By 1. O STEĆCIMA LOKALNO I GLOBALNO
Utvrdio sam samo 204 stećaka u Gradu Pločama što je zanemariv broj čak i u RH (oko 5 % od ukupnog broja), a kamoli i u zbiru svih država u kojima su registrirani (oko 0,3 % od ukupnog broja). Međutim razmatrajući odnos lokalnog i globalnog, tako mali broj stećaka u potpunosti je relevantan ako se radi o zanimljivim primjercima i nekropolama s određenim posebnostima koje ih razlikuju od drugih lokaliteta. A upravo je to slučaj sa stećcima Grada Ploča koji imaju brojne specifičnosti koje ih diferenciraju od stećaka s drugih područja. Najznačajnije osobitosti stećaka Grada Ploča jesu:
- Postotak ukrašenosti do sada ukupno evidentiranih 70 000 stećaka je oko 9 %, dok je na stećcima u Gradu Pločama tri puta veći jer iznosi oko 29 %. (59 primjeraka je ukrašeno od ukupnih 204),
- Na stećcima Grada Ploča možemo naći niz neobjašnjivih, nadrealnih i apstraktnih motiva kakve ćemo vrlo rijetko vidjeti drugdje,
- Stećci Grada Ploča u velikoj većini su bili ili se još uvijek nalaze na prapovijesnim kamenim gomilama (tumulima),
- Iznimno je zanimljiv i kontekst u kojem redovito nalazimo ostatke ili temelje crkvi/kapela neposredno uz prapovijesne gomile na svim in situ nekropolama stećaka (čije ostatke nalazimo na svih 5 netaknutih nekropola Grada Ploča) i
- Treba istražiti zašto je područje Grada Ploča potpuno bez stećaka pojavnih tipova sljemenjaka i stupova.
Daleko najzanimljivija nekropola Grada Ploča je Staro Greblje iznad Jezerca koju je 1886. opisao i skicirao brišćansko-pasičinski župnik don Petar Kaer. Ovdje ću opisati samo neke od najzanimljivijih reljefa koji se nalaze na stećcima te nekropole:
1. Stećak broj 12 ili „Kaerov stećak“ očigledno je bio meta „tragačima za blagom“ ili „pljačkašima zlata“ koji su ga u nekom trenutku u proteklih 150 godina oskvrnavili, prebacili na bok i prekopali grob ispod njega tragajući za bogatstvom. Na tom jedinstvenom stećku nalazi se reljefni prikaz ili predstava obredne primopredaje košare između dva gola muškarca ili dva čovjeka u skafanderima. Prikaz je smješten na bočnu stranu najvišeg stećka nekropole. Prvu interpretaciju te predstave dao je don Petar Kaer: Jedan od najznačajnijih stećaka je onaj koji prikazuje ljudske likove na bočnoj stranici: Dva gola muškaraca između sebe drže podignutu posudu, možda jedan cistus (op. a. košarica koja se nosila u drevnim vjerskim obredima). Riječ je ili o urni prinosa za darove ili dvoručki, drvenoj košari s dvije ručke, koja se još uvijek koristi u ovim krajevima i koja se stavlja na stolove povodom pogrebnih gozbi zvanih daće, koje često završavaju svađama pa čak i krvavim obračunima. Treba napomenuti da su ovi bareljefi izvedeni sa završnom obradom koja još nije viđena na stećcima.
Kada je udruga Obličevac vratila stećak na izvornu poziciju vidjeli smo da tih dvoje ljudi ne drže nepoznati predmet između sebe (kao što piše don Kaer), već jedan muškarac predaje drugom neki vrlo važan predmet – vjerojatno košaru ili pehar, moglo bi se pretpostaviti, u obrednoj ceremoniji. Odmah sam pomislio da je na stećku prikazan drevni događaj koji je ostao u kolektivnoj svijesti graditelja izvorne nekropole s predstavom direktne primopredaje znanja između dviju skupina ljudi. Štoviše, nakon što sam proučio izvještaje o recentnim arheološkim nalazima s područja Biokova, siguran sam da je na stećku prikazan prapovijesni motiv DVORUČNOG PEHARA koji se na ovim područjima rabio prije više od 4000 godina u vrijeme cetinske kulture. Radi se o nalazima:
- Dvoručni pehar ili posuda 1 iz Zagvozda (476 m n/v) pronađen 2007. godine u Jukića gomili 1 među ostacima gara u grobu 3, starosti ukopa od 2030. do 1880. g. pr. Kr.
