By Mlada 27-godišnja Pločanka Lucija Majstrović posjetila je čak četrdeset i četiri zemlje za koje kaže da je svaka posebna na svoj način, no ipak Hrvatska je za nju najljepša zemlja na svijetu. Nakon rada u Americi, ove godine odlučila se vratiti u svoj mali rodni grad jer kako kaže, “želi živjeti hrvatski san.”
Ono što je vratilo je kako kaže obitelj, prijatelji, more i naravno, babina domaća spiza.
Za početak, reci nam kako si se iz malog mjesta otisnula u Ameriku?
Ljubav prema putovanjima naslijedila sam od svoje bake, a želju da postanem turistički vodič dobila sam kao učenica gimnazije u Pločama, kad smo bili na ekskurziji. Kada sam otišla u Zagreb, vrlo brzo sam ostvarila svoju želju i postala vodič. Korak po korak, jedan dan su me pozvali da vodim svoju srednju školu na ekskurziju. Kao da je jučer bilo, sjećam se trenutka kada smo krenuli ispred hotela Bebić i mog osjećaja da sam napravila puni krug i uspjela u svemu što sam htjela. Oduvijek sam voljela povijest, a moj srednjoškolski profesor povijesti Andrija Pećar bio je na toj ekskurziji. Ovaj put kao moj svojevrstan kolega, što mi je bilo posebno drago.
Kako sam nekoliko godina radila kao turistički vodič, stalno sam putovala sve dalje i dalje. Na putovanju u Grčkoj upoznala sam kolegu koji je već bio u Americi na isti način na koji sam ja na kraju otišla. Za program sam čula od njega te nije dugo trebalo da se i sama prijavim. Od novca kojeg sam zarađivala putujući i radeći kao vodič, platila sam prvu Ameriku. To je bilo 2019. godine, a ja sam trebala ići na ljeto 2020. Kako je došla korona, nisam otišla, ali sam uhvatila priliku 2021. godine.
Program na kojem sam bila zove se Work and Travel, a na njega se mogu prijaviti samo studenti. Funkcionira tako da se prijaviš u agenciju koja se bavi tim jer bez agencije ne možeš dobiti potrebnu vrstu vize (J1 vizu). Oni ti nađu posao, a u mom slučaju i smještaj. Nakon toga ideš u američku ambasadu na razgovor za vizu. Hrvatskim državljanima je vrlo lako dobiti i koga god znam od naših ljudi u Americi, nikada nikome nije bila odbijena. Program traje samo preko ljeta (kada su studenti slobodni), a radi se tri mjeseca, nakon čega dolazi grace period, što je mjesec dana namijenjen za putovanje. Četiri puta sam bila u Americi i svaki put sam zatražila ovu vrstu vize, a ako na kraju želim putovati nešto više, vrlo je lako dobiti ESTA-u. To je elektronička turistička viza dostupna svim Hrvatima od 2022. Godine. Ona uvelike olakšava ljudima koji u SAD žele turistički, a potrebno je samo internetska veza i sat vremena.
Što trenutno radiš i gdje živiš?
U Americi sam radila kao server, što je njihov termin za konobara. Restoran u kojem sam radila nalazi se na otoku Martha’s Vineyard, koji je jako poznat u američkim krugovima. Tu su kuće imali neki od najpoznatijih Amerikanaca, poput J. F. Kennedyja i obitelji Obama. Restoran u kojem sam radila je fine dining restoran u koji dolaze vrlo poznate osobe. U svojoj karijeri imala sam priliku osobno poslužiti predsjednika Gane, Jamieja Dimona i mnoge druge, ali najpoznatija je definitivno obitelj Obama, koja je čest gost. Omiljeni smo restoran gospođe Michelle, a ponekad joj se pridruži i suprug te njihove dvije kćeri.
Restoran radi sezonski, tako da više nisam zaposlena tamo, ali sam također odlučila da više neću slijediti američki san jer je moj san nešto drugačiji. Ja sanjam hrvatski san.
