By Kroz projekt “Dugin put” provedeno je prvo istraživanje o iskustvima i potrebama mladih LGBTIQ+ osoba u Dubrovačko-neretvanskoj županiji. Naime, projekt “Dugin put” provodi udruga Bonsai iz Dubrovnika uz partnerice, Dugine obitelji iz Zagreba i Lezbijsku organizaciju Rijeka “LORI” od 1. listopada 2022. do 1. lipnja 2023. godine. Ukupna vrijednost projekta je 15 tisuća eura, što je osigurano kroz financijske podrške Islanda, Lihtenštajna i Norveške u okviru Europskog gospodarskog prostora i Norveških grantova.
U svrhu postizanja postavljenih ciljeva provedeno je istraživanje u dvije etape. U prvom dijelu provedeno je kvantitativno istraživanje online anketom, dok je u drugom provedeno kvalitativno istraživanje s pomoću fokusnih grupa.
– Glavni cilj istraživanja bio je ispitati iskustva i potrebe mladih LGBTIQ osoba u Hrvatskoj u dva područja života: (1) iskustva otvorenosti u izražavanju vlastitog LGBTIQ identiteta, zastupljenosti LGBTIQ tema u nastavi te nasilja i uznemiravanja tijekom obrazovanja; i (2) iskustva korištenja sadržajima i uslugama koje nevladine organizacije pružaju LGBTIQ mladima te potrebe i želje vezane uz te sadržaje i usluge. U svrhu postizanja postavljenih ciljeva provedeno je istraživanje u dvije etape. U prvom dijelu provedeno je kvantitativno istraživanje online anketom, dok je u drugom provedeno kvalitativno istraživanje s pomoću fokusnih grupa. U kvantitativnom dijelu istraživanja sudjelovale su 373 osobe od 15 do 30 godina, koje su u prosjeku imale 23 godine (SD = 4,13), stoji u istraživanju.
– Rezultati istraživanja o potrebama LGBTIQ+ mladih na području naše najjužnije županije jasno pokazuju zatvorenost, nerazumijevanje, strah od nasilja, uvreda i izbacivanja iz društva i obitelji – to su samo neke od specifičnih poteškoća s kojima se susreću u svojoj sredini, školi, obitelji zbog svoje seksualne orijentacije i/ili rodnog identiteta. Čak 68 posto ispitanih planira se iseliti ili razmišlja o iseljenju iz svoje županije, a za njih 73 posto nemogućnost otvorenog življenja svog LGBTIQ+ identiteta potpuni je ili jedan od razloga iseljenja, istaknunla je je Antonija Stojanović Almesberger iz udruge LORI, inače koordinatorica istraživanja na projektu.
Od ispitanih, najveći postotak, njih 98 posto, o svom identitetu je otvoreno bliskim prijateljima/icama, koji u velikoj mjeri i reagiraju pozitivno (kod 85 posto ispitanih). Međutim, kod uže obitelji, u okviru koje bi bilo idealno da mladi uživaju povjerenje i podršku, u najvećem postotku znaju ili djelomično znaju sestre (64 posto), potom majke (57 posto) i braća (53 posto), dok o njihovom identitetu najmanje znaju očevi (45 posto). Negativno su u najvišoj mjeri reagirali očevi (kod 69 posto ispitanih), dok su majke negativno reagirale kod nešto više od polovice (52 posto). Široj okolini te osobama s kojima se susreću gotovo svakodnevno, poput nastavnika, kolega, zdravstvenih djelatnika, uglavnom (66 posto – 97 posto) nisu otvoreni o svom LGBTIQ+ identitetu. Drugim riječima, u okviru svojih nuklearnih obitelji LGBTIQ+ mladi na području naše županije često ne mogu otvoreno razgovarati o problemima vezanima uz svoj seksualni/rodni identitet niti otvoreno potražiti podršku, savjet i/ili zaštitu.