- Dvoručni pehar s lokaliteta Lokva na Biokovu (1467 m n/v) pronađen 2022. godine u prapovijesnoj gomili među kostima trećeg groba, s 85 % vjerojatnosti starosti ukopa od 2410. do 2198. g. pr. Kr. (djelomične rezultate tog istraživanja je objavio Klik Ploče prije par dana https://www.klikploce.com.hr/senzacija-na-biokovu-pronaden-prapovijesni-grob-stocara-star-preko-4500-godina/)
Primjerci prapovijesnih dvoručnih pehara ili širokih pehara s dvjema nasuprotnim ručkama predstavljaju iznimnu rijetkost jer ih je do danas pronađeno, uz dva netom opisana, još dva na nalazištima Bajagić na Cetini i Shtoj u Albaniji. Indikativno je da su sva četiri primjerka pronađena u gomilama. Forenbaher ih svrstava u tip širokih pehara s dvjema nasuprotnim ručkama cetinskog lončarskog stila i opisuje nevelikim posudama, zapremine od oko jedne litre. Trbuh im je zaobljen, a neizrazito rame postupno prelazi u širok, blago ljevkast vrat. Dvije nasuprotno postavljene stegnute ručke povezuju rame s obodom.
Što onda zajedničko imaju artefakti pronađeni u Zagvozdu i na Biokovu s „Kaerovim stećkom“?
- Sva tri lokaliteta nalaze se unutar matičnog područja cetinske kulture, međusobno udaljena tridesetak kilometara zračne linije ili manje,
- Posude pronađene u Zagvozdu i na Biokovu pripadaju iznimno rijetkom tipu širokih pehara s dvjema nasuprotnim ručkama isto kao i dvoručni pehar prikazan na „Kaerovom stećku“,
- Prapovijesne kamene gomile u kojima su pronađeni artefakti kao grobni prilozi u Zagvozdu i na Biokovu ni po čemu se ne razlikuju od tumula iznad Jezerca na kojem se nalazi „Kaerov stećak“ i
- Don Petra Kaera koji se rodio u Makarskoj, tisuće puta prevalio je Biokovo, službovao i u Zagvozdu i u Bristi – Pasičini, proučavao upravo gradine, prapovijesne gomile i stećke, ali, naravno, ta točka već spada u sferu transcendentalnih dokaza.
Ono što, za sada, nemaju i ne dijele artefakti pronađeni u Zagvozdu i na Biokovu s „Kaerovim stećkom“ jest vrijeme nastanka. Dok dvoručne pehare iz Zagvozda i s Biokova službena arheologija određuje kao najstarije artefakte cetinske kulture, istovremeno „Kaerov“ i ostale stećke na nekropoli datira u srednji vijek. Međutim kao što smo vidjeli iz ove kratke analize, predstava na „Kaerovom stećku“ prikazuje događaj koji se odigrao daleko u prapovijesti i nikakve veze nema sa „Srednjim vijekom“.
Istočno od Iskisla – Novih Sela (Grad Metković) koji su od Jezerca udaljeni kojih petnaestak kilometara zračne linije, na samoj granici s BiH, nalazi se manji i nešto lošije klesan stećak s identičnim motivom, vrlo vjerojatno kovao ga je isti majstor. Prikazi s ta dva stećka za sada se, sa svojim jedinstvenim i unikatnim motivom primopredaje znanja ili roga obilja, nemaju s čim usporediti u dostupnoj literaturi.
2. Na stećcima broj 7 i 26 na nekropoli Staro Greblje iznad Jezerca u Bristi prikazan je motiv oranta koji se vrlo često pojavljuje kao tema na stećcima općenito. Orant u ranokršćanskoj umjetnosti predstavlja čovjeka ili ženu uzdignutih ruku u molitvi i takav motiv nalazimo na toj nekropoli u dvije varijante. Budući da je stećak broj 7 postavljen u prvobitni položaj prilikom čišćenja nekropole udruge Obličevac 2023. godine, motiv oranta koji se nalazi na njegovoj gornjoj plohi prvi put objavljuje se u bilo kakvoj literaturi jer možemo samo pretpostaviti da je za vrijeme don Kaera ležao na „pogrešnoj“ donjoj plohi, tako da ga svećenik nije mogao uočiti.
3. Na stećku broj 11 koji se nalazi odmah iza Kaerovog stećka prikazan je motiv ANKHA kojeg hrvatska enciklopedija opisuje kao:
Ankh – (staroegipatski: život, duša), križ života, križ s ručkom (lat. crux ansata), lik koji je u starom Egiptu bio simbol života. Nazivan, između ostalog i ključ života.
Kao i u slučaju „Kaerovog stećka“ s prikazom prapovijesnog dvoručnog pehara, ni ova dva motiva očigledno nemaju nikakve veze sa srednjovjekovljem. Ankh vuče korijen iz starog Egipta, a orant se javlja u ranom kršćanstvu prije više od 2000 godina. Na posljedično pitanje kako su ti simboli preživjeli ogromno razdoblje i česte promjene vjera i vjerovanja, pritom ostavši toliko religijski značajni da su klesani na nadgrobne spomenike jedne periferne zajednice u srednjem vijeku, trebala bi odgovoriti struka.
