By Pravu pomutnju nastalu ovaj tjedan izazvale su vrgoračke jagode, točnije njihova cijena.
Odgovore na pitanja zašto su vrgoračke jagode toliko skupe i radi li se uopće o vrgoračkim jagodama, dala nam je vrijedna obitelj iz OPG Lozo, obitelj Mihaljević Dusina.
Na OPG Lozo, obitelji Mihaljević neki dan smo onako rekreativno i s guštom ubrali prve dvije gajbice, dakle nekih dvadesetak do 25 zdjelica. Pola podijelili, pola je otišlo na našu pločansku tržnicu po što su došli naši stalni kupci.
Već evo u inbox stižu narudžbe za dalje, ali mi vam beremo isključivo dozrelu jagodu i samo se prema njoj ravnamo, tako da po svemu sudeći nove gajbice nema prije utorka otprilike, a veće berbe kroz 7 do 10 dana. (Inače, naše jagode vozimo u Rijeku, Slavoniju, ali naši pločanski kupci također će imati priliku jesti našu vrgoračku).
Ne mogu govoriti, a niti raspetljati klupko tih dezinformacija koje se svake godine pojave pri početku jagoda, jer ima tu svega, a čini mi se sve iz istog cilja, a to je zbuniti kupce, stvoriti averziju spominjanjem nekih astronomsko visokih cijena, a naposljetku puno opasnijim postupcima, konkretno pretjeranim uvozom jeftinih jagoda, očito ubiti i ono malo volje u malom proizvođaču za uzgojem jagoda.
I to nas ljuti. Kao da nije dovoljna muka i trud koji svaki od proizvođača ulaže na polju od sadnje do prvog ploda, niz poskupljenja potrebnih materijala i sad nam još trebaju i ovakve špekulacije i stres već na samom početku.
Svake godine isto. Uvoz jagode, bilo Španjolska, bilo Grčka, svejedno, jeftinija je i uvijek me zanimalo zašto. Kako je moguća cijena niža i od pokrivanja troškova proizvodnje, kakav je to lobi i kome je to cilj doslovno uništiti našeg malog proizvođača, ne znam. Potpuno svjesna da smo dio europske obitelji i da imamo obvezu uvoza, ali zar se ne može malo više zaštitititi hrvatski mali poljoprivrednik, jezikom s polja, kojeg smatram najčistijim bi se reklo: zašto ne puste da hrvatska jagoda dođe na stolove ljudi, pa onda ispune te norme uvoza, ne znam, to je pitanje koje treba postaviti onima koji na to imaju utjecaja.
Naš utjecaj je isključivo na našim poljima i tu smo unatoč milijun prepreka neumorni. Suočeni svake godine s velikim viškovima ne samo s jagodom, već i sa drugim kulturama, nismo stajali skrštenih ruku i bacali. Odlučili smo se za preradu naših kultura u daljnje proizvode, pa su tako nastali namazi bez šećera, bez konzervansa i aditiva, a razradom ideje i u suradnji sa strukom došao je i namaz od vrgoračkog češnjaka, te pralina od sušenog voća u koju ide dehidrirana jagoda.
Osposobljavanje u grani prerade nisam propustila, te sam iskoristila sve tečajeve za certificiranjem, što ističem iznimno korisnom aktivnosti Ministarstva poljoprivrede. Edukacijom poljoprivrednik može ići u korak s vremenom, ali znanja naših starih također nezamjenjiva su i na njih se oslanjamo.
Zašto je kod nas ljutnja još i veća na ovaj uvoz i ta prepakiravanja uvozne… Zato što znamo koliki smo trud, ali i novac uložili u proces nastanka ovog voća, s obzirom da jagodu uzgajamo na način da se borimo da to bude u što većoj mjeri organski uzgoj. E to vam je muka i ovim putem ističem pohvalu svakom onom tko baš jagodu uzgoji prirodno. Nema herbicida, samo mehanička obrada trave i doslovno klečanje u brazdama prije nego ideš kositi. Sredstva zaštite, a koja nisu konvencionalna također puno više koštaju, kao i prehrana i gnoj. I onda ubereš prve plodove koje ti izjednačavaju s nekom tamo grčkom, proizvedenom masovnom proizvodnjom i ubranom s maskom na licu, a koja, mogu samo nagađati, prođe desetke završnih sjajeva dok se nađe na policama trgovačkih centara.
Sve to ljuti, ali ima nešto i što nam vraća optimizam, a to su naši kupci.
