By 
I ove godine Narodna knjižnica Ploče obilježava Svjetski dan lutkarstva i po prvi put Svjetski dan šuma, radionicom i izložbom 21. (utorak) ožujka u 18:30. U sklopu izložbe pod nazivom “Minuta za male zelene” održat će se i radionica za djecu i odrasle. Autorica koncepta izložbe i voditeljica radionice Božena Delaš, dramski i lutkarski pedagog osmislila je zanimljivo kreativno druženje uz zelenu čajanku.
Hrvatski centar UNIMA (krovna organizacija lutkarske umjetnosti i udruga koja okuplja lutkarske profesionalce s ciljem širenja, razvitka, i promocije lutkarske umjetnosti) i ove je godine povodom Svjetskog dana lutkarstva, koji se u cijelom svijetu obilježava 21. ožujka, objavio poruke istaknutih osoba iz svijeta lutkarske umjetnosti.
Hrvatsku poruku ove godine napisala je dramaturginja Ana Prolić.
Ljudsko tijelo, za razliku od lutke, ima ograničenja. Ne može letjeti, odjednom se izdužiti ili skupiti, skakati po krošnjama stabala, ma puno toga ne može. Tijelo lutke oživljeno rukama vještog lutkara, može gotovo pa sve, pa i upasti u čudesne svjetove gdje fizikalni zakoni prestaju postojati i vlada samo mašta. Hrabro i odvažno, kreativno i inovativno lutkarsko kazalište može gotovo pa sve. I čini sve. Vrijeme je da se otrgne ideji da pripada gotovo pa samo kazalištu za djecu i da uđe u prostor kazališta za odrasle te pokaže sav svoj potencijal, svoju paletu, kao što krošnje stabala pokazuju svoje čudesne transformacije.
Sretan Svjetski dan lutkarstva, dan nepresušnog mogućeg!
Svjetsku poruku napisala je češka lutkarica Nina Malikova.
Pandemija, ratni sukobi i sve ozbiljniji ekonomski problemi posljednjih nekoliko godina otežavaju život svima nama jer svi ti nemiri stvaraju napetost, pobuđuju strah i tjeskobu što se tiče budućnosti. Brige su se nastanile u našim glavama i na našim licima.
Naravno, ne mogu ni zamisliti kako je bilo živjeti u prethodnim stoljećima. Ali, pogledamo li povijest malo pomnije, vidjet ćemo da su slične situacije – mada u drukčijem obliku i drukčijem svjetskom poretku – postojale i prije našeg vremena. Usprkos tome, ljudi su vjerovali u ljubav, imali djecu i pokušavali ne samo preživjeti, nego i napredovati.
Čak i u najmračnijim vremenima, uvijek je postojalo nešto što im je u tome pomagalo, a cijeli niz povijesnih izvora govori nam da je kazalište lutaka sa svojim drevnim magičnim moćima bilo dio te priče. Ta moć počiva u samim temeljima lutkarskog kazališta. Kao stilizirana kazališna forma sa samosvojnim metaforičkim izrazom, lutkarstvo prikazuje ljudsku stvarnost, ali također traži – katkad humoristički, katkad sasvim ozbiljno – rješenja.
U pokušaju da prikaže naše živote, kazalište lutaka često je prosvjedovalo protiv neumitnih sila sudbine. Kao umjetnost, ono odražava najteže životne situacije, bilo osobne bilo društvene, kroz karikaturu ili glorifikaciju. Granice lutkarskog kazališta u novije su se vrijeme proširile, a ta je umjetnost danas prepoznata u cijelom svijetu kao sastavni dio kazališne kulture 20. i 21. stoljeća.
Lutkarsko kazalište njeguje tradicionalne forme umjetničkog izražavanja, ali se služi i novim tehnologijama, iskorištavajući njihove multimedijske prednosti ili njihovu sposobnost da nas zabave i da nas dirnu. Međutim, hrabro brani položaj koji je izborilo i kojim se ponosi.
Svijet će biti bolje mjesto nego što nam se to danas možda čini. U to svi vjerujemo i želimo vjerovati. I zato se nemojmo odricati životne radosti zbog strahova koji nas muče. Vjerujmo da i dalje možemo imati povjerenja u Pulcinella, Puncha, Guignola, Kašpáreka, Karagöza, Vidušaku, Mobaraka i cijeli niz drugih junaka iz te beskonačne galerije likova koji prikazuju ljudsku komediju te vjerovati, kao toliki naraštaji prije nas, u njihovu pobjedu u borbi protiv smrti.
Ne dopustimo brigama da nas sputavaju, iskoristimo moć kazališta lutaka u njegovim različitim oblicima i još jednom prizovimo radost i užitak stvaranja i izvedbe.
