By Matij Srzentić, Pločanin koji se vratio u svoj rodni grad s mišlju i ciljem da u maloj sredini ostvari poslovni uspjeh i pruži obitelji socijalnu i društvenu komponentu koju je teško postići u velikim gradovima. Nakon završetka školovanja na Fakultetu organizacije i informatike u Varaždinu zapošljava se u zagrebačkoj firmi Neos u kojoj je bio tek šesti zaposlenik.
Sa tadašnjom djevojkom Tatjanom, a sadašnjom suprugom iz Zagreba dolazi u Ploče sa namjerom da ostanu i upravo ovdje zasnuju obitelj. Sad već davne 2008. godine rad od kuće nije bio uobičajen kao što je danas, ali već tad ga Matij prakticira iz voljenih Ploča za spomenutu firmu Neos.
Kako kaže za sebe i suprugu da su oboje nemirne duše, odlučuju se na radikalan potez i sa dvoje male djece odlaze u Ujedinjene Arapske Emirate, točnije u Dubai, gdje se zapošljava kao konzultant. Ovo je priča o mladim, inovativnim i obrazovanim ljudima koji su se odlučili vratiti u Ploče.
Imate agenciju za upravljanje inovacijama, možete li objasniti našim čitateljima što to točno znači?
Agencija za upravljanje inovacijama Lusidea pomaže ljudima da inoviraju, postanu kreativniji, da lakše procjenjuju koja će ideja donijeti najveći benefit, a ako malo zakompliciramo cijeli koncept, onda bi to bilo postavljanje procesa inovacija, implementacija ideja i na kojem tržištu je plasirati, što da naslutiti važnost inovacijskog i internog marketinga.
Isključivo radimo sa tvrtkama i iako zasad imamo tri zaposlenika u cilju nam je širenje u vidu novih zaposlenika i suradnika.
Tko se sve može prijaviti za rad u Lusidei?
Svi oni koji dijele naše vrijednosti, empatiju, zdrav razum, pravednost, znatiželju te da su otvorenog uma. Ne zanima nas, odnosno nisu uvjet diploma i radno iskustvo, podrijetlo i slično. Primjerice za dio inovativnog marketinga važno nam je djelatnik razmišlja kao dio našeg tima, ima otvorene vidike i sve ono što se može izvući iz životne škole i prakse.
Kako ste došli na ideju da osnujete upravo takvu jednu firmu?
Dok sam radio u Dubaiu shvatio sam da se procesom strukturnog upravljanja inovacijama vrlo malo ljudi bavi, a itekako je potrebno jer doslovno počiva na zdravom razumu. Predložio sam tad našem managmentu da i mi to pokušamo i naravno, dobrovoljno sam se javio da cijeli proces, rad i učenje preuzmem na sebe. U tom mom putovanju u upravljanju inovacijama bilo je puno grešaka ali i dobrih rezultata.
Ako ćemo matematički od sto ideja jednostavno je nemoguće da sve uspiju, možda njih 0.01%, a da ne govorim o tome kad klijenti žele i one, nazovimo ih lude ideje. Sa mnom radi i moja supruga koja je zadužena za marketing i prodaju koja se nikad prije nije bavila tim poslom, ali je uz mene učila, odnosno učili smo zajedno jer ne postoje baš programi inovativnog managmenta kojeg možeš odnekud naučiti, tako da smo nas dvoje “učili u hodu”.
Dugo godina živjeli ste na Bliskom istoku, kakva iskustva ste tamo stekli i koja je razlika u mentalitetu, a i odnosu prema radu u usporedbi sa Hrvatskom?
Dubai je mix kulture, u tom gradu možeš sresti ljude svih mogućih nacionalnosti. Kad smo supruga i ja tek stigli doživjeli smo kulturološki šok, ali smo se s vremenom prilagodili. Dubai je zapadni grad smješten usred pustinje. Arapi su ekstremno gostoljubivi, goste primaju uz najveću počast, zabavni su i opušteni.