Posljednje je posebno zabrinjavajuće kada govorimo o iskustvu s nasiljem. Većina ispitanih (76 posto) je doživjela neke oblike verbalnog nasilja (pogrdni nazivi, vrijeđanje, ismijavanje) jednom ili više puta zbog svog LGBTIQ+ identiteta. Polovica (51 posto) je doživjela nasilje na društvenim mrežama ili internetu, 44 posto ih je doživjelo prijetnje fizičkim nasiljem, a 22 posto ih je i bilo izloženi fizičkom nasilju. Seksualno nasilje u vidu neželjenih seksualnih kontakata doživjelo je čak 37 posto ispitanih, dok je pokušaj seksualnog napada ili silovanja doživjelo posebno zabrinjavajućih 30 posto.
Najviše je ispitanih (56 posto) doživjelo nasilje od strane nepoznatih osoba, dok je 51 posto ispitanih koji pohađaju školu doživjelo nasilje od strane svojih kolega/ica jednom ili više puta. Čak njih 31 posto doživjelo je nasilje od strane majke, a njih 21posto od strane oca. U vezi doživljenog nasilja 61 posto ispitanih se povjerilo nekome, a osobe kojima su se najčešće povjeravali bili su prijatelji/ice, članovi obitelji, psiholog/ica u školi. Na žalost, zabrinjavajućih 39 posto ispitanih osoba nije iskustvo doživljenog nasilja podijelilo ni s kim u svom okruženju, dok je samo 10 posto ispitanih i prijavilo doživljeno nasilje.
Koordinirator projekta iz Udruge Bonsai, Ivan Matić naglasio je kako “se nasilje lakše odvija kada se osobe izvrgnute nasilju boje povjeriti te zatražiti pomoć, a ovo istraživanje potvrđuje da LGBTIQ+ mladi u našoj županiji često skrivaju svoj identitet, ili nemaju podršku, od najužih članova obitelji. Pri tome ne treba zaboraviti da su LGBTIQ+ mladi izloženi i drugim oblicima nasilja kojima su izloženi i svi drugi mladi. Naš je zadatak da svi zajedno mijenjamo te okolnosti i stvaramo sigurnu sredinu u kojoj će se otvoreno razgovarati i u kojoj će sram te potrebu za skrivanjem prventsveno imati nasilnici.”.
Ne čudi stoga što 83% ispitanih osjeća da je u svojoj lokalnoj zajednici primorano živjeti na način da moraju skrivati vlastiti LGBTIQ+ identitet. Razlozi koje su ispitanici naveli su strah od nasilja, uvreda i izbacivanja iz društva i obitelji. Mnogi su pak istaknuli kako je problem života u malim mjestima i gradovima težak zbog mnoštva predrasuda, većeg međusobnog poznavanja stanovništva (što podupire strah da će se njihov LGBTIQ identitet otkriti i osobama za koje one ne žele da to znaju) te postojanja dvostrukih standarda među različitim skupinama ljudi. Usprkos tome, situacija je bolja u krugu prijatelja/ica gdje je 83 posto ispitanih izjavilo kako sa svojim prijateljima slobodno razgovaraju o svom ljubavnom životu, a njih 50 posto u svom svakodnevnom okruženju ima osobe kojima se mogu obratiti za savjet ili informaciju vezanu za svoju seksualnost/rodni identitet/seksualnu orijentaciju.
Najvažnijim faktorom koji može doprinijeti stvaranju sigurnog i prijateljskog okruženja za LGBTIQ+ osobe ispitani smatraju postojanje udruge koja bi im pružala podršku. Uz ovaj faktor, važni su im i drugi faktori za razvoj zajednice, poput postojanja savjetovališta za LGBTIQ+ osobe, kampanja za senzibiliziranje javnosti o LGBTIQ+ temama te generalno proširenje zajednice (prilika za međusobno upoznavanje) i postojanje mjesta gdje se LGBTIQ+ osobe mogu okupljati u sigurnom okruženju.
Rezultati istraživanja se mogu pogledati OVDJE.