Ljudi žele hrvatsko, izdvojiti će i koji cent više ako znaju odakle je ono što će blagovati. Naš OPG ima blagoslov što smo našim načinom prodaje „od polja do stola“ stekli takvo prijateljstvo s ljudima da se pratimo tijekom cijele godine i nerijetko nam dolaze u posjet.
Često me znaju pitati kako prepoznati vrgoračku jagodu, eto jagodu zaštićenu oznakom izvornosti. Svježina, okus. Ma to treba probati i znat ćete. Mi smo ove godine zadovoljni kvalitetom i radujemo se prvim susretima s ljudima koji će našu jagodu uživati. To vam je kao neka kruna svog rada na zemlji, taj susret kada nosimo svoje plodove.
Tu bih naglasila ogroman angažman i borbu za očuvanje tog brenda koji tu oznaku stvarno zaslužuje svojom kvalitetom, Udruge vrgoračkih jagodara i predsjednika g. Milana Franića.
Tu je okupljena većina vrgoračkih jagodara, izmijenjuju iskustva, a evo i ljutnju kad nam se ovakvo nešto servira, ali zajedno se borimo da hrvatski kupac može biti siguran da kupuje izvornu vrgoračku. Ove godine vrgoračku jagodu možete prepoznati po bukici koja ima otisnut logo vrgoračke jagode Hrvatska, a OPG ovi će, većina njih ove godine na bukici imati i deklaraciju s podacima svoga OPG-a. Koristi se zelena bukica, jer ju imamo od lani, a čeka se i ovogodišnja prozirna koja će biti i službeno ambalaža vrgoračke jagode.
Neprocjenjiva je vrijednost naših kultura. Vrgoračka, neretvanska, kasnije i zagrebačka..sve su to plodovi ljudi koji žele raditi, ali bez jačeg poticaja s viših instanci, ne znam dokad će nas gurati upornost.
Mene i supruga hoće, mi smo stare ledine obnovili, prepreke riješavamo novim idejama, na prirodu pazimo i pazit ćemo, ma koliko smiješni na polju nekad izgledali, još uvijek sa starim traktorom od prapradjeda. Tu smo se našli i tako ćemo nastaviti, nadamo se prenijeti i na djecu, ali dok god budem i na koji god način budemo mogli, bit ćemo glas poljoprivrednika u smjeru razvitka ove grane koja bi nas sve mogla hraniti.
Vrgorački kraj prebogat je, poljoprivredne površine i mikroklima Bogom dana, uz Maticu i ovako vrijedne ljude, te uz što veće udruživanje, mogli bi zajedništvom uistinu pokrenuti stvari nabolje, jer prgav smo mi i uporan narod. Vjerujem u poboljšanje stanja u poljoprivredi, vjerujem da će poljoprivrednik dobiti tu ruku koja mu je toliko potrebna da nastavi na svom putu dalje.
Cijena?
8 eura kažu, a ja razmišljam, kako bi bilo lijepo da proizvođač zaista dobije takvu nagradu za svoj rad. Ma kakvih 8 eura, to su možda cijene onih koji imaju skrupula kupiti grčku i staviti u bukicu.
Uvoz…
Spriječiti upotpunosti sigurno da se ne može, ali tempirati vjerujem da može.
Kontrole i inspekcije bi morale danonoćno biti na terenu da bi provjeravali sve te navodne proizvođače vrgoračkih jagoda, ali bojim se da tolikog ljudskog resursa nadležni nemaju, a ni to ne bi spriječilo one koji su tako naumili raditi da nađu put za prodaju. Tome bi ipak trebalo pristupiti malo jačim mehanizmima, jer evo svake godine se prijavljuju takvi, no o nekim većim kaznama za takve nisam baš čula.
Na Docu vrgoračka jagoda?
Teško. Naši ljudi su ubrali prve količine iz plastenika, ali zasigurno se ne radi o količinama koje pokrivaju sve te štandove na kojima vidite natpis vrgoračka. Nikako.
I naposljetku..zašto je vrgoračka tako posebna…pa zato što je čistom Maticom natapana i ima neki poseban štih, možda nikad nećemo ni razraditi što je to tako u njoj posebno, ali mikroklima koja joj odgovara, polje vrgorsko …to ju čini posebnom.
Mi smo sretni, pogađa nas cijela ova situacija, kao i sve poljoprivrednike, ali potisnemo to obvezama, traženjem rješenja, radom u polju i idejama za proizvode koje svakodnevno razrađujemo. Volimo ovo što radimo, pa je svaka prepreka na koju naidjemo lakša.
