By Koliko smo samo puta, u svakodnevnim obavezama, stresu i nedostatku vremena, izgovorili rečenicu: “Dobro je, djeca će ručati u vrtiću!”
Koliko su samo svim mamama i tatama, ove žene kraljice olakšale život, znaju svi oni čija su djeca pohađala Dječji vrtić Ploče.
Na ulazu u sami vrtić već za ranog jutra čujete lupanje suđa, smijeh kuharica i opojan miris njihove kuhinje. Nemalo puta smo znali reći doma za ručkom, ovaj je gulaš kao onaj u vrtiću. Nekada nas mirisi znaju toliko nostalgično dotaknuti da i nas odrasle vrate godinama unatrag u vrtićko doba. A danas smo se na licu mjesta sami uvjerili kako izgleda radni dan trima kuharicama.
Nije jednostavno, a ni lako pripremiti doručak i ručak za svu djecu vrtića još k tome ukusnu i po dječjem izbirljivom nepcu, ali kod naših kuharica dolazi se i po repete. Marijana Jerković u kuhinji radi sedamnaest godina i kaže nam kako se raduje svakom radnom danu.
– Dan u kuhinji počinjem sa osmijehom i kad s takvim optimizmom ulazite u kuhinju ništa vam nije teško – govori nam Marijana veselo.
Marijana ima pedeset i osam godina, dva odrasla sina i tri unučice i uz sve svoje obaveze teško da ćete je zateći namrgođenu.
A naše kuharice zaista imaju pune ruke posla, jer osim samog kuhanja pred njima su zadaci pripreme, osmišljavanja, održavanja, pranja suđa i svih onih poslova vezanih za besprijekornu kuhinju. Magdalena Petrović u vrtiću radi šest godina, a u kuhinji se pridružila svojim kolegicama prošle godine. Magdalena je četrdesetosmogodišnja mama trojici sinova i naučena je na brzinu i spretnost u kuhinji.
– Sa mojim kolegicama mi je jako lijepo raditi, a najvažnije nam je da su djeca zadovoljna. Najviše vole makarone, rižot i pohano meso. Naša medicinska sestra Magdalena Despetović Majstrović brinući o zdravoj prehrani uvela je u jelovnik i makarone s tunom, koju su djeca jako dobro prihvatila, a to nam i je prioritet, raznovrsna, zdrava i ukusna hrana – otkriva nam Magdalena.
Alfa i Omega vrtićke kuhinje uz kolegice je Antonija Ana Vukmir. Ponosno ističe kako je mama troje djece, dvoje unučadi i jedno na putu. Sa svojih pedeset i dvije godine broji čak dvadeset i devet godina rada u vrtiću.
‐ Uz dobru komunikaciju među kolegicama nema straha od posla. Ne odvajamo poslove, sve radimo zajedno, dan započinjemo osmijehom, kroz dan se i diskutiramo s čime se slažemo, a s čim ne, ali najvažnije je od svega da ne postoje zadnje misli. Iskrene, direktne, ljudske, to je ono što ovu kuhinju čini najtoplijom i najveselijom, što znaju i naša djeca, roditelji i djelatnici – govori nam Antonija dok priprema doučak za naše najmlađe.
I sve je točno onako kako su i opisale, dok smo razgovarali za vrijeme doručka tete su dolazile sa praznim zdjelama tražeći još grisa za djecu, a i mene odraslu su počastile najukusnijim grisom koji ima okus vrtića i djetinjstva. Možete ga tisuću puta doma spremiti ali jednostavno nije onaj vrtićki.
Divne žene, one koje ne vidite, a koje toliko toga daju upravo nama najmilijima, našoj djeci.
Autor: Eleonora Doboš
