjesmu u tili čas i pročitati naglas. Pozivamo sve zainteresirane da sudjeluju u ovom jedinstvenom događaju. U slučaju lošeg vremena performans će biti izveden u Knjižnici.
Reci mi… (Stihomašina)
Matko Abramić
Poezija je pušionica. Napišeš pjesmu i ona stoji nakrivo, jer nitko je ne čuje. Prostor oduzima autora i pola čitača. Velika usamljenost vlada poezijom. Muza je skrivena od skrivenog boga. Duboka nevezanost je istinita, poligon i trajni početak osobnog sudara sa sudarenom poezijom, naime ona je u prometnoj prolaznosti. Kostur poezije lako je sresti. Pređimo još na početak; knjiga poezije je plahovita u kojoj su važni njezini razasuti čitači. Ulica je predsadržaj, prethodi tuzi stiha. Ionako je priprema sve, poslije dolazi idealistička realizacija trojstva pjesnik–pjesma–publika (čitači).
Praznina napravljene knjige ipak je ugodno popodne tijelu poezije uz ulični čitalački klub. Događaj je dobitak. Realnost je dijelom suprotna. Lakoća shvaćanja izručuje nas publici čija je ultimativna slika: figa u njihovom džepu. No ne možeš biti neprevaren od akcionizma. Prošlost ti daje za pravo, recimo. Škola se zove Osnovna škola: Majka Poezija. Polaznici su neizmjerni, uzbuđeni polaznik je nefiksirani sluga koji zna izreku: „Non serviam“. „Poezija je stvar zdravlja; vidjeti stvari onakve kakve jesu.“
Čitajte deset pjesnika. Stijena je stjenovita. „Poezija je stvar zdravlja; vidjeti stvari onakve kakve jesu.“
Brojke su vrsta glavobolje; mnogo drugih vrsta pripremanja i serviranja poezije isto su glavobolje.
Zazirati od verbalnog, postaviti to u ne-svečan položaj na ulici, trgu, platou, eto realnog okvira grada ideja. Umrijeti za ideju davanja, ni manje ni više. Dobro je ostati praznih pjesničkih ruku.
Matko Abramić, a, b, ć, i, k, m, r, t, Matko Abramić, Imajte ponuđeno. (sandorf)
O autoru
Abramić Matko (1984., Čakovec), završio kroatistiku i bohemistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Objavio četiri zbirke poezije: ono je samo olujne boje… (2007.), Mala doza samizdata (2017), Segunda dosis (2020) i Reci mi… (Stihomašina) (2021).Na Danima performansa, Špancirfestu (Varaždin), Pantesalijskom pjesničkom festivalu (Larisa, Grčka), na Cest is d’Best, u Noći knjige (Zagreb), na Street artu Poreč te na mnogim drugim manifestacijama u Hrvatskoj i regiji izvodi performanse Reci mi riječ i napisat ću ti pjesmu na kojima prolaznicima piše pjesme na staroj pisaćoj mašini. Zajedno s Michaelom Reedom (Mitjom Smiljanićem) napisao, producirao i režirao kratki igrani film Edgar koji je prikazan na nekoliko europskih festivala kratkog igranog filma. Živi na potezu Varaždin-Zagreb i radi kao književni urednik.
S Benjaminom Lamzom nastupa pod nazivom ARTEFAKT (‘’Reci mi riječ i napisat ću ti pjesmu’’) na ReArt festivalu u Osijeku, Špancirfest Varaždin, Porcijunkulovo Čakovec, ValOm festival u Omišlju, OŠ Ivan Goran Kovačić (Duga Resa), OŠ J. Truhelke Osijek.
