By Objavljujemo otvoreno pismo koje smo dobili u inbox od strane roditelja djece korisnika dječjeg vrtića u Kominu.
Kako su nam objasnili, djeca su na početku pedagoške godine dobili svog odgajatelja. Sad pred sam kraj iste, iz njima nepoznatih razloga, ta teta se premješta iz njihove grupe na Staševicu.
Naglašavaju da teta Iris ne ide svojom voljom, već je dobila novo rješenje.
“Naša djeca, a i mi samo smo jako pogođeni takvom odlukom jer smo stekli poseban odnos sa Iris. Neovisno o tome, ona je započela mnoge projekte s našom djecom koje sada treba prekinuti. Jako smo žalosni zbog toga i želimo da nam teta Iris ostane barem do kraja ove pedagoške godine. Do sada su se uvijek mijenjale tete poslijepodnevnoj smjeni u vrtiću jer je svakome nezgodno raditi svaki dan poslijepodne, a i duži period smo imali nestručnu zamjenu ovdje u vrtiću. Vrtić nije mjesto gdje želimo ostaviti svoju djecu i moliti Boga da dođemo po njih žive i zdrave, već želimo da bude ono što je teta Iris učinila od našeg vrtića, a to je sigurno mjesto u kojem se djeca osjećaju sretno i voljeno. Stoga ne odustajemo od zahtjeva da nam ostave odgajateljicu ovdje u vrtiću” – napisali su nam roditelji djece u Kominu.
Poslali smo i upit Dječjem vrtiću Ploče i odgovor ćemo objaviti čim ga dobijemo.
Pismo roditelja prenosimo u cijelosti:
Dragi čitatelji
Obraćamo vam se pogođeni jučerašnjom vijesti da naša kominska djeca iz skupine „Gusari“ ponovno ostaju bez svoje odgajateljice. Ta vijest ne samo da je stegla naša srca, nego je i raspuknula srdašca naše dječice koja, malo je za reći, iznimno vole i cijene našu tetu Iris. Pitamo se zašto se mnoge stvari moraju prelamati preko leđa naše dječice.
Zar nije vrtić mjesto gdje bi se djeca trebala osjećati sretno, voljeno, sigurno, zaštićeno? To je mjesto gdje oni provodi velik dio dana jer njihovi roditelji trebaju zaraditi za koricu kruha kojom će ih prehraniti. Je li potrebno spominjati i to da roditelji kominske djece mogu raditi samo u jednoj smjeni, jer iako već preko 15 godina postoji program koji se odvija jutri i poslijepodne, mi smijemo djecu slati samo u jednu grupu, iako je isti program u obadvije smjene. Nismo se žalili ni na nestručne zamjene koje su duže vrijeme bile u našem vrtiću, ali da im se pred kraj godine, u toku niza projekata koje teta Iris neumorno radi s djecom, iz vedra neba mijenja odgojitelj, mi ne možemo i ne želimo prihvatiti.
Teta Iris je toliko toga lijepog i pozitivnog donijela u naš vrtić, osvojila je srca naše dječice i zahvalnost i povjerenje roditelja, jer našu djecu ne gleda samo kao broj, nego kao osjećajna bića od duše i tijela. Ne želimo dopustiti da naš vrtić, popodnevna smjena, trpi takve nepravde, da bude uvijek zadnja rupa na sviralu, a da mi moramo plesati kako nam drugi sviraju. Želimo se boriti za našu dječicu, da ne proživljavaju nepotrebne stresove u ionako previše stresnom vremenu. Ne osporavamo ničiji rad i vjerujemo da će nam doći jednako dobra i stručna osoba, ali teta Iris je ta koja vodi našu djecu od početka godine i želimo da ih barem izvede do kraja, ako već ne dozvoljavate da iduću pedagošku godinu radi ovdje.
Smatramo da naša djeca barem toliko zaslužuju. Uistinu nije potrebno da im moramo brisati suze s njihovih malih lica, niti ih gledati kako se vrte u krevetu jer njihova teta Iris za koji dan neće biti tu, niti ostaviti nedovršene projekte koje su započele te male vrijedne ručice? Zašto sreću naše djece morate gasiti svojim odlukama? Mi obećajemo prvenstveno našoj djeci, a onda i svima vama, da ćemo ako treba hodati i na trepavicama, ali da nam ostavite našu tetu Iris jer naša djeca to zaslužuju. Zaslužuju znati da smo uz njih, zaslužuju znati da ćemo se boriti za njih i da ćemo dokazati kako zajedničkim snagama možemo zagarantirati njihovo bolje sutra.
Ako se je prije moralo šutjeti i klimati glavom, došlo je vrijeme da vičemo s krovova za dobro naše djece.
