By Osam malenih djevojčica stoji na pozornici i nervozno promatra okupljenu publiku. Oko struka su im zavezane suknjice koje su same napravile dva dana prije, a u ruci je lepeza koju su isto tako same oblikovale. U tome im je pomogla Mandalena Sinković Pavlović, voditeljica Općinske knjižnice Gradac., prenosimo lijepu priču iz Jutarnjeg lista.
Kakve veze imaju djevojčice koje u trenutku kad naša priča počinje upravo istrčavaju na pozornicu kako bi plesale balet, gradska knjižnica i autorica ovih redaka? Poveznica im je – ples. Malene plesačice prijavile su se u trodnevnu baletnu radionicu, koja se već druge godine događa upravo u knjižnici mjesta Gradac, smještenog na kraju Makarske rivijere.
Autorica ovog teksta je, pak, imala čast još jednom voditi radionicu plesa.
“Premda sam po obrazovanju i poslu novinar, baletom se rekreativno bavim već 17 godina. Kao knjiški moljac, jasno je da u svom rodnom mjestu imam člansku iskaznicu i da dolazim po literaturu za plažu, pa je u razgovoru s Mandalenom prošle godine pala ideja da održim prvu radionicu baleta za djecu. Bila je uspješna, pa smo je odlučili ponoviti i ove godine” – piše autorica u Jutanjem.
Nije ni najmanje jednostavno u tri dana nekoga naučiti plesati neku koreografiju, a posebno ne ako se on inače nekim plesom ne bavi. Ako se uz to doda da je dobna skupina od pet do deset godina, jasno je kako je to lavovski posao. Kako biti zanimljiv, a imati autoritet? Kako ih navesti da otplešu još jednom, a da im to ne bude gnjavaža? I ono što je meni najvažnije: kako ih navesti da se bezglavo zaljube u balet?
Osim plesa, djevojčice su saznale i ponešto o plesnoj opremi, terminologiji…
Kako u svega dva i pol sata nekome otkriti ponešto o baletu, naučiti ga poneki pokret, dati vremena za izradu suknje i lepeze, uvježbati koreografiju i otplesati je? Inače bi to bila prilično nemoguća misija, ali kada čovjek ima pred sobom osam dražesnih malenih glava, koje su strašno uzbuđene zbog ideje da će plesati balet, onda je i to ostvarivo.
Prije same predstave roditelji su dobili objašnjenje o tome što će točno imati priliku vidjeti
“Odabrala sam prilično zahtjevnu glazbu, priznajem. España cañí skladba je na koju se uglavnom pleše Paso Doble, no jednom sam, u Plesnom studiju Edite Cebalo, plesala upravo na nju i ostala mi je u sjećanju. Kad sam razmišljala na što plesati, palo mi je na pamet da bismo mogle upravo na tu skladbu. Dok smo lani više bili glazbeno i koreografski nježni (Edvard Grieg, Jutarnje raspoloženje), a ja sam bila van pozornice, ove sam godine odlučila zaplesati s osam djevojčica. I bilo nam je sjajno. Četiri su puta mijenjale formaciju, a imale su svaka i svoj maleni solo. Bilo je tu svega: skokova, okreta… Premda je bilo jasno kako ih je strah izaći na scenu, jer su u publici bili njima najdraži ljudi, junački su to odradile.
Nakon što smo otplesale, jedna od njih je došla i pitala kada imamo balet sutra. Upravo to je bio moment zbog kojeg se ta radionica radila: donijeti barem dašak baleta djeci koja ga, uglavnom, inače nemaju gdje plesati” – piše novinarka Jutarnjeg lista svoja iskustva s malim gračkim balerinama.
