By 
Mate Antunović otišao je s Poljuda. Jedan od najvećih junaka velikog prošlosezonskog uspjeha juniora ‘bijelih’ otišao je na posudbu u Monzu. Talijanski prvoligaš želio ga je već duže vrijeme, na kraju su s Hajdukom pronašli zajednički jezik i stasiti napadač preselio je na Apenine.
– Kad sam dolazio razmišljao sam kako će sve izgledati. Bio sam uzbuđen. Jako su me željeli dovesti. Prvi dojmovi su odlični, bolje je nego što sam očekivao. Dočekali su me super. Želim se zahvaliti gospodinu Mauru Bianchessiju i legendarnom Adrianu Gallianiju. Velika je čast doći među takve ljude – priča nam Antunović, a zatim otkriva je li se susreo s Gallianijem, nekada glavnim operativcem slavnog Milana iz vremena Silvije Berlusconija.
– Nisam ga još vidio, ali znam da je on velikan talijanskog nogometa, zajedno s pokojnim Silvijom. Nadam se da ću ga sresti što prije.
U Monzi igra i jedan Hrvat, Mirko Marić. Jeste li se vidjeli?
– Javio mi se prvi dan čim sam došao. Poslao mi je poruku da mu se javim što god mi treba. Popili smo kavu, upoznali se. Svaka mu čast, to mi puno znači kao mladom igraču koji je stigao kao stranac u Italiju.
Kakvi su uvjeti za trening?
– Prva ekipa ima odlične uvjete, ali i Primavera ima svoj trening centar. Puno terena, teretana. Malo se klubova u Italiji može pohvaliti da imaju svoj trening centar.
Kakvi su Monzini planovi s tobom. Hoćeš li na početku igrati za mladu momčad, tzv. Primaveru?
– U početku dok se ne priviknem igrat ću za Primaveru. Trenirat ću s njima, radit ću dan po dan. Nadam se da ću se uskoro dokazati i biti s prvom ekipom. Debi? Vidjet ćemo što kaže trener Lupi. Mislim da bih mogao zaigrati već idućeg vikenda protiv Frosinonea.
Dosta je pažnje u javnosti privukao tvoj odnos s Alenom Bokšićem. Što možeš reći o tome?
– Alen Bokšić meni nije ni bio agent. Mi smo kućni prijatelji. Naš odnos je odličan, kao što je bio i prije. On mi daje savjete, rekao mi je da odlučim što mislim da je najbolje. Imam svoje agente i menadžere. Boka nije menadžer. On je ljudina i moj drugi otac.
Posljednju utakmicu odigrao si na pripremama u Sloveniji. U kakvom si fizičkom stanju?
– Zadnju utakmicu sam odigrao protiv Trnave. Od tada sam trenirao samostalno. Fizički sam zdrav, trebam se vratiti u ritam momčadskih treninga. Vjerujem da ću uskoro biti na top nivou.
Jesu li ti pripreme u Sloveniji bile pokazatelj da s tobom na Poljudu nemaju ozbiljne planove?
– Svi znamo da je u napadu Hajduka Marko Livaja. On je daleko najbolji igrač hrvatske lige i jasno mi je da ne mogu trenutno igrati pokraj njega, ali isto tako ne znači da neću moći kroz par godina. Bio sam svjestan da moram negdje tražiti minute. Tražio sam rješenje svjestan činjenice da se neću naigrati ako ostanem u Hajduku. Imao sam par opcija, izabrao sam najbolju. I dalje sam igrač Hajduka, nikad ne znaš što sutra može biti.
Nakon priprema u Sloveniji trenirao si individualno, kako je to izgledalo?
– Trenirao bih najmanje jednom dnevno s trenerom Darijom Anićem Kremićem. Njemu sam jako zahvalan, on mi je kao dio obitelji. Puno mi pomaže, ide svugdje sa mnom. Odličan je čovjek i veliki znalac. On je stigao sa mnom na potpis, sada je otišao, ali će se sigurno vratiti.
Na čemu najviše radite?
– Radimo na svemu, od glave do pete, sve moguće vježbe. On je zaslužan za 90% stvari koje radim dobro. Skok? Od malih nogu sam imao skok igru, ali naravno da je i on zaslužan što mogu skočiti više nego prosječan nogometaš.
Kako si doživio odlazak iz Hajduka?
– Malo su mi pomiješane emocije. S jedne strane sam sretan što sam došao negdje gdje ću igrati, a s druge strane ostaje mali žal. Hajduk volim najviše od svih klubova na svijetu, ali prioritet su mi minute i nogomet. Treba razmišljati glavom.
Je li te Hajduk želio zadržati?
– Hajduk me htio zadržati. Nisu me htjeli prodati. Htjeli su da odem na posudbu bez opcije otkupa, ali ja mislim da je ovo za mene najbolji izbor.
Kako su na tvoj odlazak reagirali tvoji dojučerašnji suigrači iz juniorske momčadi?
– Čuo sam se s većinom. Čestitali su mi. S nekima se čujem na dnevnoj bazi. Drago im je i zaželjeli su mi sreću.
Sjetiš li se i danas prošlosezonske sezone iz snova i puta do finala Lige prvaka mladih?
– Nema dana kada mi ne prođe kroz glavu ta sezona. Baš sam rekao svom privatnom treneru da bih dao sve da mi se ponovi takva sezona. Svaki dan se prisjetim anegdota koje smo prošli na putovanjima, zafrkancije u svlačionici…To su stvari koje ti ostaju za cijeli život – zaključio je Antunović, spreman i motiviran za novi iskorak.