Svjesna sam da ovdje neće biti tako lako, i moram priznati da mi nije svejedno kada govorimo o pronalasku posla, ali imam veliku volju i nadam se da će prilika za mene doći. Amerika neće nigdje pobjeći te će me uvijek čekati ako se odlučim vratiti. Trenutno se još uvijek raspakiravam i živim u Pločama.
Koje su neke veće, upečatljive razlike u životnim navikama Amerikanaca i nas Europljana?
Meni se puno više sviđa naš stil života jer ništa nije toliko užurbano kao u Americi. Ovdje se obitelj i prijatelji puno više cijene, dok su tamo svi odnosi nekako površniji. Oni imaju toliko problema da se to ne može izbrojiti, a najviše bih naglasila psihičke bolesti i alergije. Barem svaka druga osoba pije neki lijek za smirenje ili neko drugo psihičko stanje. Što se tiče alergija, prvo pitanje svakog konobara u restoranu kada priđe stolu je: “Imate li ikakvih alergija?” Odgovor je jako često potvrdan.
Koliko si zemalja posjetila dosad?
Imam 27 godina i trenutno sam posjetila 44 zemlje. Meni iskreno ne zvuči puno, ali ne zadajem si velike ciljeve. Cilj mi je barem dvije godišnje, a za sada mi ide puno bolje od toga jer sam ove godine posjetila 9 novih država.
Sigurno je svaka zemlja lijepa i posebna. Koju bi izdvojila kao onu koja je na tebe ostavila dojam i zašto?
Meni je Hrvatska stvarno najljepša zemlja na svijetu, ali priznajem da je velika mogućnost da je to subjektivno. Tome pridonosi i to što sam obišla cijelu Lijepu našu uzduž i poprijeko te što imam jako puno znanja o njoj (završila sam tečaj za lokalnog vodiča, imam magisterij iz povijesti te također magisterij iz upravljanja doživljajem u turizmu, s fokusom na hrvatski turizam). Stvarno nigdje nisam vidjela more kao naše.
Ove godine sam prvi put posjetila Aziju i mogu reći da me oduševila. Bila sam na Tajlandu, u Vijetnamu i u Kambodži, i sve je bilo prekrasno na svoj način. Dvije zemlje kojima se uvijek rado vraćam su Italija i Španjolska. 2023. godine sam živjela i radila u Granadi u Španjolskoj, te je to razlog zašto mi je ta destinacija pri srcu. Međutim, dvije destinacije koje su me potpuno opčinile, a obje su u SAD-u. To su Havaji i New York. Dvije potpuno različite destinacije, ali svaka posebna na svoj način.
Prirodne ljepote na Havajima nisam vidjela nigdje drugdje na svijetu. Planine su čarobne, kad ih gledaš, osjećaš se kao najsretnija osoba na svijetu. S druge strane, New York je džungla, kao što kaže pjesma, “Welcome to the jungle”. Gotovo da ne postoji stvar koju tamo ne možeš napraviti. Taj grad te stvarno uzme svojom energijom, a ja sam se zbog te energije vraćala šest puta. Također sam ogroman obožavatelj Broadwayja i samo to bi me moglo dovesti u New York.
Kako mladi ljudi žive u Americi? Je li i oni, što se kaže, “krpaju kraj s krajem” svaki mjesec?
Kao i kod nas, zavisi kako se tko snađe, ali moram reći da su rijetki ljudi koje znam u velikim financijskim brigama. Kod njih je trend kreditnih kartica puno veći nego kod nas i imam osjećaj da svi žive u minusu. Čak i ako imaju novaca, sve se plaća kreditnim karticama, a onda se kasnije taj dug vraća. Limiti su također puno veći i jednostavno moraš biti baš nemaran da se nađeš na rubu. Unatoč tome, nigdje na svijetu nisam vidjela toliko beskućnika kao u Americi. Dosta je ljudi koji se ne znaju izvući s tog ruba, a država ne radi previše kako bi se takvi slučajevi riješili, a niti društvo nije suosjećajno prema njima. Iako ih ima puno, to je ipak manjina Amerikanaca, pa bih rekla da ipak, što se financija tiče, Amerikanci žive jako dobro.
