IzdvojenoRegija

MONS ADRION, MONS SLAVORUM ILI BIOKOVO Planina s korijenom u moru, a čelom u munjama

0

Planina Biokovo je tijekom povijesti promijenila različite nazive. Mijenjanje naziva ovisilo je o pojedinim kulturama koje su ga okruživale. Od vjerojatno više naziva koji su davani ovoj planini, danas su nam poznata tri – koja su ih tijekom stoljeća stvorile grčka, latinska i hrvatska kultura. To su nazivi: AdrionMons Slavorum i Biokovo.

Grčki izraz “Adrion” najstariji je poznati naziv za planinu Biokovo, a zabilježio ga je grčki geograf Strabon iz maloazijskoga grada Amasia u Pontu (63. p.n.e.- 19. p.n.e.).

Prvi poznati naziv naše planine dala nam je grčka kultura, dok je drugi naziv, tisuću godina kasnije, stvorila latinska kultura nazvavši planinu imenom Mons Slavorum, opisnim imenom, što u prijevodu znači Slavensko brdo ili Slavenska planina. Treći naziv planine je izvorni naziv, koji mu je dalo domicilno stanovništvo, Hrvati čiji se prvi spomen javlja 3.4.1382. godine u ispravi bosanskoga kralja Tvrtka I. Isprava nije sačuvana u izvorniku pa ni u prijepisu, nego u talijanskom prijevodu, tako da do prvoga spomena planine na hrvatskomu jeziku i hrvatskom pismu, dolazimo u ljetopisu “Libretin” fra Pavla Šilobadovića 1666. godine.

Današnje ime Biokovo je vjerojatno dobilo po snježnoj bjelini (bilbilakBilkovoBiokovo), što nije neobično ako se zna da snijega na toj planini ima u izobilju veći dio godine. U Zagori su planini dali ime ženskog roda, Biokova, dok se s primorske strane naziva Biokovo ili Bjakovo.

Ime planine (etimologija)

Stanovništvo Zagore planinu naziva BijakovaBiokova, odn. Bijakova gora
Stanovništvo s primorske strane planinu naziva BiokovoBjakovo
Latinski naziv: Mons Adrion
Romanski naziv: Mons Slavorum (Slavensko brdo, Slavenska planina)

Zbog jedinstvenih prirodnih ljepota i osobitosti endemske flore i faune, Biokovo je 1981. proglašeno Parkom prirode, a 1998. godine osnovana je Javna ustanova Park prirode Biokovo. Na malom prostoru su skupljeni neobični kontrasti prirode s vidicima na more, a visoki vrhovi i strme litice udaljene su tek dva do tri km od obale. Vršni greben Biokova je valovita kamena visoravan s brojnim krškim ponikvama (vrtače). Podzemna cirkulacija vode oblikovala je u kršu karbonatnih stijena jame (Mokre noge -831 m; Amfora -790 m), špilje, ledenice, vrtače i ponore.

Izvor: Dinarsko gorje