By Ivan Đelmić, član Hrvatskog planinarskog društva Grabovica iz Ploča, živi u posljednjem selu na južnim padinama Biokova, na samom rubu biokovskog masiva, prije doline Neretve. Mjesto je poznato po majci fra Andrije Kačića Miošića i velikom broju svećenika koji su sadili čemprese, otkud i sam naziv naselja Podčempres, prenosimo priču o našem Pločaninu sa Zadarskog lista.
Iako Ivan Đelmić planinari još od osnovne škole, biciklizam ga je, kako otkriva, privukao tijekom pandemije. Naime, odlučio je postati prva osoba koja će prijeći Via Adriatica Bike stazu koja prati sve makadamske putove od Istre do Prevlake, a čija dužina iznosi 1.200 kilometara, a na okupljanju u prostoru Planinarskog društva Paklenica podijelio je svoje iskustvo sa zadarskim planinarima u okviru »Društvene srijede«.
Počelo tijekom lockdowna
– Nisam imao vremena za pješačku stazu Via Adriatica, također dugačku 1.200 kilometara, koja ide od Rta Kamenjaka do Rta Oštro, zato što radim tijekom turističke sezone. Zato sam se odlučio za Via Adriatica Bike, stazu koju je prvi mapirao Hrvoje Jurić na električnom biciklu. Ideja je nastala za vrijeme lockdowna kada nismo mogli putovati između županija. Živeći na južnim padinama Biokova, jedino što sam mogao raditi bilo je planinarenje i vožnja bicikla. Naime, tada sam planinario po Baćini i putevima na kojima sam odrastao, što mi je bio savršen poligon za trening. Također, učio sam o biciklima i kako montirati opremu, jer sam htio biti spreman popraviti sve što zatreba. Planirao sam krenuti 2021. godine, ali sam shvatio da mi nedostaje oprema, pa sam odgodio avanturu za travanj 2022. godine.
Dakle, pripreme su trajale oko godinu i pol dana, a Đelmić, iako je isprva sumnjao u pametne satove, brzo je uvidio njihovu prednost jer motiviraju na pomicanje granica.
– Pomoć mi je pružila i aplikacija STRAVA. Prvo sam prešao 25 kilometara, zatim 100 kilometara, pa nakon toga i dva MTB maratona po 42 kilometra. Najteži dio pripreme bio mi je zapravo uspon na Biokovo do planinarskog doma »Toni Rosso« na vrhu Vošac, na 1.422 metra nadmorske visine i 2.500 metara visinske razlike. Većinu puta sam išao stazom, dok sam posljednjih 300 do 400 metara do vrha morao nositi bicikl s punom opremom na leđima. Imao sam torbu naprijed s kamperskom opremom, torbu u sredini s hranom i rezervnim dijelovima te torbu straga s odjećom i mali ruksak s vodom na leđima, priča Đelmić.
Prva osoba koja je prošla Via Adriatica Bike stazu i mapirala GPX rutu na električnom biciklu bio je Hrvoje Jurić. Za to mu je trebalo 48 dana, a pratio ga je i njegov pas. Druga osoba koja je prošla tu stazu električnim biciklom bio je Dejan Đuran, kojem je trebalo 35 dana, a s njim je bio i njegov sin.
– Hrvoje Jurić je, osim toga, prešao i pješačku stazu Via Adriatica. S druge strane, Dejan je krenuo pet dana prije mene 2022. godine sa svojim sinom. On je zapravo prva osoba s Parkinsonovom dijagnozom koja je to napravila. Dok su obojica prošli stazu s električnim biciklom, ja sam prva osoba koja je to prešla s običnim biciklom. Razlog tomu je što s električnim biciklom moraš razmišljati o tome gdje ćeš spavati i gdje ćeš puniti baterije, jer te bicikle imaju ograničen domet. A za prolazak staze potrebno se iznova vraćati i pratiti GPS trag da bi se dobila plaketa, ispričao je Đelmić, dodavši kako je on prešao stazu u rekordnom vremenu od trinaest dana, uz dva dana pauze. Prvu pauzu imao je na Učkoj zbog orkanske bure, a drugu kod kuće, kada je odlučio prileći u svoj topli krevet i odmoriti.
Tijekom svog pothvata koristio je bike packing bicikl, koji je savršen za uske staze, za razliku od touring bicikla koji je manje aerodinamičan, odnosno sporiji je.
– U prednjoj torbi nosio sam opremu za kampiranje. Iako je u to vrijeme još uvijek bio snijeg na Zavižanu, nosio sam lagani ljetni šator od 90 grama. Ako bi mi bilo hladno, obukao bih što više odjeće. U stražnjoj torbi sam nosio odjeću za različite vremenske uvjete i odmor. Uz to, imao sam sa sobom prvu pomoć, a od hrane sam ponio ono što je najlakše – konzerve, dok sam jeo i u planinarskim domovima u kojima bih prespavao. Također, nosio sam sa sobom opremu za snimanje, uključujući kameru, dron i GoPro, kao i popratne dijelove. Morao sam razmišljati i o tome kako se snaći kad budem offline, pa sam koristio aplikacije STRAVA, Google Maps, Komoot i slično, objasnio je ovaj avanturist, dodavši kako su mu u tom pothvatu sponzori bili HPD Grabovica Ploče i Turistička zajednica Grada Ploče.
Zanimljivo je to što mu niti u jednom trenutku nije pukla guma, a također je izbjegao napade divljih životinja.
– Baš me pratila sreća! No, moram priznati, imao sam strah kada sam trebao tražiti sigurno mjesto za noćenje. Naime, bilo me strah medvjeda budući da sam prešao 80 kilometara kroz Velebit. Srećom, jedini medo na kojeg sam naletio bio je onaj na kovanici od pet kuna, nasmijao se Đelmić, dodajući kako je u to vrijeme sretao jako malo planinara, a najčešće su to bili čuvari planinarskih domova u kojima bi prespavao.
Iako nije napisao knjigu, Ivan Đelmić je snimio trinaest YouTube epizoda na svom službenom kanalu pod nazivom »Ivan Delmic«, u kojima se iz prve perspektive može vidjeti kako je sve to izgledalo.
– Snimao sam dronom i GoPro kamerom. Kadrovi su izvrsni, i svi oni koji nisu bili na predavanju mogu pogledati kako sam prolazio kroz različite situacije i uvjete, kazao je Đelmić, otkrivajući zašto se uopće upustio u takav pothvat i što ga je motiviralo.
– Želio sam testirati vlastite fizičke i mentalne granice na dugim stazama i uživati u upoznavanju hrvatskih prirodnih ljepota. Također sam želio kreirati dron video i promovirati prvu dugometražnu biciklističku stazu u Hrvatskoj. Riječ je o sestri pješačke staze Via Adriatica Trail, koja je također duga 1.200 kilometara. Pritom bih istaknuo kako nikako nije riječ o utrci. Cilj je prije svega potaknuti odlazak i boravak u prirodu, kao i njezino bolje upoznavanje i očuvanje, istaknuo je Đelmić, kazavši kako se nakon svoje avanture osjećao kao da je proživio sto života, a ne petnaest dana. Uz to, zaključio je kako je to bilo nadasve emotivno i inspirativno putovanje koje će pamtiti cijeli život, prenosimo ovu zanimljivu priču sa Zadarskog lista.