Nedavno su održani izbori za predsjednika SAD-a, i unatoč kontroverznoj politici Donalda Trumpa, ipak je pobijedio i to nadmoćno Kamalu Harris. Po tebi, zašto je to tako? Kakvih promjena su željni Amerikanci?
Uh, o ovome bih mogla pričati do sutra. Prvo želim reći da Trumpova pobjeda nije tako nadmoćna kao što se čini. Glasalo je nešto više od 150 milijuna Amerikanaca, a po broju glasova, Kamala je imala samo 2,5 milijuna glasova manje od njega, što je 1,5%. Pobjeda se čini nadmoćnom zbog sustava glasanja u Americi koji se temelji na elektorskim jedinicama. Na primjer, kada je Trump zadnji put bio predsjednik, Hillary Clinton je imala 3 milijuna glasova više od Trumpa, ali je Trump ipak odnio pobjedu zahvaljujući sustavu glasovanja. Što se tiče politike, Amerikanci su jako podijeljeni i mislim da se tamo vidi veća razlika između ljevice i desnice jer su obje opcije usmjerene na svoje ideje i ne naginju ka centru, što se, po mom mišljenju, danas događa i u Hrvatskoj.
Amerika je oduvijek bila zemlja imigranata, u konačnici, poubijali su skoro sve domoroce, koji danas imaju poseban zaštićen status, a svi ostali su došli odnekud. Amerika je mlada država. No, u zadnje vrijeme ima jako puno nelegalnih imigranata i to svima smeta. Mislim da je to jedna od ključnih stavki zbog kojih su ljudi podržali Trumpa, a i zbog toga što je obećao povoljnije poreze.
Koji su tvoji planovi za budućnost?
Trenutno sam u procesu traženja posla u našem kraju. Čini mi se da se moj život u koferu privodi kraju te da sam spremna malo odmoriti od pakiranja. No, to ne znači da neću otići na nešto kraće putovanje. Lista želja je ogromna.
Kako bi savjetovala nekoga tko razmišlja o preseljenju u SAD? Što je sve potrebno da bi se dobila radna viza?
Moram reći da nije tako lako s radnom vizom, dok je s druge strane s turističkom vrlo lako. Ja sam imala sjajnu priliku iskoristiti studentski status, ali tko nije student, bit će nešto teže. Za mlade ljude koji su završili bilo koju školu postoji program Internship, a da bi se prijavili za njega također bi vam trebala pomoć agencije. Viza je ista kao i moja, J1. To znači da se mladi ljudi nakon završene srednje strukovne škole, nekog tečaja ili fakulteta mogu prijaviti za ovaj program. Nešto ozbiljnije je H2B viza, ali ja o njoj ne
znam mnogo. Sve zavisi čim se bavite i žele li vas tamo.
Za praznike si u Pločama, a nakon toliko posjećenih mjesta, gotovo cijeli svijet si obišla, što te vuče u naš mali grad?
Iskreno ću vam reći da su to najviše obitelj i prijatelji. Fali mi ljeto na našem moru, da otvorim oči dok ronim i da vidim noge dok plivam. Fale mi bezbrižne kave na rivi, a i babina domaća spiza.
Sa tolikim iskustvom i znanjem o znamenitostima i pojedinostima gradova diljem svijeta, kako bi i po čemu istaknula grad Ploče? Što bi rekla svojim prijateljima i znancima koji nisu odavde, zašto da nas posjete?
Rekla bih zbog ljudi! Naš kraj ima iznimne prirodne ljepote, ali kad naš čovjek ispred tebe izvadi sve što ima, a tu najviše mislim na svoju osobnost i osmijeh, tako nešto se ne može svugdje naći. Emocije su najvažniji dio svakog doživljaja.
Razgovarala: Eleonora Doboš
