By Jučer smo predstavili novu himnu rogotinskih lađara, a kako smo napisali, jedan od izvođača je Rogotinjanin Katarino Šunjić.
Prilika je to bila da kontaktiramo Katarina i zatražimo malo više detalja ali i da nam prokomentira općenito klapsku scenu u našem okruženju, poznavajući da je klapska pjesma njegova velika ljubav.
Katarino, kako je nastala nova rogotinska himna?
– Nova himna je napisana prije par godina, samo što je evo sve do sada čekala da ugleda svjetlo dana. Trebalo je prvo riješiti sva financijska pitanja i onda smo nakon svih riješenih adminastrativnih obveza, odlučili da je sad pravi trenutak za objavu.
Tko je autor himne?
– Autor pisme je naravno, naš poznati tekstopisac Denis Batinović-Pekma, koji je, da podsjetimo vaše čitatelje, još napisao niz “lađarskih” pjesama, između ostalih Sin neretvanskog gusara i Rogotine moj.
Vratimo se malo na vaše glazbene početke, kad ste se počeli baviti pjevanjem i gdje trenutno pjevate?
– Pivanjem sam se počeo baviti još kao dječarac sa 14 godina u crkvi sa pučkim pivačima, s kojima i dan danas vježbam i nastupam. Piva sam i u nezaobilaznoj klapi Luka, koja nažalost više ne postoji iako bi, po mom mišljenju, a virujen i po mišljenju mnogih, bila od velikog značaja kako za grad Ploče tako i za našu dolinu Neretve. Klapa Luka donijela je velike nagrade i priznanja.
Vjerujemo da vam je u tom razdoblju u sjećanju ostalo mnogo uspomena i zanimljivih koncerata, koji vam je najznačajniji nastup u karijeri?
– Što se tiče nastupa bilo ih mnogi i svi su mi na svoj način dragi i na koje imam divne uspomene. Bilo je tu nastupa na festivalima, predstavljanja grada i zavičaja po cijeloj Hrvatskoj pa do inozemnih nastupa po Europi.
Klapa Luka osvajala je brojne nagrade.
S obzirom na bogato iskustvo i brojne nastupe, kako biste komentirali trenutnu klapsku scenu u Pločama, a i šire?
– Klapska scena u našem gradu je široka, a Neretva je poznata po pučkom pivanju gdje gotovo svako selo ima svoje pučke pivače i to treba gajiti i čuvati kao tradiciju. Bojim se ipak da polako izumire ta tradicija jer naši stari nestaju, a mladi nemaju interesa ni zanimanja za pivanje. Nadam se ipak da ćemo uspjeti održati i očuvati ono što nam je usađeno u genima, a nagrada za naš trud i našu ljubav su naša publika i ljudi koji nas rado slušaju.
Razgovarala: Eleonora Doboš
Pri preuzimanju teksta, obavezno je navesti klikploce.com.hr i autora kao izvor, te dodati poveznicu na autorski članak.