4. Stećak broj 3 prikazuje apstraktnu geometrijsku formu koja savršeno precizno slijedi ispupčenu podlogu, odnosno oblik gornje plohe stećka. Nitko do sada nije interpretirao tu predstavu, stoga je iznimno teško tumačiti značenje prikaza koji je napravio nepoznati umjetnik iz, još uvijek, neutvrđenog razdoblja, tim više što postoji vrlo malo analogija u dostupnoj literaturi. Međutim taj prikaz me podsjeća na gotovo identičan motiv koji se pojavljuje na tetovažama bosansko-hercegovačkih katolkinja koje su ih trebale zaštititi „da ne bi pale“ u osmanlijske ruke . Je li i taj motiv preživio toliko dugo u kolektivnoj svijesti autohtonog naroda tako da se tisućama godina prenosio s koljena na koljeno i aplicirao na različitim medijima?
Tijekom pisanja knjige Ilirski krugovi života u Gradu Ploče, Plini i Donjoj Neretvi, bio sam u potpunosti uvjeren da pišem o lokalnom fenomenu (ilirskim gradinama i gomilama) na ograničenom zemljopisnom prostoru (Donja Neretva) koja će možda zanimati dio obrazovanijeg stanovništva Donje Neretve i neke profesore povijesti ili arheologije van tog prostora. O, kako sam samo bio u krivu. Knjiga je izazvala nevjerojatnu pozornost i interes na način da se i danas uspješno prodaje, još uvijek primam komentare iz čitave Hrvatske, ali i pozive iz svih susjednih država koje razumiju hrvatski, a imao sam i upita da knjigu prevedem na engleski jezik.
S navedenim iskustvom počeo sam pisati drugu knjigu u potpunosti shvaćajući da više ne postoji, barem ne u temi koju opisujem, podjela na lokalno i globalno, već da je ona postala univerzalna, uz uvjet da se piše na visoko kvalitetnoj razini i uz predočavanje uvjerljivih dokaza, argumenata i referenci. Tako sam pristupio i opisivanju stećaka Grada Ploča jer tako mali broj stećaka u potpunosti je relevantan ako se radi o zanimljivim primjercima i nekropolama s određenim posebnostima koje ih razlikuju od drugih područja. A upravo je to slučaj sa stećcima Grada Ploča koji imaju brojne osobitosti koje ih diferenciraju od ostalih stećaka. Kada pisanju pristupite na takav način, otvaraju Vam se neslućene mogućnosti i prelazite samopostavljene granice u izražavanju i iznošenju argumenata i dokaza.
Miško Erak, autor knjige Ilirski krugovi života u Plini, Gradu Ploče i Donjoj Neretvi, dobitnik osobne nagrade Grad Ploča za 2023. godinu i predsjednik udruge za očuvanje kulturno-povijesne baštine Obličevac.
FOTOGRAFIJE:
Naslovnica – Naslovnica knjige „Kamena knjiga mrtvih – Stećci Grada Ploča“ koja uskoro izlazi iz tiska s nazivom prvog članka „O stećcima lokalno i globalno“
Slika 1. – „Kaerov stećak“ ili stećak broj 12 na nekropoli Staro Greblje iznad Jezerca na čijoj se bočnoj plohi nalazi jedinstvena predstava primopredaje dvoručnog pehara
Slika 2. – Fotografije rekonstruiranog dvoručnog pehara iz Zagvozda (Izvor: Olujić, Istraživanja dvije kamene gomile na području Zagvozda, Opusc.archaeol. 36, Zagreb, 2012., foto 1: M. Gregl, foto 2: B. Olujić)
Slika 3. – Crtež grafički rekonstruiranog dvoručnog pehara s lokaliteta Lokva na Biokovu (izvor: Bekavac i Miletić, Kulturni krajolik Biokova, reciklaže u kršu, Zadar, 2024.)
Slika 4. – Istu predstavu kao na „Kaerovom stećku“ nalazimo i na gornjoj plohi stećka na nekropoli Vrućica, Iskisli, Nova Sela pored Metkovića
Slika 5. – Motiv oranta na gornjoj plohi stećka broj 7 na nekropoli Staro Greblje iznad Jezerca, prvi put objavljen
Slika 6. – Motiv oranta na gornjoj plohi stećka broj 26 na nekropoli Staro Greblje iznad Jezerca
Slika 7. – Na gornjoj plohi stećka broj 11 jedinstven je reljefni motiv ankha na ispupčenoj podlozi štita
Slika 8. – Stećak broj 3 na nekropoli Staro Greblje iznad Jezerca predstavlja, po svojoj konstruktivnoj reljefnoj izvedbi, iznimno rijetku plastičnu geometrijsku formu, dok motiv podsjeća na tetovaže bosansko-hercegovačkih katolkinja
Slika 9. – Motivi koji se pojavljuju na tetovažama bosansko-hercegovačkih katolkinja po Truhelki (izvor: Tetoviranje katolika u BiH, GZM 6 iz 1894. godine, sveska II, str. 249.)
Slika 10. – „Kaerov stećak“ u prirodnom okruženju