Bez obzira na sve benefite tog velikog grada, poštivanja kultura, uvijek i konstantno imaš osjećaj da si stranac i mislim da to nije slučajno tako. Cijeli je koncept Dubai zasnovan na privremenosti i ne postoji element socijalne države, nema mirovina, kad prestaneš raditi automatski gubiš vizu. Za strance ne postoji posao u državnoj službi.
Sa obitelji ste se vratili u Ploče, što je prethodilo donošenju takve odluke?
Zapravo smo se prvobitno vratili u Zagreb jer život u Dubaiju našoj djeci nije pružao dovoljnu socijalizaciju. Supruga i ja odrasli smo u malim mjestima gdje se druženja nisu svodila samo na školu i druženje po mallovima. Kao i svaki grad Zagreb ima svoje prednosti i mane, a supruga i ja smo nakon godinu i po dana rada i života u tom gradu shvatili da uopće ne koristimo njegove prednosti odnosno mogućnosti.
Jednu večer smo sjeli svi zajedno i vrlo brzo smo donijeli odluku o povratku u Ploče, djeca su bila oduševljena, a supruga koja je nekad veća Pločanka od mene, iako se nije rodila ovdje, spakirala nas je doslovno u par dana koliko nam je trebalo da onu zagrebačku zamijenimo pločanskom adresom. Upravo kako sam i na početku rekao, mi kao nemirne duše, želimo da naša djeca iskuse život u raznim gradovima, mjestima i kulturama.
Kakvi su, po vama, uvjeti da u maloj sredini poput Ploča osoba postane uspješna odnosno da ostvari karijeru kakvu biste primjerice mogli ostvariti u nekim većim gradovima?
Budućnost Ploča prvenstveno teži ka zdravoj ekonomiji, zdravom poslovnom ekosustavu kao preduvjet, veću mobilnost. Ploče i okolica su mali i nerealno je očekivati da ćemo imati prilika za razvoj kao što to imaju milijunski gradovi ali svi mi imamo priliku promijeniti svoj mentalni sklop, odlučiti se na veće rizike, pokušati izaći iz zadanih okvira. Luka Ploče je naš najveći sustav i mene bi osobno veselilo kad bi oko nje bilo više malih poduzeća koji su povezani s lukom.
Grad ima perspektivu, ali treba biti jasno, pogotovo mladim ljudima da nije jedina mogućnost dolaska do novca otvaranjem ugostiteljskih objekata niti da se do velikog novca dolazi preko noći. Sve je i više malih biznisa koji nisu vezani samo za turizam.
Obiteljski ste i poslovni čovjek, kako vi vidite Ploče u budućnosti i možda još važnije, kako vidite Ploče sad u smislu razvoja grada i povratka mladih ljudi?
Najveća prednost Ploča, a govorim u svoje ime, je kvaliteta života koju pruža mala sredina. Dok smo živjeli u Dubaiju u Ploče smo dolazili jednom godišnje na odmor i uvijek bi primjećivali male pomake, bilo da je u vidu vizura grada, raspoloženje ljudi, mali ali konstantni pomaci. Bili smo sretni sa svakim novim posađenim stablom i svaki put kad bi došli osjećali smo se sve bolje i bolje.
Najveća briga bila nam je kako će nam izgledati život zimi, ali onda smo se sjetili adventa, šušura kojeg nekad dok sam ja bio mlad nije bilo. Shvatili smo da život u Pločama ide u nižu brzinu stresa, a višu kvalitetnijeg i ispunjenijeg života. Primjerice do 16 sati odradim posao za klijente i nakon internih aktivnosti ostane mi vremena za obitelj, druženje s prijateljima.
Šta usporediti sa večerom u dimarici na Baćinskim jezerima dok kuhamo brudet ili paprikaš, okruženi bliskim ljudima?! Kad izgovorim ovako naglas sve ljepote života u Pločama odluka o preseljenju bila je sasvim jasna.
Razgovarala: Eleonora Doboš
