Jeste li već posjetili Mljet? Idilično mjesto u našoj državi koje krasi besprijekorna priroda te ugođaj mira i spokoja. Ovaj otok osvojio je srca brojnih posjetitelja svojom ljepotom i mirnom atmosferom. Posljednjih godina, ‘zeleni otok’ postao je sinonim za bijeg od urbane svakodnevnice.
Mljet je najšumovitiji i definitivno jedan od najljepših jadranskih otoka. Više od 70% njegove površine pokriveno je šumama, dok unutar nacionalnog parka pokrivenost prelazi i 90% zbog čega je i dobio nadimak najzelenijeg otoka Hrvatske.
Otok mistike, predivnih plaža i kristalnog mora, očarat će svakoga tko ga posjeti na prvi pogled. Baš kao što je i novinare portala Dalmacija danas odakle prenosimo ovu divnu reportažu.
Obzirom da je dobro povezan sa Splitom, odlučili smo vidjeti kako se Mljet uspio sačuvati od masovnog turizma. I vjerujte nam, iznenadili smo ljepotom netaknute prirode, ali i nevjerojatnim gostoprismstvom stanovnika ovog otoka.
Pa krenimo redom.
Autom iz Splita smo se vozili do luke Prapratno gdje smo se ukrcali na trajekt i za pola sata kročili na bajkoviti otok Mljet. Čim smo dotakli njegovo tlo, ostali smo bez signala.
Kako smo se vozili prema smještaju u mjestu Blato, nadali smo se barem jednoj crtici signala, jer ipak je radni tjedan, treba poslati koji mail, sms ili obaviti kratki poziv. Tko si danas još može priuštiti odmor bez telefonske dostupnosti?
No, umjesto punjenja signala, odlučili smo napuniti vlastite baterije cvrkutom ptica i šumom mora.
Rajske plaže
Posjetili smo najpoznatiju uvalu Saplunara, u kojoj se nalaze dvije pješčane plaže, Velika i Mala Saplunara . Prema legendi, na pjesku Saplunara svoje utočište pronašao je i sam Odisej. A netaknuta priroda ove uvale pružila nam je maksimalnu relaksaciju.
Šljunčana plaža koja nas je također oduševila kristalno čistim morem je Sutimiholjska. Smještena u blizini naselja Babino polje, obrubljena divljim zelenilom Mediterana, ova šljunčana atrakcija je kao stvorena za cjelodnevno uživanje u netaknutoj prirodi.
Nacionalni park
Pravi raj na zemlji doživjeli smo u Nacionalnom parku koji obuhvaća veći dio otoka, a bojma i mirisima netaknute prirode ‘isiao’ je iz nas sve negativne i stresne vibracije koje smo ponijeli iz grada.
Morem potopljeni zaljevi, Veliko i Malo jezero, najistaknutije su lokacije ovog područja. Dva morska zaljeva prvo su bila slatkovodna jezera, sve do početka kršćanske ere kad su s pučinske strane spojena uskim tjesnacem. Iako su ispunjeni morem, stanovništvo ih je nazvalo jezerima što je uvriježeno i dan danas.
Usred Velikog jezera posjetili smo slikoviti otočić Sveta Marija s crkvom i samostanom koji su u 12. st. osnovali benediktinci iz Monte Gargana u Italiji.
Odisejeva špilja
Iz mjesta Babino Polje, pa putem koji vodi kroz vinograde i maslinike do strmih stuba stigli smo do Odisejeve špilje. Legenda kaže da se upravo u ovoj špilji nakon brodoloma sklonio Odisej i sedam godina liječio svoju tugu i nostalgiju za domom i Penelopom.
Oko podneva, za vrijeme najjačeg sunca, more poprimi toliko nijansi plave boje i stvara prizore od kojih smo zanijemili.
Kao doma…
Da se na ovom otku živi kao prije, uvjerili smo se kada smo tražili kafić. Za razliku od drugih turističkih otoka gdje ćete restoran ili kafić naći na svakom kantunu, ovdje se ipak treba malo potruditi.
I tako smo u mjestu Babino polje naišli na Komarac. Lokalni kafić/restoran gdje su nas veselo i opušteno dočekali lokalci. Pogledom koji se pruža na more i zelenilo, ali i atamosferom ‘kao doma’ isti sekund nas je kupio tako da smo mu se vraćali i više puta.
Pronašli smo ‘svoje mjesto’ na otoku.
‘Noćni život’
Htjeli smo istražiti noćni život na otoku pa smo posjetili aktualna mjesta unutar Nacionalnog parka Pomenu i Polaču na preporuku stanovnika. I baš kada smo očekivali da ćemo se morat probijati kroz gužvu i da ćemo jedva uhvatiti mjesto za večeru, sasvim suprotan prizor nas je dočekao. Nekoliko usidrenih jahti s kojih se čuje lagana glazba, nekoliko šetača sa sladoledom u ruci i poluprazni restorani. Kažu nam ugostitelji ‘Ovdje sezona počinje nešto kasnije’.
Ipak, pravo iznenađenja nas je dočekalo sljedeći dan. Također, po preporuci lokalaca, odlučili smo posjetiti restoran Pikala u Solinama.
Nakon nekoliko slučajnih ‘skretanja s puta’ konačno smo stigli u ovo mjesto koje je zbog neposredne blizine jezera i mirnoće, uvjetovane prirodnom izolacijom, vrlo popularno otočko mjesto.
Kada smo se našli ispred konobe Pikalo, šok. Nije otvoreno. Ipak, vlasnici su nas ljubazno dočekali.
„Mi vam ne radimo, tek od 15.7“, kažu nam.
„Ali kako? Na internetu piše da ste otvoreni do ponoć?“, pitamo ih, nakon čega su se slatko nasmijali.
„Ma kakvi, iza 10 nema šasne“, govore nam.
I tako kada smo skoro ostali bez večere, vlasnik nas iznenadi.
„Ulovili smo danas nešto pa vam možemo spremiti ako želite“, obradovao nas je.
Stiže nam pun pjat najukusnije maniste s plodovima mora i čaša bijelog vina. A u pozadini zvuk gitare i Oliverovih hitova.
Izvor sreće
Što čovjek više od ovoga može poželjeti?
Kroz tri dana boravka, uvjerili smo se da je Mljet u pravom smislu riječi biser Mediterana, najšumovitiji otok koji je u ubrzanom turističkom rastu zadnjih godina uspio ostati netaknut jer su netaknuta priroda i more glavni izvor sreće i zadovoljstva ovih stanovnika.
Zato, daleko od gradske gužve, prekinite vezu s civilizacijom i uživajte božanskoj ljepoti koja vas čeka na jugu Hrvatske!